U Nedjelju Dobroga Pastira, 26. travnja, na svečanom misnom slavlju u 11 sati, kojeg je predvodio župnik vlč. Josip Đurbek, prvoj svetoj pričesti pristupilo je nakon redovitog polaska župne kateheze pedeset dvoje prvopričesnika Župe sv. Šimuna i Jude Tadeja.
Prije početka misnog slavlja pozdrav prvopričesnicima uputila je starija sestra jedne prvopričesnice, potom je njezina mlađa sestra prvopričesnica pozdravila Isusa ovom recitacijom:
Što sam rekla Isusu? Jutros sam rekla Isusu da ga jako volim, srce mu svoje dajem i molim: za mamu, tatu, bracu i seku i za sve ljude na cijelome svijetu.
Još sam mu puno pričala, a onda rekla ovo: „Isuse, molim te, daj mi srce novo. Srce čisto sveto, Tebi drago i molim te čuvaj za se moje biće malo.“
U svečano okićenom emocijama ispunjenom bogoslužnom prostoru, dječja ozarena lica pozorno su pratila svaki detalj misnog slavlja i u njemu srcem i dušom sudjelovala. Jednakom pozornošću upijali su svaku riječ propovjednika, vlč. Josipa koji je u svojoj propovijedi prikladnoj dobi prvopričesnika spomenuo kako je u njegovo vrijeme bio običaj da se u 19,15 gleda crtani film te kako su s posebnom pažnjom gledali crtić o ovčici Janku koji je nepogrešivo prepoznavao vuka, koji je, koristeći različite krinke pokušavao uči u ovčinjak, vičući: „To je vuk, to je vuk.“ Nisu ga prepoznali, kako kaže župnik, ni mama ni tata ovca, no bio je tu jedan pas ovčar koji ih je čuvao i vuka uvijek pobijedio i otjerao. Tu je sliku vlč. Josip usporedio s današnjom situacijom gdje različiti „“vukovi“ u raznim obličjima, od školskih kolega, preko svakakvih reklama do politike, djecu odvlače u lijenost, nemar, neposluh roditeljima, ovisnosti. „A i mi odrasli, ukazuje župnik, često ne prepoznajemo vuka, osobito onoga koji nas vreba iz ekrana koji držimo u ruci.“ Ali Pastir Dobri, naš Isus, naglasio je župnik, uvijek nas brani i čuva. Stoga, ako se držimo Isusa, vuk nam ne može ništa. On najviše vreba kad se udaljimo od Isusa, ali ako se damo voditi Njegovom pastirskom rukom, nećemo stradati. I zaključuje riječima da taj Isus kao Dobri pastir koga će prvopričesnici dan radosno primiti u svoja čista srca, svakoga od njih poznaje i svakoga zove njegovim imenom.
Na kraju svečanog misnog slavlja vrhunac emocija prelio se u „potoke suza“ u očima prvopričesnika, roditelja a i mnogih prisutnih župljana kad su djeca zdušno i gromoglasno pjevala pjesme „Hvala tebi dobri Bože“ i „Hvala mama, hvala tata“!
Vrijedno je spomenuti da su cjelokupnu organizaciju oko pripreme ovog milosnog događaja za cijelu župu, uz župnika Josipa, preuzele uvijek vjerne i marljive sestre Lana i Korina s nekolicinom roditelja, a pjesme koje su pjevali prvopričesnici uvježbavala je gospođa Josipa Hadžić, a instrumentalna pratnja bili su: na orguljama učiteljica Gordana, a na gitarama Marko i Luka, članovi župskog zbora „Simonis“. Svima njima župnik je srdačno zahvalio na predanom radu, nakon čega je uslijedilo fotografiranje po razredima i radosno susretanje!
A mi župljani, nadamo se i molimo za to da se ovaj čin Isusova utjelovljenja na sakramentalni način u srcima naših prvopričesnika nastavi i dalje u njihovim životima.
Izvijestila
Lidija Molnar
