Utorak, 28.listopada 2025. svečano smo proslavili župske patrone naše drevne crkve na središnjem misnom slavlju u 18,30 koje je predvodio vlč. Petar Belina iz župe u Retkovcu, uz koncelebraciju p. Ilije Tripurića,, karmelićanina iz Remeta, vlč. Marka Torbara iz Čučerja, p. Mirka Sadaka iz Trnovčice i domaćeg župnika vlč. Josipa Đurbeka. Ljubav markuševečkog puka prema svojim zaštitnicima sv. Šimunu i Judi Tadeju, pokazala se brojnim odazivom župljana u bogoslužnom prostoru, lijepim pjevanjem župskog zbora, skladno i živopisno okićenim oltarima i mnoštvom pripremljenih srdaca naših župljana za susret s Isusom u Presvetom oltarskom sakramentu.
Oslonivši se na Lukino evanđelje dana o Isusovu pozivu učenika i apostola poimence na vršenje apostolskog poslanje, predvoditelj svečanog misnog slavlja vlč. Petar odmah je pojasnio da se radi o Šimunu Revnitelju i Judi Tadeju hrabrom kojeg smatramo zagovornikom beznadnih slučajeva i dodao kako su oni itekako vrijedni da se kao vjernici zagledamo u njihove živote. Naglasio je pri tome da moramo imati na pameti da je Isus pozvao baš njih da mu budu najbliži, ne zbog njihovih kvaliteta, jer usput rečeno, istaknuo je, mi ih po našim kriterijima nikada ne bismo izabrali, zato što naši kriteriji nisu isti kao i Božji. Nego, rekao je vlč. Petar, Gospodin poziva svakoga gdje god on bio i čime se god bavio, tako da svatko od nas stoji pred Božjim pozivom kao ponudom spasa. Na taj poziv treba dati odgovor ne samo riječima, nego prvenstveno svojim životom, jer na taj način Bog nas poziva da ljubimo jedne druge onako kako je on nas ljubio. Također nam je skrenuo pozornost na molitveni život našega Gospodina koji je često provodio noći u molitvi osobito pred velike odluke kao što je bio izbor dvanaestorice, što znači da je tom činu izbora pristupao s velikom pažnjom i ljubavlju. Nadalje zanimljiva je njegova konstatacija da se nitko od nas nije rodio spreman ići za Isusom, nego Isus je taj koji nas osposobljava da pođemo za njim jer nas On treba i računa na svakoga od nas te ističe da dok mi mozgamo o tome da ima netko kompetentniji od nas, Bog treba baš tebe i baš mene i nastavlja u istom tonu riječima: „Vjerojatno jedna od najvećih ludosti naše vjere je da Bog želi živjeti našim životima i neće ići protiv nas zato jer nas ludo voli. Upravo zato je potrebno otvoriti svoje srce i dopustiti Bogu da nas potpuno obuzme da čini u nama i po nama što god je njegova volja, kao što je živio životom sv. Šimuna Revnitelja i životom sv. Jude Tadeja.
Isus je svojim primjerom učenicima jasno dao do znanja koji će to biti njihov primaran zadatak kad budu među ljudima i kad ih budu ozdravljali od njihovih bolesti ne na neki magičan način, nego na način da ljudima donose Krista, da svjedoče svojim životima s vjerom u Božju Riječ. Pojasnio je također kako taj poziv nije privilegija samo za apostole, nego da je to u stvari univerzalni kršćanski poziv, to je nevjerojatna privilegija i za nas danas: Bog želi živjeti našim životom, On nas šalje da idemo naviještati evanđelje te razjašnjava da ako ćemo ostati vjerni misiji koja nam je povjerena možemo biti sigurni da će plodovi te vjernosti biti vidljivi svima onima koji su oko nas i koje smo u svojim srcima danas donijeli.
Jasno nam poručuje da naš fokus treba biti na onome koji nas poziva i koji nas šalje, jer on je taj kojeg želimo nositi kamo god ja pošao. Još jednom je naglasio da su Šimun i Juda Tadej imali tu milost položiti svoj život mučeničkom smrću za Krista i da bez tog primarnog fokusa i da bez te obuhvaćenosti Božjom ljubavlju ne bi imali snage svoj život dati za Boga. I još jednom je istaknuo činjenicu da kad nas takva ljubav u životu nosi onda smo spremni i živjeti i umrijeti za ono što je vrijedno.
S uvjerenjem nas je potaknuo da je za Boga svaki od nas vrijedan i da je za svakoga od nas umro. On nas i danas šalje da idemo, da rod donosimo i rod naš da ostane i tako se proslavlja Bog i tako se širi Kraljevstvo Božje. Zato je na kraju rekao Šimunčanima, žiteljima župe, da ne smijemo Boga gubiti iz fokusa, da ne smijemo gubiti nadu, to poslanje koje nam je Bog s punim povjerenjem povjerio te uputio vapaj našim svetim i moćnim zaštitnicima i zagovornicima pred licem Boga živoga: „Sveti Šimune i Juda Tadeju, molite za nas!“
Pred završni blagoslov vlč. Josip je kao domaćin izrazio svoju srdačnu zahvalnost svim koncelebrantima, a posebno predslavitelju misnog slavlja vlč. Petru Belini te se kratko osvrnuo na drevnu prošlost, ove sigurno i preko tisuću godina stare crkve koja je kroz vrijeme mijenjala svoj oblik i sve to pod budnim očima svetog Šimuna i Jude Tadeja čiji ozbiljan izraz lica na oltarnoj slici pokazuje određenu zabrinutost za mnoga pokoljenja koja su pod njihovim pogledom živjela i svoju vjeru, ali i nevjeru, što bi bio odgovor na pitanje jednog vrtićkog djeteta „A zašto oni tako strogo gledaju?“
Saznali smo od vlč. Josipa da će građevinski radovi u crkvi koja se obnavlja, polaganjem kamenih ploča na pod biti završeni do Božića, a elektrifikacija crkve do lipnja 2026., kada bi na blagdan posvete (nedjelja po Tijelovu) blagoslovili obnovljenu crkvu i posvetili oltar. Nedjeljna i blagdanska slavlja i dalje bi se održavala u bogoslužnom prostoru kojeg imamo od potresa, a zbog kojega smo kao župljani jako zahvalni.
Poslije svete mise veliko crkveno zajedništvo preselilo se ispred župne kuće u vedrom raspoloženju i uz stolove s obiljem domaćih slastica i pića, što prirediše naši Šimunčani!
Izvijestila Lidija Molnar
Fotografije: Lidija Kralj
