U subotu, 26. travnja 2025., Župa sv. Šimuna i Jude Tadeja imala je čast i milost ugostiti zagrebačkog nadbiskupa mons. Dražena Kutlešu po čijim je rukama 60 prikladno pripremljenih krizmanika ove župe primilo sakrament svete potvrde. U prepunom bogoslužnom prostoru župe svečano misno slavlje u 11 sati predvodio je mons. Dražen Kutleša u koncelebraciji s nadbiskupovim tajnikom vlč. Domagojem Topićem i domaćim župnikom vlč. Josipom Đurbekom kao i uz lijep broj ministranata.
Prije početka misnog slavlja u ime svih roditelja krizmanika nadbiskupa je srdačnom dobrodošlicom pozdravio pastoralni vijećnik župe i roditelj jednog krizmanika gospodin Tomislav Vincek, izrazivši mu iskrenu zahvalnost na dolasku u našu drevnu župu i zamolivši ga da njihovoj djeci podijeli sakrament svete potvrde kako bi u ovim burnim i bremenitim vremenima bili zaštićeni Božjom snagom te rasli u dobi i mudrosti i produbili i širili vjeru svojih otaca. Potom je župnik Josip također toplo pozdravio nadbiskupa te predstavio krizmanike pohvalivši njihovu revnost u pripremama i dolasku na svete mise.
Misna čitanja preuzeli su ovogodišnji krizmanici, a evanđelje je čitao nadbiskupov tajnik vlč. Domagoj Topić nakon kojeg je uslijedila propovijed nadbiskupa Dražena koji ju je u duhu vazmene osmine podijelio na govor o križu, govor o uskrsnuću i govor o poslanju.
Tako je započeo s pogledom na obred Velikog petka koji nam progovara o misteriju križa i nameće pitanje zašto je Isus morao trpjeti i zašto mi moramo nositi svoj križ koji osobito bolesne i starije osobe pritišće? Ali nema Uskrsa bez križa! Gledajući Isusa na križu vidimo realnost života koja je sasvim drugačija od onoga što nam pružaju današnji mediji želeći pokazati da je život samo uživanje. Stoga, obraćajući se mladima, nadbiskup je naglasio da ako žele biti uspješni i pošteni ljudi moraju uložiti mnogo truda i muke te dodao: „I sami vidite: da biste se krizmali morali ste toliko i toliko puta doći na vjeronauk, svetu misu pa onda toliko puta ići u školu da biste dobili jednu svjedodžbu da ste završili osnovnu školu, pa srednju, pa možda fakultet…i uvijek neki početak, gdje god dođete, morate se uvijek dokazivati.“ Pri tome im je posebno istaknuo da se povjerenje teško stječe, a lako gubi. No, izrazio je vjeru u njihove roditelje, nastavnike, svećenike, vjeroučitelje koji žele iz ljubavi prema njima svojim odgojem postići da budu na ponos obitelji, Crkvi i cijeloj društvenoj zajednici. To, naravno nije lako, jer da bi to mogli postići moraju nositi svoje svakodnevne križeve, a kome to nije posve jasno, nadbiskup im je preporučio da razgovaraju o tome sa svojim roditeljima, jer oni su sigurno prošli mnogo križeva da bi ih doveli do ovoga danas. Također ih je podsjetio riječima: „Ali budući da ste vi u vjerskom smislu danas odrasle osobe, primate sakrament svete krizme, i vaša je dužnost i odgovornost da svojim roditeljima zahvalite na svemu onome što su učinili za vas.“ Skrenuo im je pozornost na Isusa Krista koji je uvijek zahvaljivao svome Ocu iako nije uvijek sve razumio, „ali je znao da ga Bog Otac neizmjerno voli“, pa nastavlja u istom tonu: “Tako ste i vi pozvani iskazati poslušnost svojim roditeljima, ali nadasve svoju ljubav, znajući da vaši roditelji i oni koji vas odgajaju čine mnoge žrtve da biste vi mogli odrasti, stoga znajte biti zahvalna djeca, a ne ona koja od svojih roditelja očekuju samo da čine ono što oni žele.
Potom se obratio roditeljima riječima: „Zapravo, vi, dragi roditelji, znajte biti odgovorni i davati svojoj djeci ono što im je u različitim okolnostima i različitim stupnjevima života potrebno, …i isto tako budite svjesni da vi svoju djecu ne možete zaštititi od križa, i kako bi mogli rasti oni moraju živjeti s križem.“ I još jednom je upozorio na opasnost današnje filozofije življenja koja samo nudi užitak, stoga treba vjernički pripremiti svoje dijete da zna živjeti sa svojim križem i da mu on u konačnici donese spas, a ne propast.
U govoru o uskrsnuću istaknuo je kako nam upravo pashalni misterij: muka, smrt i uskrsnuće govore o tome da bi čovjek zaslužio vječni život, tj. zadobio kraljevstvo nebesko, mora živjeti po određenim pravilima. Zato je ponovno naglasio da svi koji su sudjelovali u njihovu odgoju do sada, odgajali su ih da budu u prvom redu pošteni ljudi i zahvalni za sve ono što su dobili, kako bi u svoj život unijeli kršćanske vrednote od kojih je prva – poštivati život od rođenja pa do smrti, budući da je život najveća vrednota koja postoji, jer jedino Bog daje život i zato ga čovjek nema pravo oduzimati, unatoč današnjim željama za apsolutnom slobodom, no čovjek je u dosta stvari ograničen jer, kako kaže nadbiskup: „….vidimo da smo u svom životu uvjetovani i rođenjem i smrću…“, dolazimo na ovaj svijet i odlazimo s njega, a da nas nitko ne pita „u kojim okolnostima, gdje i kako…“. Pa dalje naglašava da jedino što možemo promijeniti jest ono vrijeme između rođenja i smrti, ali ne tako da sve uzmemo i iskoristimo za sebične ciljeve, „nego treba razborito i mudro živjeti“, zato, iako razumije mlade i njihove želje za lijepim poklonima, naglašava da je ipak najviše što im se može pokloniti su upravo dari Duha Svetoga: mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost i dar straha Božjega! „Jer, kaže, ako to budete u životu imali, onda ćete biti sretni i imati sve ono drugo što vam je potrebno u vašem životu.“ Zato je potaknuo mlade da znaju „biti ljudi koji će znati izučavati, koji će znati čitati i tražiti mudrost i tražiti istinu i kad je nađeš biti svjestan da je moraš slijediti, ne je korigirati i činiti je onakvom kakva tebi odgovara.“ Za primjer im je naveo Isusove apostole i Mariju Magdalenu koji su također tražili istinu, iako nisu shvatili Isusa u potpunosti, ali na kraju su ipak spoznali Gospodina i počeli vjerovati u uskrslog Krista.
Toplom očinskom upornošću, potičući mlade na prave vrijednosti i odabire u životu rekao je i ovo: „Znajte naći pravi smisao svoga života, jer ako ne nađete pravi smisao ostat ćete razočarani možda najviše od onih od kojih ste najviše očekivali, od prijatelja. Jedino Isus Krist vas nikada neće razočarati.“
Treća tema bila je govor o poslanju! Nadbiskup je nastavio govoreći da svatko od nas ima svoje poslanje, da je Bog svakog čovjeka stvorio na svoju sliku „da živi ne slučajno, nego da ima svoju viziju“ te nastavio rekavši: „Tako i vi, pozvani ste u svom životu naviještati evanđelje, naviještati Radosnu vijest, naviještati Isusa Krista.“
„Svi smo pozvani, na poseban način, donositi evanđelje jedni drugima“, rekao je nadbiskup. Također je krizmanicima poručio da i ako duboko sagriješe, ne misle da ih je Bog napustio, jer Bog je milosrdan i rado prašta. „I znajte se, kada padnete u životu, ponovno vratiti na pravu Isusovu stazu, kako biste se mogli pojaviti pred milosrdnim Ocem, ali isto tako biti svjesni da u Crkvi postoji sredstvo spasenja, na poseban način sakrament pomirenja.“
Također je skrenuo pozornost na to da će ih možda neki svećenik ili časna sestra ili netko od njihovih bližnjih koji idu u crkvu, svojim činima odvući od crkve, ali, rekao je s pastirskim uvjerenjem da Crkva ne ovisi o pojedincu, o čovjeku. „Ona je sredstvo Božjeg spasenja i sredstvo koje usmjeruje čovjeka kako postići spasenje“. Te dodao: „Dragi krizmanici, vama želim sve najbolje u životu, da budete pošteni i dobri ljudi, da budete sveti ljudi koji će druge poučavati u prvom redu svojim primjerom. Znajte, nastavio je, da neće biti lako i da će biti vrlo teško te stvari postići, ali kada čovjek prihvati svoj križ i kada je svjestan da uskrsnuće dolazi i kada je svjestan da dobro uvijek pobjeđuje, onda nikakvo poslanje neće biti teško. Zato želimo sada vama podariti ove darove Duha Svetoga koji će vas pratiti u vašem životu.“
Tim riječima potpore i ohrabrenja mladićima i djevojkama Župe sv. Šimuna i Jude Tadeja, nadbiskup je zaključio svoju nadahnutu propovijed.
Na kraju euharistijskog slavlja krizmanik Martin Vincek u ime svih krizmanika izrazio je srdačnu zahvalu nadbiskupu na podijeljenoj svetoj potvrdi kao i na riječima ohrabrenja i pouka koje će ostaviti trag u njihovim srcima i pomoći im na putu prema Bogu, a oni, ojačani Duhom Svetim, nastojat će učvrstiti svoju vjeru te u svoje doba prenijeti je i svojoj djeci. Potom je je župnik Josip predao dar nadbiskupu, knjigu Dragice Šuvak HKUD „Prigorec“, Markuševec, 1923.-2013. u kojoj se kroz prikaz povijesti tog društva isprepliće vjerski život ove župe te pozvao krizmanike da dođu sljedeći dan po svoje uspomene, a i roditelje i kumove zamolio da duhovno prate svoju djecu i kumčad, kako bi pomogli da darovi Duha Svetoga rastu u njima te budu na korist i blagoslov našoj Crkvi, domovini i zajednici u kojoj živimo. Također je srdačno zahvalio svima koji su dali bilo koji doprinos da bi ovo veliko slavlje bilo tako lijepo i svečano.
Kako smo taj dan upravo ispratili Svetog Oca na posljednje počivalište župnik je zamolio sve prisutne da svojim molitvama poprate skori izbor novoga pape.
Po završetku svečanog misnog slavlja slijedilo fotografiranje krizmanika s nadbiskupom i župnikom.
Izvješće pripremila
Lidija Molnar
