„Svaki župnik je duboko urastao u srce svoje župe…“ Rekao je to među ostalim kardinal Franjo Kuharić u svojoj homiliji prigodom mise i sprovodnih obreda za župnika Krešimira. Želja nam je otrgnuti iz zaborava povijesti i ostaviti trajni spomen za buduće generacije na župnika Ivšića, koji je nesumnjivo ostavio neizbrisiv trag i koji je svojim djelima zadužio župu svetog Šimuna i Jude Tadeja u Markuševcu.
Opis službovanja župnika i začasnog kanonika ovdje u Markuševcu od godine 1955. do 1989.
Rođen je u Ludini, Moslavina, 24. 10. 1918. godine. Otac mu i majka bili su učitelji u Ludini, inače otac je rodom iz sela Rok kraj Siska, a majka rodom iz Koprivnice. Nastupio je u službu u Župi Markuševec 23. 3. 1955. g. Zaslugom i velikim trudom i žrtvom obnavlja crkvu, župni dvor, kapelu Majke Božje Anđelske, kapelu u Trnavi, gradi novu kapelu u Popovcu, na groblju podiže raspelo, na toranj župne crkve novo veliko zvono, sve na električni pogon, novi harmonij u crkvi, preuređuje kor, gradi ogradu oko čitavog cintora, na mrtvačnici postavlja uru, Višeslavovu krstionicu i raspelo u cintoru. Postavlja novo opločenje u crkvi kao i u kapeli, novi krovovi na crkvi, kapeli i na kapelama u Trnavi i Popovcu pokriveni su bakrenim limom. Nabavljeno je crkveno ruho, misnice i sve ostalo što se vidi. Do njegovog dolaska naša crkva i sve ostalo bilo je u raspadnom stanju. Župnik Ivšić imenovan je kanonikom 1983.
( Spomen knjiga župe sv. Šimuna u Markuševcu od 1955. do 1989. )
Sprovod
Župnik Krešimir Ivšić umro je u ponedjeljak, 24. travnja 1989. Dana 27. travnja župa svetih Šimuna i Jude Tadeja se oprašta od svoga dugogodišnjeg župnika. Brojni župljani, usprkos kiši, došli su izraziti zahvalnost za sve ono što je učinio za župu kroz desetljeća službe u vrijeme koje nije bilo sklono Crkvi. Možemo slobodno reći da je umro u osvit stvaranja samostalne i neovisne Republike Hrvatske, koju je toliko volio i za koju je toliko propatio. Misu i sprovodne obrede predvodio je kardinal Franjo Kuharić, nadbiskup zagrebački. U svojoj homiliji je rekao:
“Možemo reći da je naš dragi pokojnik svim srcem volio svoju domovinu Hrvatsku i hrvatski narod – svoj narod iz kojega je nikao, da bi takvom ljubavlju bio raspoložen služiti mu u svom svećeništvu, opet svim srcem, svom dušom. Ali ta njegova draga domovina i za njega je bila samo prolazna domovina. U noći između nedjelje i ponedjeljka Gospodin je došao, došao je da zatvori knjigu njegovog osobnog života, da ga pozove u novu, vječnu domovinu koja neće nikada proći i koja bi po želji samoga Boga imala biti domovina svakoga čovjeka, konačno u vječnoj radosti. Isus govori: „Blago onim slugama koje Gospodar kada dođe nađe budne“, blago njima, jer će ih on sam posluživati. Čime to Bog poslužuje svoje prijatelje, svoje sinove, svoje kćeri, ako ih nađe budne, pripravne da uđu u vječnost? Poslužuje ih svojom ljubavlju, poslužuje ih svojom radošću, svojim vječnim, neizrecivim životom. Kako je to velika tajna probuditi se u vječnom životu!
Blagopokojni Krešimir – župnik propovijedao je revno, uvjereno, potresno, da bi što više uvjerio slušatelje o tim vrijednostima, o tim velikim i svetim istinama, da bi zaista poticao da žive tu nadu – nadu vječnog života. Poučavao je malene da bi rasli u mudrosti. Poučavao je i mlade da bi sačuvali svoje poštenje, svoje dostojanstvo, svoju nevinost, svoju vjeru i da bi tako postavili najbolji temelj svoje budućnosti. Poučavao je očeve i majke, obitelji naše, da bi bile onakve kako ih je Bog zamislio: zajednice ljubavi, zajednice mira, ali i zajednice životnog blagoslova, da bi imale hrabrost darivati život domovini, narodu, Crkvi! Tješio je stare i nemoćne. Koliko je puta prebivao uz bolesnički krevet, dijeleći sveta otajstva, svete sakramente Božje jakosti, Božjeg milosrđa, i Božje ljubavi.
Sada je zašutio, sada on više neće govoriti. Ali njegov odlazak, ovako nenadan, progovorio je silnom snagom župi svetog Šimuna i Jude u Markuševcu. Progovorio je i tek možda sada će mnogima doći u pamet ono što je govorio. To je govorio naš župnik, tako nas je učio naš župnik. Sada će mnoge njegove propovijedi oživjeti u pamćenju, u srcu, u savjesti, sada kada se opraštamo od njega. Sada kada šuti, govori porukom vječnog života. Jer neće više govoriti u ovom svijetu, ali će govoriti u vječnom životu, govorit će svojom molitvom. Kao što je ovdje ljubio svoje župljane i kao što je nastojao, zaista nastojao, da budu Božji ljudi, tako on ljubi i u vječnosti svoje župljane, jer oni su njegova duhovna obitelj za koju je živio i istrošio se. Za njih će on u vječnosti moliti. Molit će da Riječ Božja koju je sijao za vrijeme svog svećeničkog služenja klija i donosi rod u malenima, mladima i obiteljima našim.
Dok mi živa Crkva predajući ga vječnosti, predajući ga životu, molimo za nj’ da mu Gospodin njegove pogrješke, ljudske slabosti, izbriše svojim milosrđem i da ga obogati savršenom ljubavlju za dostojanstvo nebeske crkve. Molimo i njega neka moli za svoju župu, neka moli za našu nadbiskupiju, za crkvu u Hrvata, neka moli za svoju domovinu i narod, neka moli da bismo imali dobrih Božjih svećenika, redovnika i redovnica.
Kao nadbiskup teško osjećam gubitak svakog svećenika. Sada ostaje jedna velika praznina u jednoj velikoj i važnoj župi ovdje uz sam grad Zagreb. Kako je popuniti, koga poslati? Molimo i za to. Neka to bude molitva i našeg srca i molitva njegove duše i molitva ove župske obitelji, da bi sad iz ove župe nicala duhovna zvanja koja je on sigurno želio, za koja je molio, a mnogo je molio i učio vas je moliti. Nastavite moliti i krunicu kao što ste običavali. Nastavite, jer molitva je otvorena duša Božjim darovima. Zato molite za duhovna zvanja baš iz ove župe, da bismo imali iz ove župe i svećenika, redovnika i redovnica. Želimo to.
Svaki župnik je duboko urastao u srce svoje župe. To dokazuju i svi oproštaji kojima smo svjedoci diljem nadbiskupije kada otpraćujemo na počinak i iščekivanje uskrsnuća naše pokojne župnike. Uvijek se okupi gotovo cijela župa i plaču kao da je otišao s ovog svijeta otac, kao da je otišla majka. Zašto je tako urastao u dušu i u srce vjernika? Zato jer znaju, jer vjeruju: nije predstavljao sebe, on je njima služio u ime Isusa Krista, on je njih ljubio – kako kaže Pavao srcem Isusa Krista – sve ih je ljubio, nikog nije izuzimao, za sve je molio svima je služio božanskim otajstvima i Riječju Božjom. To duša osjeti, to župa osjeti, zato se oprašta od njega sa suzom u oku i skrušenom molitvom. A i mi se njemu preporučamo, mi koji ostajemo, neka moli za nas. Mi vjerujemo da živi njegova besmrtna duša, mi vjerujemo u uskrsnuće tijela, jer nam to svjedoči Riječ Božja. Pavao nam reče: „Snagom kojom je kadar sebi sve podložiti Isus Krist uskrsnuli, On će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svome slavnomu (Fil 3,21.).
Sada ćemo našeg brata svećenika otpratiti na počinak, da to umorno tijelo počine. Prošlo je kroz mnoga iskušenja: kroz šest mjeseci samice, kroz šest godina tamnice. Ostao je vjeran Božji sluga, nikad nije posumnjao u svoje svećeništvo i uvijek je s radošću vršio svoj svećenički poziv i dostojanstvom svećeničkog života.“
Njegovo tijelo je sahranjeno u grobnici u kapelici Majke Božje Anđelske, a iz spomenice čitamo:
Župnik Krešimir Ivšić umro je 24. travnja 1989. i pokopan u grobnici u kapelici M.B. Anđelske u Markuševcu.
Grobnicu u kapeli radili su mještani ovoga mjesta na dobrovoljnoj bazi, u zahvalu pokojnom prečasnom župniku. Radove je vodio ing. Rudolf Vincek i Stanko Otorepec. Opločenje je vršio Marko Kravarščan sa obrtnikom Kosecom iz Zagreba. A betonske radove zidova je vršio građevni majstor Dominik iz Senkovca, Selišće. Radovi su završeni 3. 7. 1989.
(Spomen knjiga župe sv. Šimuna u Markuševcu od 1955. do 1989.)
Korišteni su pisani materijali iz Spomenice koju je vodio gospodin Mirko Klenkar (Spomen knjiga župe sv. Šimuna u Markuševcu od 1955. do 1989.), a koja je velikom požrtvovnošću župnika Josipa Đurbeka izašla iz župnog arhiva i dana na čitanje javnosti 2015. godine. Možete ju pročitati na:
Korištene su i fotografije iz privatne arhive Lidije Kralj i VHS snimka koju je ustupila gospođa Lidija Franković.
Donosimo homiliju kardinala Franje Kuharića, koja je uzeta sa VHS snimke, pretvorena u audio format i pretipkana. U obje varijante dostupna je na web stranici. Također u audio formatu možete pronaći i govor (Čiji) o životu i radu župnika Krešimira
Pripremili: Josip Đurbek, župnik
Josip Zdešić
Lektura: Lidija Molnar