U nedjelju, 11 svibnja 2025., na svečanoj svetoj misi u 11 sati, u Župi sv. Šimuna i Jude Tadeja sakrament prve svete pričesti primilo je 38 prikladno i uzorno pripremljenih prvopričesnika.
Na samom početku misnog slavlja prvopričesnike je pozdravio ovogodišnji krizmanik riječima nade i ohrabrenja da Isus kojega će danas primiti bude uvijek u njihovim srcima kako bi njihova vjera rasla i jačala u životu koji je pred njima.
Čitanja su preuzeli prošlogodišnji krizmanici, a psalam su lijepo otpjevale dvije prvopričesnice. Slijedila je nadahnuta župnikova propovijed u kojoj je htio podsjetiti prvopričesnike kako su nekada s jedva jednom godinom glasajući se neartikulirano već ukazivali svojim roditeljima da nešto od njih traže, da ih trebaju u svojoj nemoći da zadovolje osnovne životne potrebe. „Zato, naglasio je župnik, nikako nemoj reći da ti ne treba roditelj, nego tražite pomoć od svojih roditelja pa i kad vam ne trebaju…, i poslušajte ih jer oni vam žele samo dobro, i dodao: „Itekako ste svjesni da nam trebaju odrasli, da nas moraju uzeti za ruku i razumjeti da onaj djetinji „aaa“ postane artikulirani govor, kako bismo jednog dana napravili nešto, možda čak novo u ovome svijetu.“
A budući da smo tih dana dobili novog papu, uz majku i oca spomenuo je i važnu ulogu pape u našim životima, jer on vodi Crkvu, stoga nam treba da zajedno s nama traži putove u ovom svijetu ili da bude onaj koji će „trasirati neke nove putove“. U tom smislu spomenuo je i župnike koji na planu vjere vole odgajati, savjetovati i pomagati dajući sebe. Potom je usmjerio pogled prvopričesnika prema nebeskom Ocu kojeg je Isus zvao abba kao i svog poočima sv. Josipa. A taj Abba je naš stvoritelj! On ide u susret izgubljenom sinu koji mu se vraća i rado prašta sve naše grijehe. Mi ga smijemo zvati papa, abba, oče naš! I na kraju, jer je bila nedjelja Dobrog Pastira, nastavio je župnik, „ kada slavimo Isusa Krista koji nam je poslan da nas poput mame i tate uzme za ruku, da bez obzira koliko ne razumjeli, jer nebeske su stvari za nas možda malo previsoke, koliko god nam On rekao da bi križ trebali svakodnevno nositi, nemamo boljeg savjetnika koji nas svrsishodnije i jednostavnije može nositi od našeg prvog mucanja pa do odrasle, zrele dobi, u konačnici do života s nebeskim Ocem u raju.“
Očinski je apelirao da ne odbace Isusa i ne zamijene ga mobitelom ili lošim savjetima koji vode u krivom smjeru, nego da se daju voditi rukom Dobrog Pastira koji je osposobio Svetog Oca papu da nas vodi u ovim vremenima pravim putem do nebesa. I završio je svoju propovijed riječima: „Vi koji ste prije par godina znali samo mucati, vi ćete primiti Boga u svoje srce“ te je izrazio nadu da „ono što će danas biti prvi put, neće biti i zadnji, nego da ćemo svi skupa u tome rasti, učiti i prema nebesima ravnati svoj govor, svoj život i svoje ponašanje.“
Potom je pozvao prvopričesnike da obnove svoja krsna obećanja, nakon čega su supružnici sa svojom kćeri prvopričesnicom recitirali pjesmicu koja je mnoge ganula do suza:
Mama:
Od krštenja pa do danas, štitila sam ovaj plamen, i na kiši i na vjetru da ti, Kriste, bude znamen.
Otac:
A sad, dijete, primi svjetlo (otac pruža upaljenu svijeću djetetu) i postani grad na gori, neka tvoje srce malo istinu i ljubav zbori.
Prvopričesnik:
Hvala, majko, za sve dobro, što ga ova svijeća skriva, bit ću svima svjetlo, znamen, kao što si i ti bila. Dragi oče, budi sretan, kada milo dijete tvoje, prima Krista, svjetlo živo, u prečisto srce svoje.
Na kraju svete mise župnik je pohvalio marljivu sedmomjesečnu pripremu prvopričesnika u svakom smislu, a posebno u oduševljenom i lijepom pjevanju od čijih zvonkih glasova je orila cijela crkva (bogoslužni prostor). Zahvalio je posebno roditeljima na njihovoj pratnji djece i angažmanu kao i bakama, djedovima i kumovima te izrazio nadu da će ovo oduševljenje potrajati i ostali dio života te pozvao roditelje da zajedno s djecom i dalje oduševljeno pohađaju crkvu i svetu euharistiju. Također je srdačno zahvalio svim brojnim suradnicima koji su na bilo koji način doprinijeli da ovo slavlje svete mise povodom prve pričesti bude tako veličanstveno i svečano.
Potom su se prvopričesnici okrenuli prema roditeljima i još jednom iz sveg srca gromoglasno zapjevali pjesmu: „Hvala mama, hvala tata“ te zahvalnu pjesmu Isusu, a onda je nakon završnog blagoslova uslijedilo fotografiranje sa župnikom po razredima.
Izvijestila
Lidija Molnar
