Šimunje 2019.

U ponedjeljak, 28. listopada 2019. godine proslavili smo zaštitnike naše župe. Misu u 11 sati na kojoj su prisustvovala školska djeca predvodio je župnik u zajedništvu granešinskog župnika Josipa Baloga a središnje misno slavlje u 18:30, okružen osmoricom svećenika, predvodio je fra. Dejan Lecić, kapucin-mladomisnik, sada na službi u varaždinskom samostanu. Na početku domaći župnik Josip Đurbek pozdravio je braću svećenike remetskoga dekanata, hodočasnike i župljane.

U prigodnoj homiliji fra Dejan istaknuo je slijedeće:

„Draga braćo i sestre, riječ Božja koju smo upravo čuli, koja nam još svima odzvanja u ušima, opisuje nam kako se dogodio poziv apostola. Nakon što je svu noć probdio u molitvi, u zoru, Isus poziva dvanaestoricu i naziva ih apostolima, što znači poslanicima i ujedno time im daje i službu koju imaju vršiti. Zanimljivo je, posebno kod Luke a i kod drugih evanđelista, da se Isus prije svih važnijih trenutaka u svome životu povlači u osamu, na molitvu. Tako i ovaj put, jer se radi o jednom važnom događaju. I ova pustolovina apostola započinje kao susret osoba, kao izravno upoznavanje učitelja. Od svih onih koji su ga slijedili Isus odabire dvanaestoricu, koja će biti, od sada pa nadalje, dan i noć s njime, koja će biti, da tako kažemo, na praksi. I zato, da bi mogli naviještati radosnu vijest, da bi mogli pronositi Kristovo ime i drugim narodima, oni moraju određeno vrijeme provesti s Isusom. I njihovo naviještanje Radosne vijesti nije bilo ništa drugo nego ono što su doživjeli, čuli i vidjeli dok su kročili s Isusom i uz Isusa. I u središtu ovog evanđelja je Isus, zato jer je On taj koji bira, on je taj koji je odlučio koja dvanaestorica će poći za njim i koja dvanaestorica će biti poslani da pronose njegovo ime. Zato ovu dvanaestoricu možemo promatrati kao temelje novog Izraela, kao temelje novog Jeruzalema, kao temelje naše kršćanske crkve. Time što je pozvao baš njih izriče jedna osobita veza prijateljstva, jedne bratske ljubavi koja vlada između učitelja i njegovih učenika. Jer apostoli su sve dijelili s Kristom, sudjelovali su u njegovom djelu spasenja, u njegovoj slavi, u njegovoj vlasti, a i većina je poput Isusa život položila mučeničkom smrću. Osim toga da budu s njime, bitno je i da nauče što trebaju činiti, a to je da idu propovijedati po svem svijetu. I zato ih je Isus nazvao apostolima – poslanicima jer su oni ti koji će govoriti u Božje ime i po njima će Isus biti trajno živ i prisutan. I mi svi smo po svojem krštenju pozvani naviještati radosnu vijest i pronositi Kristovo ime. Svi smo mi na određeni način apostoli u svojim zajednicama, svojim obiteljima, na radnome mjestu, u školi. I kao što je Isus odabrao dvanaest ljudi, koji nisu bili nekakvi veliki uglednici, mahom su bili obični, priprosti ljudi, tako je i među nama. Ima nas svakakvih: bolje obrazovanih i slabije obrazovanih, onih koji su boljeg ili lošijeg materijalnog stanja, ali svi smo svojim krštenjem pozvani da budemo apostoli da naviještamo Božju riječ.

U nastavku homilije progovorio je o životnom putu i mučeničkoj smrti naših zaštitnika te nastavio: „Što ova dvojica apostola mogu poručiti svima nama? Prije svega, želio bih se vratiti na protekla tri dana naše duhovne priprave koju smo imali prije ovog blagdana. Prvi dan smo govorili da je Isus došao baciti oganj na zemlju, oganj Radosne vijesti, da zapali vatru ljubavi u svim srcima, u svim ljudima. Drugi dan govorili smo o pomirenju i praštanju, kako je sada pravi trenutak da ne čekamo sutra, da oprostimo jedni drugima. A zadnji dan pričali smo o obraćenju, kako nam je ono svima potrebno. Jer kad čovjeka dotakne Isus, kad bude zapaljen tom vatrom ljubavi njegove riječi, tada je čovjek spreman opraštati, tada je čovjek spreman ljubiti svoje bližnje i ljubiti Boga. Tada se čovjek uistinu obraća. I ova dvojica apostola, koji su bili neuki i priprosti ljudi a Isus ih je učinio velikima, dopustili su da ih on dotakne, da zahvati u njihova srca, zato su mogli naviještati Božju riječ i zato su bili spremni ići do kraja i prihvatiti mučeničku smrt. Svi smo mi na neki način i mučenici, iako nismo život položili za Krista. Ali ako živimo svoju vjeru, tada je uvijek jedna doza mučeništva u našim životima. Jer onaj koji ljubi bezrezervno i bez granica uvijek malo trpi i pati i ljubav je uvijek bol…..

Crkva, kao što znamo, utemeljena je na temelju apostola kao zajednica vjere, nade i ljubavi. Po apostolima i mi dostižemo samog Isusa. Kad je Isus izabrao ovu dvanaestoricu i uveo ih u zajednicu života, samim tim najavio nam je da je došlo vrijeme ispunjenja Božjih obećanja. Kad je na posljednjoj večeri dao zadatak da slave tu večeru u njegov spomen, kada nam je ostavio presvetu euharistiju, stalo mu je do toga da apostoli i oni koji dođu iza njih budu i dalje navjestitelji te radosne vijesti. Draga braćo i sestre, Krist svoje učenike nije birao među učenima i prosvijetljenima, između velikana svog vremena. Tako je Isus i sve nas izabrao, imena naša po krštenju upisana su u Božju knjigu života, zato se ne sramimo biti Kristovi, ne sramimo se naviještati Božju riječ svojim životom gdje god bili, gdje god se nalazili …..”

Na kraju mise župnik je zahvalio svima koji sudjeluju u pastoralnom životu župe, a predslavitelju uručio prigodan poklon: sliku sa motivom župne crkve i Markuševečkih brega. Nakon toga primili smo mladomisnički blagoslov. Nakon mise uslijedilo je druženje uz kestene, koje su već tradicionalno priredili članovi HPD-a „Sv. Šimun”, mlado vino i gibanice,

Tekst: Josip Zdešić / Foto: Lidija Kralj

23 stavke
Do NOT follow this link or you will be banned from the site!