Kompleks zaštićenih spomenika Svetošimunske župe u Markuševcu sastoji se iz župne crkve sv Šimuna i Jude Tadeja , kapele Majke Božje Anđeoske, stare župne kurije, „nove“ župne kurije iz 1793. god, te kameni cinktor oko crkve iz 1754.god.. Smješten je na laganoj uzvisini, iznad glavne ceste i okružen je parkom. Kompleksom dominira volumen zvonika, u donjem dijelu kvadratnog presjeka, a na gornjim etažama osmerokutnog presjeka. Osnovna stilska obilježja pokazuju da je za vanjski izgled dominantno barokno razdoblje. U potresu 22. ožujka 2020.god kompleks je teško stradao, a šteta je povećana nakon potresa 29. prosinca 2020. god., pa je neophodna sanacija .
Crkva sv. Šimuna i Jude Tadeja izgrađena je na k.č.10772, k.o. Markuševec, na adresi Markuševečka cesta 203. Parcela na kojoj je smješten kompleks je ukupne veličine 11.316,0 (m2) i nepravilnog je oblika, sa ravnom gornjom stranicom prema sjeveru i zaobljenim stranicama prema vrhu na južnoj strani.
Građevinske faze / stilski razvoj (osnovni slojevi)
Raščlamba građevnih faza i jasna identifikacija slojeva na crkvi sv Šimuna i Jude Tadeja nužan su preduvjet konzervatorski korektne prezentacije u kojoj će se poštovati svi kvalitetni razvojni slojevi, a izostavit će se minorne pojedinačne ili degradacijske intervencije. Na temelju provedenih istražnih radova, arhivske građe, te dopunskih arhitektonskih istraživanja provedenih in situ za potrebe izrade ovog elaborata, moguće je sistematizirati osnovnu kronologiju i arhitektonsku genezu crkve sv Šimuna i Jude Tadeja.
Iz povijesnih izvora vidljivo je da je crkva sv. Šimuna i Jude Tadeja jedna je od najstarijih crkava u okolici Zagreba. U arhitektonskom pogledu dominantna su tri stilska sloja relevantna za prezentaciju – gotički, barokni i historicistički ( obnova nakon razornog potresa 1880. god).
Gotička crkva
Gotička crkva izgrađena je vjerojatno na temeljima starije, romaničke građevine, 1476. god, prema godini uklesanoj u zaglavnom kamenu svoda svetišta. Prilikom obnove pročelja 1996. godine na južnom zidu je pronađen otvor sa polukružnim završetkom koji upućuje na romaničke stilske karakteristike starije crkve. To je potvrđeno i konzervatorsko-restauratorskim istraživanjima 2021. godine kad su na istom zidu otkriveni i obrađeni kameni klesanci koji također upućuju na romaniku.
Tlocrtno je gotička crkva bila jednobrodna, longitudinalna građevina, orijentirana u smjeru istok-zapad, sa poligonalnim svetištem svođenim šesterokutnim svodom čija rebra se oslanjaju na konzole u obliku obrnute peterostrane piramide. Rebra se sastaju se u zaključnom kamenu na tjemenu svoda. Svetište je produženo jednim poljem, a odvojeno od broda šiljastim, kamenim trijumfalnim lukom. Na sjevernoj strani, što je karakteristično za gotičke crkve sjeverne Hrvatske, se nalazila sakristija, koja je bila također svođena gotičkim svodom sa osam križno složenih rebara koja su povezana zaglavnim kamenom na kojem je reljef sa stiliziranim prikazom glave anđela sa stiliziranom frizurom i krilima. Apside s vanjske strane završavaju zaključkom lomljenim na tri strane, bez kontrafora, što je karakteristično za crkve građene u 15. i 16.st. Iznad broda crkve bio je drveni, oslikani tabulat koji je uklonjen prilikom barokizacije crkve 1745. godine. Pretpostavlja se da je ispred crkve bilo predvorje, a iznad zabatnog zida mali zvonik. Iznad glavnog ulaza u crkvu bilo je drveno, oslikano pjevalište. Krov je bio pokriven šindrom. Osnovni oblici kasnogotičke građevine i danas su vidljivi kako u tlocrtu, tako i u volumenu crkve. 1688. godine na sjevernoj strani, ispred sakristije dozidana je kapela sv. Antuna Padovanskog. Početkom 18. st izgrađen je ispred glavnog ulaza u crkvu novi, čvrsti zvonik. Zvonik je, kao i danas, u donjim etažama bio kvadratičnog tlocrta, a u gornjim osmerokutnog.
Barokna crkva
Sredinom 18. st (1743-45. godine) crkva je doživjela transformaciju iz dominantno gotičke u baroknu građevinu, ali su ipak sačuvana najvažnija gotička obilježja (konstruktivni okvir svetišta sa šiljatim trijumfalnim lukom, sakristija, te šiljati luk na glavnom ulazu). Drveni tabulat iznad crkvenog broda zamijenjen je križno bačvastim svodom. Sazidano je čvrsto pjevalište na kojem su se nalazile barokne orgulje. Povećani su i preoblikovani prozori na južnom zidu crkve, a u svetištu su dva uska gotička prozora zamijenjena veći, okruglim otvorima. Nakon obnove crkve, 1760. godine, povišen je zvonik. Propovijedaonica je postavljena 1755. godine na sjevernom zidu crkve, do kapele sv. Antuna Padovanskog. Očuvana je fragmentarno i danas se nalazi na zidu desno od trijumfalnog luka.
Obnova nakon potresa 1880. godine – historicizam
Crkva sv. Šimuna i Jude Tadeja pretrpjela je velika oštećenja od potresa koji je 9. studenog 1880. godine pogodio Zagreb i okolicu. Prema arhivskoj građi obnova je bila izvedena po projektu Hermana Bollea, glavnog arhitekta Stolnog kaptola pod čijom je nadležnošću bila markuševačka župa pa tako i crkva sv. Šimuna i Jude Tadeja. Obnova je izvedena 1883. god. Tijekom obnove nestala je kapela sv. Antuna Padovanskog. Sanirani su zidovi, promijenjen je pod. Sakristija je premještena u novi, prizemni, dozidani prostor sa južne strane crkve. Nova sakristija je neogotička građevina, sa dva šiljata prozora na južnom zidu. Dozidano je stubište na zapadnom pročelju crkve, uz zvonik, koje vodi do prve etaže zvonika. Na sjevernoj strani je iznad stare sakristije dozidana prostorija u koju su smještene orgulje. Orgulje datiraju iz 1884. godine a izradio ih je Mijo Heferer. 1995. god su pregrađene i dodana im je električna traktura.
Postojeće stanje
Crkva sv. Šimuna i Jude Tadeja, kao i kompleks ostalih objekata koji ju okružuju izvana pokazuje osobine baroka. Orijentirana je po uzdužnoj osi u smjeru istok-zapad. Arhitektonskim kompleksom dominira više od 33 m visok zvonik, u donjem dijelu kvadratnog tlocrta, u gornjim etažama osmerokutnog, a završava bogato razvedenom lukovicom. U kvadratnom dijelu je iznad prizemlja jedna etaža, a u osmerokutnom su četiri, nejednake visine, međusobno povezane ljestvama. Sadašnje zvono je ugrađeno 1978. god. Pokrov crkve je prema fotografijama iz 1976.godine bio crijep, a današnji pokrov iz falcanog bakrenog lima je napravljen 1979. god. Pročelja su obnovljena 1996. godine pod nadzorom Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode. Konzervatorski nadzor vodio je arhitekt Mladen Perušić .
Ispod južnog broda crkve tijekom istražnih radova u listopadu 2021. godine otkrivena je kripta u koju se dolazi izvana, s južne strane, stepenicama preko kojih je danas postavljena prilazna staza u sakristiju.
U unutrašnjosti crkve najimpresivniji oblikovno i arhitektonski su kasnogotički dijelovi Već na ulazu u crkvu, ispod zvonika je gotički kameni dovratnik u kojem su stara, drvena vrata okovana željezom. Sa desne strane vrata, u predvorju je kamena posuda za posvećenu vodu koja se spominje,, kao i vrata, 1702. god, kad je izgrađen zvonik. Danas su iznad glavnog ulaza smještene orgulje koje prekrivaju otvor na zabatnom zidu crkve. Unutrašnjost crkve je podijeljena na dva broda nejednakih tlocrtnih dimenzija. Glavni brod je dimenzija cca 6×8.7 m. Svođen je križno bačvastim svodom. Na južnom zidu su dva prozora sa polukružnim završecima. Od svetišta ga dijeli gotički kameni trijumfalni luk. Desno od trijumfalnog luka je barokna propovjedaonica, a lijevo suvremeni sviraonik orgulja.
Svetište crkve je kasnogotičko, dimenzija cca 4.5×6.5 m. Sastoji se iz poligonalnog završetka i jednog jarma ispred trijumfalnog luka. Svođeno je šesterokutnim svodom čija klesana kamena rebra kruškolikog presjeka se oslanjaju na kamene konzole u obliku obrnute peterostrane piramide. Rebra se sastaju se u zaključnom kamenu na tjemenu svoda. Nad jarmom su 4 rebra, a polaze sa konzola nad bočnim zidovima i s uglova na spoju sa zidom u kojem je trijumfalni luk. U zaglavni kamen svoda nad jarmom uklesana je 1476. godina, što je dokaz da je crkva tada izgrađena. Na kosim zidovima završetka svetišta su dva okrugla prozora na mjestu starijih, manjih gotičkih otvora. Na južnom zidu svetišta tijekom obnove nakon potresa 1880. godine dodana je jednokatna sakristija u neogotičkom stilu, najvjerojatnije po projektu Hermana Bollea. Sakristija ima dva (neo)gotička prozora i ulaz sa vanjske strane.
Na masivnom zidu između svetišta i današnje kapele sv. Antuna Padovanskog su dva polukružna otvora preko kojih su ta dva prostora povezana. Kapela je svođena gotičkim svodom sa osam kamenih, križno složenih rebara koja su povezana zaglavnim kamenom na kojem je reljef sa stiliziranim prikazom glave anđela. Završetak kapele je također poligonalan, kao i na svetištu. Bočni brod crkve dimenzija je cca 3,8(3.4)x9.3 m, dimenzije kapele su 3.8×6.3 m. Sastoji se od dva polja odvojena polukružnim lukom. Od glavnog broda ga odvajaju dva, također polukružna luka. U drugom polju, na sjevernom zidu je oltar sv. Roka. Na zapadnom zidu, desno do pomoćnog ulaza u crkvu, nalazi se stara kamena krstionica. Iznad oba polja bočnog broda je ravni strop koji je najvjerojatnije izveden tijekom obnove nakon potresa 1880. godine. Iznad kapele sv. Antuna Padovanskog (sakristije do post potresne obnove 1880. god) je prostor u kojem su bile smještene orgulje, što je vidljivo na fotografijama iz 1976. godine.
Pod i profilirani sokli u čitavom prostoru crkve su iz dvobojnih maramornih ploča koje su postavljene 1982. godine kad su napravljene i mramorne menze oltara, kao i ambon. Na nekim zidovima su postavljene obloge iz mramornih ploča visine cca 125 cm od sokla.
U crkvi je uvedeno grijanje na način da su cijevi vidljive po zidovima svetišta i kapele sv. Antuna, kao i ventilokonvektori na južnom zidu i u svetištu.
Iznad oba dijela crkve je zajedničko, drveno krovište, danas pokriveno bakrenim limom.
Između dvije apside su metalne, spiralne stepenice koje vode u prostoriju nekadašnjeg kora, iznad kapele sv. Antuna Padovanskog. Prostor između dviju apsida zatvoren je 1985. godine ostakljenom stijenom s vratima.
Oštećenja od potresa (na temelju vizualnog pregleda)
Na zvoniku su vidljive kose i vertikalne pukotine oko prozora, a naročito oko prozora posljednje etaže na kojoj se nalazi zvono. Križ sa kupole je otpao i zamijenjen je novim.
Vidljive su pukotine na spoju zvonika i korpusa crkve, kao i na spoju korpusa crkve i sakristije.
Na istočnom pročelju vidljive su kose pukotine iznad prozora i horizontalna ispod vijenca. Na južnom pročelju kose pukotine su iznad jednog od dvaju prozora, a na drugom s donje strane.
U unutrašnjosti crkve štete su vidljivije. Djelomično je pala žbuka sa dijela križno bačvastog svoda glavnog broda. Na tjemenima svoda ima pukotina koje se zrakasto šire iz tjemena. Pukotine su također vidljive na spojevima svodova i zida u oba crkvena broda, u kapeli sv. Antuna Padovanskog i u svetištu. Na tjemenu trijumfalnog luka vide se šire pukotine, kao i na klesanim kamenim rebrima križno rebrastog svoda u svetištu. Neka rebra su mjestimično lagano izmaknuta iz ležišta, što je potrebno utvrditi detaljnijim statičkim pregledom nakon obijanja postojeće žbuke. Ravni strop iznad bočnog broda crkve također je znatnije ispucao, posebno u prvom polju. Prostorija iznad kapele sv. Antuna ima pukotine na mjestu spojeva zidova i stropa, te kod dva lučna otvora iznad niša Na krovištu nisu vidljiva znatnija oštećenja, ali valja uzeti u obzir da je sada teško dostupno zbog oštećenja svodova iznad kojih se nalazi. Na pokrovu se ne vide veća oštećenja. Slika sv. Šimuna i Jude Tadeja, te svetohranilište s glavnog oltara, kao i dijelovi bočnih oltara iznad kamenih menzi su evakuirani i pohranjeni. Na propovjedaonici su vidljiva oštećenja konje je potrebno očistiti, sanirati i restaurirati. Na orguljama izvana nisu vidljiva oštećenja.
Detaljnim pregledom prilikom izrade Elaborata ocjene postojećeg stanja konstrukcije utvrđeno je da oštećenja veličinom i dubinom zadiranja u konstruktivne elemente građevine rastu odozdo prema gore, te su naročito izražena na sastavnicama različitih tipova zidnih elemenata i po presječnicama svodova sa zidovima i u zonama oslanjanja svoda na zid.
Prema Elaboratu ocjene postojećeg stanja konstrukcije oštećenja su podijeljena na oštećenja na konstuktivnim dijelovima i na oštećenja na nekonstruktivnim dijelovima crkve.
„… Oštećenja na konstruktivnim dijelovima građevine:
– pukotine vezane na otvore u zidovima, uglavnom pozicionirane zrakasto iz uglova, i u tjemenu i petama lukova – sužavaju se i postepeno gube sa udaljavanjem od otvora. Izvana pukotine u istom području, mjestimično sežu do vrha vijenca. Kod zvonika, pukotine su izraženije na vanjskom dijelu. – pukotine na površini zida, na mjestima sraza različitih zidnih elemenata (kamen, odnosno opeka) i na mjestima grešaka pri zidanju kod izvedbe građevine. Pukotine sežu u dubinu zida i obično su povezane sa kavernama unutar zidova.
– pukotine na trijumfalnom luku, kod zaglavnog kamena i od njega prvi prema jugu, povezane su sa oštećenjem zidanog dijela zida iznad tjemena luka, gdje je prisutno svestrano drobljenje veznog materijala. Postojeći su pomaci kamena luka, veličine cca 8,0 (mm). – pukotine u zidanim lukovima u nosivim zidovima, najčešće u tjemenu i u četvrtinskim točkama, rjeđe u peti luka. Pukotine su kategorije blage do srednje jake.
– pukotine uzduž tjemena križnih i lepezastih svodova, naročito izražene kod križnog svoda na glavnim brodom crkve. – pukotine uzduž konture presječnice plohe svoda i ravnine zida, najizraženije kod glavnog broda crkve. – pukotine na srazu konstrukcijskih sklopova, naročito spoj zvonika sa zabatnim zidom crkve i spoj dograđene sakristije sa crkvom
– pukotine na slobodnom kraju zida, kao npr. na vrhu zabatnog zida, u njegovom sjevernom dijelu – pukotine i značajna oštećenja na vijencu na zvoniku.
Oštećenja na nekonstruktivnim dijelovima građevine: – pukotine i oštećenja podgleda drvenih grednika u sjevernom dijelu crkve i u sakristiji – nekonstrukcijske pukotine po soklu – odvajanje sloja žbuke sa zidova, bez oštećenja na konstrukciji zida – oštećenja fasadne plastike, pukotine na vijencima, i sl….“
Operacija za rekonstrukciju zgrade oštećene potresom
Crkva sv. Šimuna i Jude Tadeja je prema arhitektonskom razvoju vrlo slojevit objekt znatne starosti na kojem su jasno vidljive tri dominantne građevinske faze (gotika, barok, historicizam), kako u strukturnom, tako i u dekorativnom pogledu. Tijekom svog povijesnog razvoja građevne faze se nisu u većoj mjeri međusobno poništavale, već su se nadograđivale i dopunjavale. Zbog toga se idejnim projektom predlaže prezentacija slojevitosti kako prostorne, tako i strukturne geneze crkve koja bi istakla i očuvala bitne razvojne faze i stilske slojeve, uz nužno preoblikovanje degradirajućih intervencija u interijeru crkve.
Zbog sačuvane slojevitosti izvornih karakteristika gradnje od 14 – 20. stoljeća je, kao i čitav kompleks, upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske – Listu zaštićenih kulturnih dobara, rješenjem Ministarstva kulture pod brojem Z-1314 (NN 58/07). Te kvalitete nisu narušene ni nakon dva potresa koji su je pogodili 2020 godine
Podna ploha
Današnji izgled podne plohe potiče iz 1982. god. Popločen je mramornim, crno bijelim pločama. Sokl visine 31 cm je iz crnog mramora. Idejnim projektom se predviđa uklanjanje tih ploča i zamjena odgovarajućim keramitnim pločicama, kakve su bile prije ranije spomenute intervencije. Predviđa se i preoblikovanje poda svetišta, budući da je nespretno riješen ulaz u sakristiju pokraj ambona i visinska razlika između kapele sv. Antuna Padovanskog i svetišta. Također se predviđa uklanjanje jedne stube kako bi se izjednačio nivo poda uz oltar i ambon s podom u sakristiji. Prilikom preoblikovanja podne plohe predviđa se i uvođene kanala za novi, zračni sustav grijanja/hlađena, što bi omogućilo uklanjanje vidljivih cijevi za centralno grijanje i ventilokonvektora sa zidova crkve. Predviđa se i zamjena sokla, Tijekom radova na preoblikovanju podne plohe potrebni su dodatni istraživački radovi stupova bivšeg, srušenog trijema i pjevališta (vidljivo na arhivskoj građi). Tijekom istražnih radova u rujnu pronađena je ranije zatrpana kripta, koja će također biti na adekvatan način prezentirana u sklopu projekta cjelokupne obnove crkve.
Zidne plohe
Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode propisao mjere zaštite 2. ožujka 2021. u kojim je propisao i izradu i elaborata restauratorskih istraživanja. U kolovozu i rujnu 2021. provedena su restauratorska istraživanja u unutrašnjosti, budući da su u obnovi 1996. provedena istraživanja na pročeljima. Mjesta sondiranja odredili su Mladen Perušić i Josip Jerković, i u okvirima konzervatorskog nadzora GZZSKP-a Jasna Ščavničar Ivković.
Zidne plohe danas su prekrivene višestrukim slojevima novije žbuke. Od oslika iz vremena gotike i baroka sačuvano je malo, a recentni, vidljivi oslici su slabije likovne kvalitete. U sklopu istražnih radova učinjene su na zidovima i svodovima istražne sonde, te su otkriveni brojni tragovi starije gotičke strukture koji će se na adekvatan način prezentirati u interijeru crkve. Tijekom restauratorskih istraživanja u glavnom (južnom) brodu, svetištu i kapeli sv. Antuna Padovanskog pronađeni su otvori prozora, kamenom nadsvođeni prolazi i niše, koji su zazidani punom opekom. U svetištu je nađena dobro očuvana plitka niša od pravilno klesanih kamenih blokova koja je služila kao sjedalo za svećenike, sedilija i najstariji oslik, iz vremena gotike.
Prema zaključcima iz Elaborata restauratorskih istraživanja:
„Građevinske sonde prezentiraju lijepo sačuvane kamene srednjevjekovne građevinske i arhitektonske detalje. U glavnoj lađi, svetištu i kapeli sv. Antuna Padovanskog pronađeni su otvori prozora, kamenom nadsvođeni prolazi i niše, koji su zazidani pečenom opekom. Arhitektonski artefakti pronađeni na tim sondama pružaju dovoljno podataka o originalnoj očuvanosti iz najstarijeg vremena gradnje crkve. Trebalo bi ih dalje konzervatorsko-restauratorski istražiti i po mogućnosti prezentirati. U sjevernoj lađi sonde su otkrile zazide i ojačanja zidova koja su nastala po projektima Hermana Bollea nakon potresa iz 1880. godine.“ Konzervatorsko-restauratorske sonde prezentiraju različite strukture zida i oslika. Prvi, najstariji oslik pronađen je u svetištu. Nastaje u doba gotike. Izveden je al secco tehnikom pa možemo zaključiti da ne nastaje istodobno s gradnjom crkve već nešto kasnije kada je žbukani sloj potpuno prosušen. Oslik je destabiliziran, ljuska se i trusi ali ipak nudi dovoljno podataka da se fragmentarno može prezentirati. Izveden je vapnenim bojama i prirodnim zemljanim pigmentima gdje prevladava oker, pečena siena i čađavo crna boja na bijeloj vapnenoj podlozi. Vapnena žbuka na kojoj je izveden oslik po svojoj strukturi i sastavu je najkvalitetnija i na mjestima gdje nije otučena čvrsto prianja za podlogu. Ostali slojevi kasnijih žbuka su u vrlo lošem stanju, mjestimično potpuno odvojeni od podloge te se truse i otpadaju. U nekadašnjoj
sakristiji, sjevernoj apsidi, danas kapeli sv. Antuna Padovanskog djelomično je otvoren potpuno očuvan srednjevjekovni prozor. U svetištu su pronađeni tragovi još jedne faze oslika. Otvorene sonde prezentiraju oslik iz doba baroka gdje prevladava caput mortuum ljubičasta boja uz ultramarin plavu ali ti nalazi se pojavljuju fragmentarno i nisu dovoljni za prezentaciju. Južna lađa je izmijenjena i presvođena u baroknom razdoblju, tragove oslika iz tog vremena možemo naći na svodu i petama svoda (svijetli ultramarin nalič s tamno plavim detaljima). Od povijesnih slojeva u crkvi većinom prevladava nalič iz vremena nakon potresa 1880. godine. Oslik iz tog vremena nalazimo na svim otvorenim sondama kako u lađama, svetištu i kapeli sv. Antuna Padovanskog. Oslik je kombinacija svijetlo roze i svijetlo plave boje koje svojim rasporedom prate arhitektonsku raščlambu ploha. Preko ovog oslika imamo višeslojnih intervencija bijelom i oker bojom ali također vrlo agresivnim uljnim kitom. Konzervatorsko-restauratorska istraživanja trebaju biti osnova za izvedbu studije koja će definirat prioritete pri konačnoj prezentaciji ove vrijedne građevine. U unutrašnjosti svetišta naglasak treba staviti na gotičku fazu te je prezentirati u najvećoj mogućoj mjeri.“
Crkva je pretrpjela znatna oštećena u potresu 22. ožujka 2020.god pogodio Zagreb i okolicu, a šteta je povećana nakon petrinjskog potresa 29. prosinca 2020. god.
Neophodna je statička sanacija koja je obrađena u zasebnom elaboratu.
Zbog sanacije je potrebno djelomično ukloniti žbuku sa zidova i svodova. Budući da se radi o zidovima i svodovima na kojima postoji dio sačuvane gotičke i romaničke strukture, žbuku je potrebno ukloniti pod nadzorom i uputama konzervatora kako bi se sačuvala gotička žbuka tamo gdje je eventualno ostala sačuvana ispod novijih slojeva.
Također je potrebno predvidjeti sanaciju i čišćenje kamenih dijelova kao što su:
trijumfalni luk, konzole koje drže rebra i sama rebra u svetištu i u kapeli sv. Antuna Padovanskog. Ukoliko se zadržava oslik s prednje strane zida u kojem je trijumfalni luk, tu u kapeli sv. Antuna, potrebno ga je očistiti, retuširati i stabilizirati. Nakon uklanjanja žbuke sa južnog zida crkve točnije će se definirati prezentacija gotičke strukture, pronađene tijekom istražnih radova. Mogući prijedlog prezentacije slojevitosti crkve je da se dijelovi gotičke strukture, tamo gdje nije sačuvana originalna gotička žbuka, žbukaju “pod žlicu” po uputama restauratora, dok se dijelovi barokne strukture žbukaju glatko.
Paralelno sa statičkom sanacijom svodova i zidova provela bi se i sanacija, te nadogradnja električne instalacije, kao i preoblikovanje rasvjete, prema zasebnom projektu.
Orgulje
U arhivskoj građi i literaturi spominje se postojanje baroknih orgulja, ali one se nisu sačuvale. Današnje orgulje datiraju iz 1884. godine a izradio ih je Mijo Heferer.
Originalno su bile smještena na tzv novom koru – prostoriji iznad stare sakristije, a danas kapele sv. Antuna Padovanskog. Prema fotografijama iz fototeke IPU koje je snimio fotograf Krešimir Tadić 1976. god, orgulje su još bile na tom mjestu. Kasnije su preseljene iznad gotičkog dovratnika glavnog ulaza u crkvu. Tom prilikom je i otvor kojim se iz prve etaže zvonika pristupalo na staro pjevalište (uklonjeno zbog dotrajalosti 1958. god) zazidan. Veliki volumen orgulja na metalnim konzolama neposredno iznad vrata narušava prostorne odnose u glavnom brodu crkve, te djeluje preglomazno i nezgrapno u odnosu na barokiziranu gotičku strukturu i kompoziciju tog dijela objekta. Stoga je idejnim projektom predviđeno njihovo vraćanje na prvobitnu poziciju, na kor iznad kapele. 1995. god su pregrađene i dodana im je električna traktura tako da promjena pozicije ne predstavlja problem.
Propovjedaonica
Propovjedaonica ima sva obilježja baroka. Postavljena je u crkvi 1755.godine. Tijekom dva stoljeća nekoliko puta je mijenjala mjesto. Originalno je bila smještena na sjevernoj strani glavnog broda crkve. Danas se nalazi na zidu desno od trijumfalnog luka. Nije sačuvana u svom cjelovitom obliku već samo fragmentarno – kameni stupić s visokom bazom, prednja strana i ograda. Kamenom stupiću je potrebno čišćenje i restauracija, a originalnim, baroknim drvenim dijelovima restauracija.
Pročelja
Cjelovita dokumentacija za obnovu pročelja crkve izrađena je 199. i 2019.godine. Oštećenja izazvana prošlogodišnjim potresima, potrebno je sanirati prema prijedlogu iz Elaborata ocjene postojećeg stanja konstrukcije. Zbog sanacije svodova, stropa i krovišta potrebno je uklanjanje sadašnjeg pokrova od bakrenog lima. Predlaže se, nakon završene sanacije, pokrivanje krova biber crijepom, i rekonstrukcija izgleda krova prema već spomenutim fotografijama iz fototeke IPU. Prelaže se uklanjanje postojeće, staklene stijene na istočnom pročelju crkve, te postava nove, transparentne, kako bi se na primjereni način prezentirao prostor između dvije apside.
Građevinski radovi
Prije početka građevinskih radova obnove potrebno je pod nadzorom restauratora demontirati preostali dio barokne propovjedaonice, posebno gornji dio i stube, i odvojeno kameni stup postolja, te zaštititi pronađene oslike.
Građevinski radovi na objektu obuhvaćaju razinu koja je potrebna za postizanje statičke stabilnosti i sanaciju šteta nastalih u potresima. Ostali građevinski radovi, na objektu, osim već opisanog preoblikovanja podne plohe, manjeg su opsega i odnose se na razgradnju tri zazidana postojeća otvora, što je povezano s preseljenjem orgulja na njihovu originalnu poziciju.
Prijedlog konstruktivne sanacije
Temeljem Tehničkog propisa o izmjeni i dopunama Tehničkog propisa za građevinske konstrukcije (NN 75/20), predmetnu crkvu potrebno je obnoviti na: razinu obnove 3. Što znači da treba provesti poboljšanje potresom oštećene građevinske konstrukcije zgrade uz pojačanja kojima se postiže mehanička otpornost i stabilnost zgrade na potresno djelovanje za poredbenu vjerojatnost premašaja od 20% u 50 godina (povratni period 225 god.) za granično stanje znatnog oštećenja.
Iz Elaborata ocjene postojećeg stanja konstrukcije – „…OPIS OČEKIVANIH ZAHVATA NA KONSTRUKCIJI CRKVE I SMJERNICE ZA IZRADU PROJEKTA OBNOVE KONSTRUKCIJE ZGRADE
Projektom za cjelovitu obnovu konstrukcije crkve treba obuhvatiti popravake i radove navedene u nastavku, prema elementima konstrukcije, odnosno konstrukcijskim sklopovima objekta.
Popravak će se sastojati od:
Krovište: Mijenjaju se dotrajali i oštećeni elementi krovišta. Također, zamjenjuju se nepravilno ugrađeni elementi postavljeni prilikom prethodnih sanacija. Ugradba je poštivajući osnovno konstrukcijsko rješenje i pravila tesarskih spojeva.
Zidovi: Izvana, obodni zidovi crkve saniraju se lokalno, na način da se sanira linijske pukotine primjenom tzv šivanja pukotina korištenjem spiralnih sidara, linijskog injektiranja i djelomične zamjene veznog sredstva između zidnih elemenata. U blizini uglova građevine, spirale se previjaju preko ugla i cijeli postupak se nastavlja i na bočnu stranu zida koji se sanira. Po dovršenju konstrukcijske sanacije pukotine, ti dijelovi zida žbukaju se produžnom žbukom. Iznutra, obija se gotovo sve ravne i neoslikane površine zidova. Na mjestima nepravilnosti u zidanju kod postojećih zidova i tamo gdje je došlo do pucanja osnovnog materijala – opeka, na mjestima većih kaverni, nesrazmjerno malih zidnih elemenata u odnosu na okolne i slično, provodi se prezidavanje u kvalitetnom opečnom materijalu. Veća „zijevanja“ između zidnih elemenata, naročito prisutna kod kontakta zidanog dijela zida sa povijesnim kamenim elementima lukova, popunjavaju se specijalnim mortom, do ravno sa površinom zidnih elemenata – kamena, odnosno opeka. Slabo popunjene zone u zidovima injektiraju se specijalnim injekcijskim materijalom, smanjene čvrstoće, naročito pripremljenim za injektiranje povijesnih zidova od kamena. Izražene linijske pukotine saniraju se prema opisu za vanjsku stranu zidova („šivanje“, linijsko injektiranje, djelomična zamjena veznog materijala). Svi zidani lukovi i nadvoji iznad otvora – prozora/vrata (a negdje i ispod otvora) duktiliziraju se ugradbom spiralnih sidara u utore poprečnog presjeka veličine 3,0×3,0 (cm) u dubinu zida (i dublje, gdje je potrebno), uz primjenu naročitog morta certificiranog za tu namjenu. U pravilu ugrađuju se po dva sidra na razmaku od min 8 (cm). Na jednaki način pojačavaju, odnosno duktiliziraju se svi zidani lukovi u unutarnjim zidovima obostranom ugradbom po tri puta po dva spiralna sidra, u parovima, na razmaku od 10 odnosno 8 (cm), tangencijalno raspoređenima po konturi luka, uz obavezno injektiranje luka, naročito u petama i tjemenu. Na vrhu svih zidova (prema skici u prilogu), u unutrašnjosti potkrovlja, izvode se horizontalni armiranobetonski serklaži, usidreni u zidane zidove ispod koso ugrađenim sidrima na razmacima od cca 60..100 (cm) (na skici označeno sa „A“). Između serklaža izvodi se horizontalno ukrućenje u vidu čeličnih spregova (na skici označeno sa „B“). Spregovi se sidre u obodne horizontalne armiranobetonske serklaže i u cijelosti ostaju unutar potkrovlja, tako da nisu vidljivi iz prostora crkve. Uzduž krune zabatnog zida prema zapadu, izvesti armiranobetonske kose serklaže, koje povezati sa horizontalnim serklažima oznake „A“. Tamo gdje je prisutno oštećenje zida djelovanjem kapilarne vlage koja se izdiže iz temelja, provodi se injektiranje cijelog presjeka zida odgovarajućim, po mogućnosti, trajno gelirajućim materijalom. Svakako se preporuča ukloniti naknadno postavljenu kamenu oblogu dijela zidova.
Svodovi i stropovi
Svod osnovne lađe prije izvedbe radova sanacije podupire se plošno, po cijeloj površini.
Radovi na sanaciji provode se u poprečnim segmentima od po 0,6 do 1,0 (m) širine.
Uklanja se žbuka odozdo, sa cijele površine, osim oslikanog medaljona, čiste se sljubnice do dubine 25 (mm), te se popunjavaju specijalnim mortom za tu namjenu. Po dovršenju pojedine sekcije, vraćaju se podupore. Svodovi u apsidama saniraju se na jednaki način, ali prema trenutnom stanju tih lepezastih svodova sa rebrima, nije potrebno plošno podupiranje, već mjestimično, prema prisutnim oštećenjima. Prvo se čiste i učvršćuju rebra, a zatim lice svodova. Nakon dovršenja sanacije svodova odozdo, sanira se odozgo. Uklanja se sloj morta sa lom kamenom i priprema se površina za polaganje FRP traka, postavljenih od vanjskog zida u križ, preko svoda na suprotnu stranu. Sve uvale, u najnižim točkama sidre se na drugu stranu svoda odgovarajućom FRP užadi, sve prema uputi proizvođača materijala. Ponovno se vraća sloj morta min debljine 7-8 (cm), rabiciran po cijeloj površini. Provodi se injektiranje svodova, naročito u zonama nalijeganja na zidove i u području tjemena svodova. Nastavak rada je sa donje strane, gdje se, nakon uklanjanja podupora, cijela površina svodova prekriva FRC mrežama (kao proizvod Mapei C200), ugrađen u svemu prema uputi proizvođača. Lica svodova se zaribavaju i obrađuju sukladno postojećem stanju.
Zvonik
Površine zidova zvonika saniraju se na način opisan kod vanjskih zidova crkve. Iznad i ispod otvora ugrađuju se spiralna sidra prema opisu danom kod zidova crkve. Ispod svakog drvenog grednika podova unutar zvonika, ugrađuje se čelični spreg prema skici u prilogu. Vijenac se obnavlja zidarski u materijalu i obliku kao postojeće. Lukovicu nije bilo moguće pregledati. Ako se kod izvedbe radova utvrdi da ima oštećenja, rekonstruirat će se u svemu kao postojeće…“
Budući da se sanacija svodova izvodi iznad svodova, odnosno stropova u prostoru tavana, takav način je prihvatljiv i sa stanovišta zaštite kulturnih dobara čije se vrijedne karakteristike tako ne narušavaju.
Predviđa se skidanje kupole zvonika i izvedba popravka drvene konstrukcije i novog limenog pokrova iz cinkotit lima.
