U četvrtak 29. lipnja 2024., u bogoslužnom prostoru Župe sv. Šimuna i Jude Tadeja, svetom misom u 9 i 18,30 sati proslavljena je svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove.
Na svečanom misnom slavlju u 18,30 sati župnik Josip je prigodnom i nadahnutom propovjeđu skrenuo pozornost na važnost osobnog kontakta u međuljudskim odnosima za razliku od onog danas modernog „on line“ susretanja, koja su možda s jedne strane praktičnija zbog uštede vremena, ali i siromašnija jer nas lišavaju mogućnosti osobnog ljudskog dodira.
Između ostalog rekao je: „Hoće li se bilo što, što spada na odnos čovjeka s čovjekom dogoditi „on line“? Nažalost, neće.“ Spomenuo je i to kako smo započeli s božićnim i uskrsnim čestitkama, šaljući jedni drugima tuđe misli jer je to puno jednostavnije, a i lišava nas nekih većih obveza i emocija, a što je najgore ovaj „on line“ običaj prelio se i u naše crkvene stvari npr. praćenje sv. mise putem televizije (izuzete su osobe bolešću prikovane uz krevet) i dodao: „…a što Isus reče i ovdje s oltara: ‘Uzmite i jedite…!’ Ali „on line“ se ne jede. … Isus želi biti dio naše svagdašnjice, u odnosu s osobom…“ Stoga je rekao da taj odnos mora biti odnos da se dotaknemo, odnos da se slušamo, odnos da zajedno ako treba i patimo i radujemo se. Još jednom je podsjetio na Isusove riječi: „Tko, dakle, blaguje moje tijelo i pije moju krv, ima život vječni.“ Te nastavio: „Ne može to na daljinu, ne može to preko žice, … to su samo prividi koji u sebi nemaju nikakve životnosti. I ako nas već u našoj vjeri nešto tjera na takvo promišljanje i takav život, onda je to današnji blagdan! Moraš biti tu gdje se jede i gdje se pije, a ako te tu nema ne možeš pričati o suživotu s Bogom.“ No, rekao je i to da bi za takav suživot trebalo i nešto učiniti sa sobom, pripremiti sebe i svoju savjest za taj susret sa živim Bogom u svetoj ispovijedi.
I pozvao nas je da ne budemo samo religiozni, nego da budemo pravi vjernici. Pri tome je spomenuo procesiju koja izvanjska slika onoga što se događa na svetoj misi. I nastavio: …„a trebalo bi se dogoditi to da se mi pričestimo, što znači da smo mi dionici onoga što Bog čini ovdje na zemlji, da tome Bogu poklonimo sebe, svoje ruke, svoje noge, svoja usta, svoje sposobnosti i da onda zajedno s Njim kao prijatelji i kao braća stvaramo jedan novi život i za sebe i za one koji s nama žive.“, rekao je župnik Josip.
Dati mjesta Isusu u svom životu, dodirnuti ga i nositi ga svima koje susrećemo i kojima je dodir Isusov po nama potreban, naglasak je župnikove nadahnute propovijedi svojim župljanima za blagdan Tijelova!
Pri kraju svete mise formirana je procesija koja je slijedila Presveti Oltarski Sakrament, dajući Gospodinu svu slavu, čast i hvalu pjesmom i molitvom, a za uzvrat primajući Njegov blagoslov kod lijepo uređenih četiriju postaja postavljenih kao nekad ispred župne kuće, u dvorištu novoobnovljene crkve, ispred kapelice i na livadi pored kapelice. U bogoslužnom prostoru naše župe primili smo završni blagoslov.
Blagdan Tijelova motiv je i u hrvatskoj književnosti. Pjesnik Jeronim Korner tako pjeva u svojoj pjesmi „Corpus Domini“:
„Kleknite ponizno! Spustite glave!
Pustite Ga da prođe kroz vaše redove, kao kroz dušu najljepši san…
Sve drugo zaboravite…
I predajte se tišini čekanja Njegova blagoslova.
Blagoslov će taj sići na vas poželjno, tiho, kao blaga kiša na suhe užarene njive.
Oh, neka u vaša srca ureže neizbrisiva i dobra slova.“
Izvješće pripremila Lidija Molnar
