Šimunje 2026.

 

U nedjelju 28. listopada, u 18,30 sati proslavili smo blagdan župnih patrona sv. Šimuna i Jude Tadeja u Markuševcu svečanim misnim slavljem u našoj drevnoj obnovljenoj crkvi istoimenih svetaca i to prvi put nakon nemilih događaja iz 2020., otkada je prošlo, po riječima župnika Josipa Đurbeka, točno 6 godina, 7 mjeseci i 5 dana,  ili 344 tjedna i 2 dana ili 2410 dana.

Naši su patroni nakon potresom uništene crkve morali proživjeti izbjeglištvo u bogoslužnom prostoru župe da bi ih nakon obnove vratili na mjesto gdje su stoljećima i pripadali, naglasio je vlč. Josip.

Svečano bogoslužje predvodio je novi župnik iz Bešića vlč. Ivan Vujović u zajedništvu sa svećenicima našeg dekanata: Petrom Belinom, kapelanom iz Retkovca, vlč. Markom Torbarom, župnikom iz Čučerja, fra Šimunom i fra Slavenom Brekalom, gvardijanom hercegovačkih fratara iz Dubrave, o. Ilijom Tripurićem, karmelićaninom iz Remeta te bivšim župnikom vlč. Zlatkom Golubićem i domaćim župnikom vlč. Josipom Đurbekom.

Evanđelje toga dana bilo je inspirativni oslonac za propovijed župniku iz Bešića, vlč. Ivanu Vujoviću koji je sa župljanima podijelio svoja promišljanja o patronima ove župe koji se po našim ljudskim promišljanjima nisu izdvajali ničim posebnim, poput sv. Petra ili sv. Ivana ili sinova Zebedejevih, nego su više bili „apostoli iz prikrajka“. Šimun je bio revnitelj odlučan protjerati Rimljane, a Judu Tadeja pamtimo samo po jednoj rečenici kada je pitao Isusa: „Kako to da ćeš se očitovati nama, a ne svijetu?“, što, po riječima propovjednika, treba izazvati i naše razmišljanje osobito onda kada neki događaji posebno uzrokuju našu patnju te se pitamo zašto se Bog tada ne pokaže u svoj svojoj sili i snazi. Isus govori Judi o dubljem očitovanju sebe, tj. o svojoj prisutnosti u osobi koja ga ljubi i čuva Njegovu riječ, a ne da će se očitovati svima. Vlč. Ivan je pozvao župljane da promišljaju upravo o tome kako se naša vjera ne svodi samo na lijepi osjećaj i ugodu, nego i tamo gdje je teško živi Kristova prisutnost, a kako, pita se propovjednik i odmah odgovara upućujući nas da tamo gdje se živi Isusova riječ može se praštati i ne gubiti vjeru i ne pasti u napast. I nastavlja kako je važno da to drugi vide jer tada mogu doživjeti nešto od Božje blizine, ali ne zato što smo mi savršeni ili bez grijeha, nego zato što dopuštamo da Krist djeluje u nama. Evanđelje koje smo slušali, kaže vlč. Ivan, vodi nas na „goru molitve“, gdje Isus prije nego što će izabrati apostole, provodi noć moleći se svome Ocu, što i nama pokazuje kako se ponašati prije velikih ili malih odluka u životu.  Da, upravo tada treba s velikim povjerenjem moliti Boga jer On najbolje zna što je za nas najbolje. Dakle, „molitvom tražimo najbolji izbor“!  No, kako kaže vlč. Vujović, često naš dobitak neće biti u skladu s našim očekivanjem, kao što vidimo u izboru dvanaestorice. Ipak takav izbor koji nam se na prvi pogled može činiti neuspješnim, kasnije se može pokazati uspješnim i „zapravo kao možda jedan nužan dio jednoga većeg plana jednoga većeg cilja“, naglasio je vlč. Ivan. Tako vidimo i u evanđelju toga dana da je Isus nakon cjelonoćne molitve izabrao dvanaestoricu i da izbor po ljudsku i nije bio baš najbolji jer tu su bili i oni koji će ga zatajiti i izdati. Izabrao je ljude koji će ga ostaviti u najtežim trenutcima Njegova života, u trenutcima muke i smrti. Zato, dodaje župnik Vujović, može se činiti da je Isusova molitva uzaludna, no možda je Isus upravo molio za snagu da prihvati takve učenike, što je lijepi primjer i svima nama, jer u životu ćemo se i mi nerijetko naći u situacijama koje nas nadilaze i molitva tada daje snagu da ih prihvatimo, istaknuo je vlč. Ivan. Skrenuo je pozornost i na vjerojatno moguće različite patnje mnogih prisutnih, gdje nam upravo molitva daje snagu i svjetlo kako osmisliti tu borbu u sebi u kontekstu šireg Božjeg plana. Također je prisutnima želio posvijestiti bitnu stvar, a to je da Isus moli za mene imenom i prezimenom, moli za nas čak i tada kada su naše molitve samo usputne i kada možda i ne znamo što treba moliti i činiti. Isus je i tada i uvijek tu i moli za nas i dodao s uvjerenjem da ono što podupire naš život jest Isusova molitva Ocu za svakoga od nas. I na kraju svoje propovijedi uputio je župljanima dva životna pitanja. Prvo: jesmo li spremni služiti Bogu i bližnjima iz prikrajka bez ljudskih pohvala i lajkova, jer sv. Šimun i Juda Tadej nas uče da je najvažnije to što je naše ime zapisano u Božjem srcu, a ne na naslovnicama, rekao je vlč. Ivan i postavio i drugo pitanje koje glasi: „Gradimo li zajedništvo, jer, kao što vidimo, nitko se ne spašava sam“. Tako je Isus slao po dvojicu u svijet da navješćuju Njegovu riječ. Stoga smo i mi pozvani, naglasio je, poput današnjih svetaca Šimuna i Jude Tadeja, ići kroz život držeći se zajedno u vjeri i podupirući se u trenutcima kušnje.

„Zato i molimo danas zagovor apostola Šimuna i Judu Tadeja da nas ohrabre, kako bismo bili postojani u vjeri, revni u ljubavi i puni nade“, zaključio je svoju propovijed vlč. Vujović.

Na kraju svečanog misnog slavlja, župnik Josip je svim sudionicima ovoga slavlja kao i onima koji su ga s puno strpljenja i ljubavi pripremili, srdačno zahvalio, a osobito novom mladom župniku iz Bešića na poticajnoj propovijedi izrazivši nadu i za buduću suradnju!

Vrijedne domačice pripremile su i nakon mise ponudile svoje slastice, bilo je i što mladog a što “starog” vina.

Izvijestila

Lidija Molnar