Nedjelja 26.06. 2011. u našem je jedinom Markuševcu bila predivna, sunčana i posebna.
Naš je župnik vlč. Zlatko Golubić predvodeći Misno slavlje u 11:00 na otvorenom ispred crkve Sv. Šimuna i Jude Tadeja, proslavio 40 godina svećeništva i 22 godine otkad je došao u Markuševec na svećeničku službu.
Uz našeg velečasnog Zlatka, s nama su bili i Njegovi Prijatelji.
Vlado Tomas, jedan od najstarijih hrvatskih svećenika koji je tijekom svećeničke službe bio susjed vlč. Zlatku Golubiću, na početku njegovog svećeničkog puta. Bilo je to na JEDINOJ Rijeci Uni, kada je vlč. Zlatko bio u Hrvatskoj Kostajnici, a vlč. Vlado Tomas u Hrvatskoj Dubici.
Sa svima nama je te predivne nedjelje bio i vlč. Josip Grošić koji je prije 40 godina propovijedao na tada mladoj misi župnika Zlatka Golubića.
40 godina kasnije, propovijed je održao novi doktor teologije – fra Draženko Tomić, naš susjed iz franjevačkog samostana u Dubravi.
Uz oltar je bio i stalni đakon zagrebačke nadbiskupije Krunoslav Kičinbači, još jedan susjed iz Dubrave, iz župe bl. Ivana XXIII.
No, to nije sve. Uz tako poseban dan morala se dogoditi još jedna posebnost Povijesti Radosne Vijesti.
Naime, te nedjelje podsjetili smo se na događaj od prije 535 godina kada je Posvećena naša crkve Svetih Šimuna i Jude Tadeja u Markuševcu.Te 1476.
godine mladi zagrebački biskup Osvald Tuz posvetio je našu crkvu, 10 godina nakon što je sa samo 28 godina postao zagrebačkim biskupom.Povijest ga pamti kao vrlo učenog čovjeka i jednog od najzaslužnijih zagrebačkih biskupa, koji je na tom mjestu proveo 33 godine života i svećeničke službe. Samo je Maksimilijan Vrhovec zagrebačkom biskupijom biskupovao duže od Osvalda Tuza.
Od Vremena Povijesti u našem Markuševcu zauvijek ostaju jedinstveni brežuljci, sjećanja i priče iz starine, koje su nam u ovom novom prebrzom i pogubljenom (ne)vremenu toliko potrebne za spas Duše i za spas Radosti Sadašnjosti.
Bilo nam je doista posebno u nedjelju 26.06. 2011. u Markuševcu, a umjesto dodatnih riječi pRogledajmo Psalam ’40’. itekako vezan uz 40 godina od Mlade Mise velečasnog Zlatka Golubića.
‘Uzdah se u Jahvu uzdanjem silnim,
i On se meni prignu i usliša vapaj moj.
Izvuče me iz jame propasti, iz blata kalnoga …
noge mi stavi na hridinu, korake moje ukrijepi.
U usta mi stavi Pjesmu Novu, Slavopoj Bogu Našemu … ‘
Tekst: Domagoj Pancirov
