Župna crkva sv. Šimuna i Jude Tadeja, daleko je starija i arhitektonski vrednija no što njena vanjština pokazuje. Ako uđemo pod zvonik, već na samom ulazu u crkvu podatak o njezinoj starosti otkriva klesani gotički dovratnik sa šiljastim lukom. U donjem dijelu, nad kamenim pragom, je iskošen. Konkavno zaobljena užljebina prati okvir uz rub svijetlog otvora kojeg zatvaraju stara drvena vrata okovana željezom. Kamena posuda za posvećenu vodu uz vrata spominje se zajedno s okovanim vratima u vrijeme zidanja zvonika 1702. god. Iako više nema gotičkih prozora na apsidama, jer je u baroknom razdoblju novim oltarima bilo potrebno jače osvjetljenje, pa su na kosim stranicama zaključka svetišta tada probijeni okrugli otvori, ipak oko stručnjaka prepoznaje starost crkve po vanjskim oblicima začelja. Poligonalne apside, žbukane i bez kontrafora (upornjaka), u pravilu su se kod većih crkava zidale u 15. i 16. st. Apside završene sa tri strane lomljenim zaključkom naglašavaju okomiti rast unutrašnjeg prostora. Svetište je odvojeno od lađe slavolukom šiljastog luka, kao čvrstom međom između prostora svetišta i lađe. Meki križnobačvasti svod lađe i prostor kasnije proširen paralelnom užom lađom sjeverno, nije utjecao na promjenu prostornih odnosa. Gotičko svetište sa šiljatim lučnim slavolukom od klesanog kamena, iza kojeg se otkrivaju rebra gotičkog svoda, nadvladalo je prošireni prostor nekad jednobrodne dvoranske crkve. Svetište je produljeno jednim jarmom pred trostranim zaključkom. Lomljene plohe zaključka naglašavaju vertikalne proporcije slavoluka i prostora svetišta, a iz svakog ugla se nad konzolom, oblikovanom kao obrnuta peterostrana piramida, diže rebro. Šest radijalno složenih rebara sastaju se u okruglom ključnom kamenu na tjemenu svoda. Rebra nad jarmom pred zaključkom polaze s konzola nad bočnim zidovima i s uglova na spoju sa zidom trijumfalnog luka. U ključni kamen svoda nad jarmom uklesana je 1476. god. nepobitan dokaz da je crkva tada zidana.
Do svetišta, odvojen s dva otvora probijena u masivnu zidu sa sjeverne strane, nalazi se petosminski oblikovan prostor svođen također gotičkim svodom. U njemu je smješten oltar sv. Antuna Padovanskog. U doba gradnje crkve i sve dok lađa nije bila proširena, tu je bila sakristija. Na svodu je osam križno složenih rebara povezano ključnim kamenom s reljefom u kojem je isklesana glavica anđela sa stiliziranom frizurom i krilašcima. Gotički križni rebrasti svodovi, imaju osim svojeg konstruktivnog značenja i oblikovani utjecaj na izgled prostora. Klesar ovih rebara izveo je nad svetištem i sakristijom na dva različita načina isti tip kruškolike profilacije rebara. Pod crkve popločen je keramičkim pločama, a kamene ploče se nalaze samo u bočnoj lađi. Kapelica sv. Antuna nestala je prilikom dogradnje sjeverne lađe. Uz svetište južno dozidana je nova sakristija. Željezna vratašca kojima se nekad zatvarao južni ulaz u crkvu sačuvana su i ugrađena U katu zvonika jer se iz zvonika ulazilo na pjevalište, koje je zbog trošnosti za obnove 1958. god. srušeno.
Dr. Đurđica Cvitanović