Šimun, sveti, apostol (hebr. ši- m’on: demin. od šemu”el »Bog je čuo, uslišao«; lat. Simon Zelotes ili Canaanaeus). Jedan od dvanaestorice apostola. Propovijedao je evanđelje zajedno sa sv. Judom Tadejem u Edessi, u Perziji, i tamošnjem kralju navodno donio Kristovo pismo i sliku. Kralj je upriličio disputu između svojih vračeva i njih dvojice. Nakon svog neuspjeha vračevi su, kaže legenda, na njih pustili zmije, ali su se ove okrenule protiv vračeva. Kralj je nakon toga dao apostole pogubiti, tako da su sv. Šimuna prepilili. Blagdan mu je 28. listopada (negdje 18. veljače). Atribut mu je pila, a gdjekad i klupko zmija.
Juda Tadej, sveti, apostol (lat. Judas Thaddaeus). Apostol, brat Jakova Mlađeg, nazvan Tadej (aram. taddaj »odvažan«) da bi se razlikovao od Jude Iškariota, izdajice. Propovijedao je evanđelje zajedno sa sv. Šimunom apostolom u Siriji i Mezopotamiji, gdje je mučen i ubijen toljagom. Napisao je jednu poslanicu. Relikvije mu se čuvaju u Reimsu i Toulousi. Prema legendi (sv. Brigita) Krist mu se jadao pred svoju muku, zbog čega je postao zaštitnikom dobre smrti i očajnika. Kult mu je raširen po sjevernoj Evropi, osobito u Poljskoj. Blagdan mu je, zajedno sa sv. Šimunom, 28. listopada. Slika se u nizu apostola ili sa sv. Šimunom, ali i sam, a atributi su mu toljaga, helebarda i medaljon s Kristovim likom (koju je navodno dao kralju u Edessi), kutomjer, a katkada i križ na dugoj motki.
Iz: Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva