U nedjelju 2. lipnja 2024., na svetoj misi u 11 sati, u dvorištu ispred novoobnovljene crkve, svečano je proslavljena obljetnica njezine posvete.
Uz koncelebraciju domaćeg župnika vlč. Josipa Đurbeka svečano misno slavlje predvodio je vlč. Vinko Tomić, dekan Remetsko-Dubravskog dekanata i župnik Župe sv. Pavla u Retkovcu. U svojoj prigodnoj propovijedi pojasnio je koji značaj ima posveta crkve naglasivši da je običaj Katoličke crkve svečanim liturgijskim slavljem obilježiti posvetu župne crkve jer je ona prostor u kojem cijela zajednica zahvaljuje Gospodinu na svim milostima i blagoslovima koje je dobila od Njega. „Ova crkvena zajednica je posvećena sv. Šimunu i Judi Tadeju, stoga njihovim zagovorom i zajedno sa svećenicima i Kristovim vjernicima svoje potrebe preporuča milosrđu Božjemu, te moli za župu i svakoga njezina člana sa željom da župna zajednica i svi njezini članovi svojim životima ostvaruju svetost nebeskih zaštitnika i tako na najbolji mogući način svjedoče prisutnost kraljevstva Božjega među ljudima“, rekao je vlč. Vinko.
Istaknuo je i misao bl. Ivana Merza koji je rekao da je najveća stvar koja postoji na svijetu sveta Crkva, a najveća stvar u Crkvi jest misa i u misi pretvorba. Potom se obratio vjerničkom puku riječima: „Da, braćo i sestre, Isus Krist jest zaglavni kamen koji povezuje i čuva Crkvu. Crkva je nerazdvojivo povezana s Isusom Kristom. On je hram Božji… Po Isusu Kristu i svatko od nas postaje hram Duha Svetoga. Nadalje je ukazao kako je ta istina vjere nadahnjivala Crkvu tj. kršćanske zajednice koje su rasle po svijetu i stoljećima izgrađivale velebna crkvena zdanja, gdje su se vjernici okupljali i u njima jačali svoju vjeru i živost zajednice. Izrazio je i divljenje prema crkvenoj zajednici sv. Šimuna i Jude Tadeja, prema našim očevima i majkama, bakama i djedovima koji unatoč teškim vremenima nisu posustajali, nego su izgradili „ovu lijepu crkvu na ovom markuševečkom brijegu“ i to samo zato što su ostali vjerni Isusu Kristu koji ih je povezivao i okupljao. Zahvalio je također dragom Bogu što naša crkva nije srušena u nedavnom razornom potresu, nego se obnavlja te je za očekivati da će se, uz Božju pomoć, u njoj ponovno slaviti sv. misa, krštenja i vjenčanja!
Na kraju svoje nadahnute propovijedi, vlč. Vinko je naglasio koliko su Crkva kao zajednica i crkva kao građevina usko povezane, što znači da je crkveni prostor neodvojiv od zajednice. Štoviše, on je dio duhovnog iskustva svakoga od nas, jer u njemu danonoćno prebiva Bog kojemu se dolazimo moliti. I još je jednom naglasio koliko je važna kršćanska zajednica koja se okuplja u crkvi jer se u njoj stvaraju bratski odnosi, a „upravo u tom zajedništvu Bog se uprisutnjuje. U tom duhu završio je riječima: „Zato je potrebno ulagati u zajednicu, obnavljati zajednicu, davati se zajednici, a onda tako zdrava zajednica neće zapustiti svoju crkvu i u takvoj zajednici crkva će biti doista dom, dom molitve i slavlja gdje su svi dobrodošli.“
Po završetku svečanog misnog slavlja pjesmom „Do nebesa nek’ se ori naših grudi gromki glas…“ sav prisutni puk uputio se u novoobnovljenu crkvu naših patrona sv. Šimuna i Jude Tadeja.
Vrijedno je napomenuti da je od zadnjeg ulaska u našu crkvu proteklo 4 godine i dva mjeseca, a zadnjih 15 mjeseci je trajala konstrukcijska obnova. Radost je bila velika kao i divljenje učinjenim promjenama koje su unutrašnjosti crkve dale autohtoni izgled i dah prošlih vremena. Pred nama je još cjelovita obnova crkve, što će zahtijevati i materijalni i duhovni ulog župljana. Zato molimo patrone naše župe sv. Šimuna i Judu Tadeja da se zauzmu za to pred licem Božjim kako bi se u dogledno vrijeme to i ostvarilo!
Izvijestila Lidija Molnar
Fotografije : Lidija Kralj
