Iz projektne dokumentacije za obnovu – STUDIO KUŠAN d.o.o.
Kapela Majke Božje Anđeoske izgrađena je na k.č.10772, k.o. Markuševec, na adresi Markuševečka cesta 203. Parcela na kojoj je smješten kompleks je ukupne veličine 11.316,0 (m2) i nepravilnog je oblika, sa ravnom gornjom stranicom prema sjeveru i zaobljenim stranicama prema vrhu na južnoj strani. Kompleks je upisan u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske – Listu zaštićenih kulturnih dobara, rješenjem Ministarstva kulture pod brojem Z-1314 (NN 58/07).
Postojeće stanje: Kapela Majke Božje Anđeoske je jednobrodna sakralna građevina četvrtastog izduženog tlocrtnog oblika položenog u smjeru sjeveroistok-jugozapad. Glavni brod je maksimalnih tlocrtnih svijetlih dimenzija 5,03 x 5,96, a zaobljeno svetište (prezbiterijem) na sjevernoj strani je veličine 3,71 x 3,67 m. Prostor je cca 6,8 m visok. Kapela je smještena u južnom dijelu parcele.
Kapela Majke Božje Anđeoske mali je objekt, veoma značajan za hrvatski barok kako zbog svojih arhitektonskih vrijednosti, tako i zbog veoma vrijednih kiparskih i slikarskih ostvarenja, kao i predmeta umjetničkog obrta. Predstavlja jedan Gesamtkunstwerk u punom smislu te riječi. Izgrađena je u današnjem obliku 1753. godine. Uglovi prostora broda kapele omekšani su bogato raščlanjenim pilastrima na koje se veže trijumfalni luk. Prostor je svođen tzv češkom kupolom. Nad apsidom je bačvasti svod. Unutrašnjost je osvijetljena preko četiri velika barokna prozora i preko širokog ulaznog otvora koji je zatvoren dvokrilnim vratima sa umjetnički izrađenom ornamentiranom rešetkom iz kovanog željeza. Na rešetci je označena 1754. , godina kad je kapela posvećena. Izvana ima zaobljenje uglove. Najviše pažnje posvećeno je oblikovanju južnog, ulaznog pročelja. Raščlanjeno je pilastrima koji završavaju ispod bogato profiliranog dvostrukog vijenca. Iznad vijenca je zabatna ploha koja zatvara dvostrešno krovište. Krov je 1982. godine pokriven falcanim bakrenim limom. Zidna ploha između pilastara raščlanjena je visokim soklom i trakama izvedenim u žbuci, i tvori okvir za središnji dio pročelja. Portal vrata isklesan je iz kamena. Ukrašen je blagim profilacijama na rubovima. Sa svake strane je kapitel profiliran kao vijenac. U sredini košarastog luka je stilizirano oblikovan zaglavni kamen. Iznad vrata je profilirana plitka nadstrešnica koja prati krivulju segmentnog luka vrata. Iznad nadstrešnice je veliki prozor sa blagim segmentnim lukom. Doprozornik i prozorska klupčica su također iz klesanog, blago profiliranog kamena. Bočni prozori su jednako oblikovani i imaju kamene doprozornike i klupčice.
Zidovi i svod u apsidi su oslikani zidnim slikama, a zidovi broda su marmorizirani. Na vrhu trijumfalnog luka piše „ depictum 1778.“. Na suprotnoj strani, nad prozorom iznad vrata je „renuvatum 1880“. Zidne slike u kapeli su vrijedan primjer kasnobaroknog slikarstva u kontinentalnoj Hrvatskoj. U sredini kupole u lađi je u velikom medaljonu od štukature prizor Uznesenja Marijina, a u medaljonima u uglovima su prizori iz Marijinog života. Između tih prizora su medaljoni s buketima cvijeća, povezani girlandama od lišća, cvijeća i voća. U medaljonu iznad apside je slika koja prikazuje Boga oca. Donji dijelovi bočnih zidova, ispod prozora su oslikani na iluzionistički način arhitektonskim elementima (pilastri, parapeti, medaljoni u doprozornicima) u poljima između slikanih pilastara su veliki anđeli. Skala boja odgovara marmorizacili po zidovima čitave kapele. Najvrednija umjetnina u kapeli je svakako kasnogotička drvena skulptura Marije s djetetom koja se, zbog toga što u ruci drži grozd, naziva i Marija Vinska. Skulptura je ukomponirana u veličanstveni barokni oltar Blažene djevice Marije koji je u kapelu postavljen nakon izgradnje, 1753. godine. U monografiji Župa sv Šimuna i Jude Tadeja autorice tekstova dr Đurđica Cvitanović i dr Doris Baričević detaljno opisuju i analiziraju skulpturu, njen put od župne crkve, gdje je prvotno bila postavljena, do kapele, kao i oltar u čijem je središtu. O skulpturi piše i dr. Anđela Horvat u publikaciji Iz starog i novog Zagreba (Izdanja Muzeja grada Zagreba, 1963. godine).
Propovjedaonica, koja je za razliku od one u crkvi sv. Šimuna i Jude Tadeja, očuvana u potpunosti, postavljena je u kapeli 1759. godine. Pretpostavlja se da je rad majstora Josipa Stallmayera, istaknutog zagrebačkog kipara 18.st.Smještena je na zapadnom zidu kapele na drvenom stupu. Prednja strana govornice i ograda bogato su ukrašene skulpturama od kojih se ističu Adam i Eva u sredini. Na ugaonom stupu ograde je velika skulptura anđela trubača. Na zidu između govornice i baldahina je slika Ivana Nepomuka. Iznad propovjedaonice je baldahin ka kojem je skulptura Marije pobjednice. Propovjedaonica, kao i oltar pokazuje karakterističnu baroknu dinamičnu kompoziciju, povezanost volumena skulpture sa prostorom, obradu draperija, te sceničnost kompozicije.
Nakon velikog potresa 1880. godine kapela je sanirana po projektu Hermana Bollea na način da su obodni zidovi opasani pri vrhu čeličnim zategama, a nakon sanacije svodova, renovirani su oslici, koji su, prema ocjeni restauratora 2001. godine izgubili dio svoje vrijednosti.
Prozori su u kapeli promijenjeni 1970, kao dar tadašnjeg župnika, Krešimira Ivšića uz pomoć stanovnika svetošimunske župe.
Zidani zidovi iz oklesanog i lomljenog kamena, sa lokalno umetcima iz pune opeke i s vapnenim mortom kao vezivom čine nosivu konstrukciju kapele. Zidovi su debljine 70 do 60 (cm). Prostor glavne lađe je svođen češkom kupolom. Nad apsidom je bačvasti svod.
Temelji su iz istog materijala kao i zidovi, samo deblji za cca 5,0 (cm). Uokolo cijele građevine izveden je, mjestimično uspješno, a mjestimično ne, prekid dizanja kapilarne vlage po sustavu „Taglia muro“, horizontalno presjecanje zida i umetanje vodonepropusne pregrade.
Pod i profilirani sokli u čitavom prostoru kapele su iz dvobojnih mramornih ploča koje su postavljene 1983. godine. Iznad lađe kapele je drveno, dvostrešno krovište, a iznad svetišta zaobljeno. Pokrov kapele je prema fotografijama iz 1976.godine bio crijep, a današnji pokrov iz bakrenog falcanog lima je napravljen 1980. god. Radovi na obnovi kapele započeti su 1978. godine sanacijom vlage na način da je oko temelja iskopan rov i betoniran kanal s otvorima za zračenje na vrhu, što nije statički povoljno gdje su temelji neučvršćeni zemljom ili nasipom s jedne, vanjske strane. 1980. pokrov crijepom zamijenjen je za novi pokrov ravnim pločama falcanog bakrenog lima što je bitno promijenilo povijesni izgled kapele. Obnova pročelja izvedena je 1981. Primijenjen je oslik s tamnim detaljima pilastara i profilacija vijenaca u oker boji i bijelim poljima. Dvije godine kasnije izvorni pod od većim kamenih ploča prekriven je crno bijelim kamenim pločicama. U Konzervatorskom elaboratu arhitekt konzervator Mladen Perušić, koji je vodio obnovu kao predstavnik Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode opisuje zahvate na obnovi pročelja i unutrašnjosti: „…Krajem 20. stoljeća novi župnik je pokrenuo neke radove u kapeli, ali u početku bez dozvola i konzervatorskog nadzora Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode koji je osnovan 1991. Te je godine izvedeno rezanja svih vanjskih zidova kapele po sredini podnožjasokla i u proreze su umetnute plastične ploče za izolaciju od vlage. Takav način nije primjeren jer znatno oslabljuje građevinu na utjecaj horizontalnih sila, što se pokazalo i sada u potresu. Tek kada su zatražena sredstava za obnove od Grada Zagreba uključen je Zavod. Sakralne građevine su obnavljane po redoslijedu prioriteta, najprije župna crkva 1996., zatim župni dvor s dvoranama za vjeronauk i okupljanja vjernika 1998. i 2000. godine obnova pročelja i interijera kapele. Dokumentaciju, nacrte i troškovnik za obnovu pročelja kapele izradila je župa po smjernicama Zavoda. Provedena su i osnovna restauratorska istraživanja i prema nalazima predložena nova shema bojenja pročelja. Konzervatorski nadzor predstavnik Zavoda vodio je arhitekt konzervator Mladen Perušić. U svibnju 2001. prikupljane su ponude restauratora za sanaciju ploha zidova i svodova interijera. Donji dijelovi zidova, visine od 150 do 170 cm, su bili oštećeni, žbuka podbuhla, a oslika nije bilo jer je izvorna žbuka već prije otučena i zamijenjena. U višim zonama zidova i lučnim gredama i svodovima bilo je većih pukotina što je trebalo sanirati i prekriti nedostajućim oslikom. Restauratori su nakon pregleda ocijenili stanje fresaka, koje su 1883. preslikane, i kasnije nestručno čišćene i predložili su način konsolidacije zidova i restituciju nedostajućih dijelova iluzionističkog slikarstva. Na zidovima lađe izvedena je marmorizacija. Radove je do 2003. vodio akademski slikar Egidio Budićin s Akademije likovnih umjetnosti sa suradnicima..“ Kapela je u potpunosti obnovljena 2003. godine.
Oštećenja od potresa ( na temelju vizualnog pregleda) U potresu 22. ožujka 2020.god kompleks je teško stradao, a šteta je povećana nakon potresa 29. prosinca 2020. godine, pa je neophodna sanacija .
Na pročeljima kapele vidljive su vertikalne pukotine na vijencu, kao i na zidovima i i sedlastim, kamenim doprozornicima bočnih prozora. Na glavnom, južnom pročelju vidi se vertikalna pukotina od zaglavnog kamena portala do vijenca. Također je vidljiva pukotina na kamenoj klupčici prozora iznad portala. Na zapadnom pročelju je horizontalna pukotina na soklu, na mjestu gdje se radila sanacija od vlage. Na krovu nema vidljivih oštećenja. U unutrašnjosti su vidljive pukotine i dijelovi otpale žbuke na spojevima zidova i svodova, iznad prozora i vrata, te na lukovima u brodu kapelice. U apsidi su vidljive pukotine iznad prozora. Na propovjedaonici i na oltaru su manja oštećenja. Detaljnim pregledom prilikom izrade Elaborata ocjene postojećeg stanja konstrukcije utvrđeno je da kapela nije značajno oštećena u potresu. Oštećenja veličinom i dubinom zadiranja u konstruktivne elemente građevine rastu od visine nadvoja nad otvorima prema gore, odnosno do vijenca (izvana) i zone oslanjanja svoda na zid (iznutra). Prema Elaborata ocjene postojećeg stanja konstrukcije oštećenja su podijeljena na oštećenja na konstuktivnim dijelovima i na oštećenja na nekonstruktivnim dijelovima kapele. „…Oštećenja na konstruktivnim dijelovima građevine: – pukotine na zidanim lukovima iznad otvora, uglavnom pozicionirane u tjemenu i petama lukova – šire se prema gore i unutar građevine prelaze na zidane svodove, gdje se postepeno gube sa udaljavanjem od zida. Izvana pukotine u istom području, sežu do vrha vijenca i prisutne su i na zabatu južnog pročelja. – pukotine na spoju južnog pročelja sa zapadnim zabatnim zidom. Iznutra uz rub uglovnog pilastera, a izvana u donjem i gornjem dijelu zapadnog zida. – donji dijelovi zida (naročito unutar svetišta) zahvaćeni kapilarnom vlagom Oštećenja na nekonstruktivnim dijelovima građevine: – pukotine i oštećenja sa vanjske strane prezbiterija – nekonstrukcijske pukotine po soklu – odvajanje sloja žbuke sa zidova, bez oštećenja na konstrukciji zida – oštećenja fasadne plastike, pukotine na vijencima, i sl….“
Idejno rješenje Kapela Majke Božje Anđeoske dio je kompleksa sakralnih građevina upisanih u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, rješenjem Ministarstva kulture pod brojem Z-1314. Iako je na kapeli bilo nekoliko zahvata na obnovi pročelja, te restauraciji interijera i inventara, ako i uzimajući u obzir štete od dvaju potresa 2020. godine, sačuvane su izvorne karakteristike gradnje iz druge polovine 18.st. U unutrašnjosti u potpunosti je očuvan izvorni koncept uređenja i opreme. Budući da je kompletna obnova kapele Majke Božje Anđeoske , kako interijera, eksterijera, tako i inventara dovršena prije 18 godina, kao i zbog toga što je kapela sa svim svojim umjetninama potpuno zaokruženo arhitektonsko – umjetničko djelo, postojeće stanje preklapa se u najvećoj mogućoj mjeri sa idejnim projektom. Tada je, prilikom obnove provedena j i konstruktivna sanacija, kao i sanacija od vlage. Prilikom statičke sanacije i konstruktivne obnove skinut će se sadašnji pokrov iz bakrenog lima. Kao i na crkvi sv Šimuna i Jude Tadeja predlaže se, nakon pregleda i završene sanacije, pokrivanje krova dvostrukim biber crijepom s ventilacijom, te rekonstrukcija izgleda krova prema fotografijama iz fototeke IPU. Predviđa se i mogućnost ulaza u krovište.
Sukladno Konzervatorskom elaboratu „..Kanal, izveden oko temelja 1981, u sklopu sanacije od vlage, s opločenjem i rešetkama u treba modificirati, ukoliko je neophodan i dobro izveden, a uz sokl umjesto opločenja postaviti travne rešetke. Kamene erte, prozora na kojima je cementna žbuka, a bili su i drveni kapci, treba restauratorski obraditi, kao i portal ulaza s kojih je žbuka skinuta, ali kamen nije obrađen. Na prilazne stube ulaza, koje su sada obložene tankim pločama neadekvatne vrste i boje, potrebno je postaviti masivne komade kamena primjerene baroknoj arhitekturi. Podnožje sokl također je ožbukano cementnom žbukom prilikom rezanja zidova 1991. Prema fotografiji iz 1942. na soku je prvotno bila zrnata kehl žbuku s obrubima, a konačna obrada odrediti će se nakon provjere…“ Današnji izgled podne plohe potiče iz 1983. godine. Popločen je mramornim, crno bijelim pločama, djelomično oštećenim u nedavnim potresima. Sokl visine 31 cm je iz crnog mramora. Pod iz crno bijelih mramornih ploča, kao i sokl, prema konzervatorskoj valorizaciji je neprimjeren povijesnom ambijentu, pa će stoga biti zamijenjen adekvatnim materijalom. Zamjena poda potrebna je i zbog sanacije kapilarne vlage, te izvedbe potrebne hidroizolacije. Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode propisao mjere zaštite 2. ožujka 2021. u kojim je propisao i izradu i elaborata restauratorskih istraživanja. Od srpnja do listopada 2021. provedena su konzervatorsko restauratorska istraživanja u unutrašnjosti i na pročeljima kapele Majke Božje Anđeoske. Mjesta sondiranja odredili su Mladen Perušić i Josip Jerković, nakon pregleda oštećenja od potresa. U unutrašnjosti kapele otvoreno je 26 sondi, a na vanjskim zidovina 4. U okvirima konzervatorskog nadzora GZZSKP-a Jasna Ščavničar Ivković i Silvije Novak pregledali su sonde. Prema zaključcima Restauratorsko konzervatorskog elaborata koji su izradili Josip Jerković, akad. slikar restaurator, Jelana Perić, akad slikarica, restaurator, te Mladen Perušić, arhitekt konzervator slijedi: „Konzervatorsko-restauratorske sonde prezentiraju izvornu obradu materijala na pročeljima i u unutrašnjosti nekoliko različitih oslika na zidovima, vijencima i profilacijama i na svodovima svetišta i lađe. Prema natpisu na vrhu trijumfalnog luka kapela je oslikana 1778. godine u stilu kasnog baroka. Godine 1880. uslijedila je obnova koja na sreću nije zahvatila figurativni oslik na svodovima već je obnovljen dekorativni oslik većinom u lađi kapele. Prilikom te obnove nanesen je tanki sloj 0,2 cm sive vapnene žbuke i izveden je oslik mramorizacije caput mortuum nijansama. Iako je obnova uglavnom pratila originalni predložak mjestimično se razlikuje naročito u području razdjelnih vijenaca i kapitela pilastra. Ostaci originalnog oslika su nedovoljni za cjelovitu rekonstrukciju dekorativnog oslika. Godine 1977. počela je restauracija oltara, najprije kipa BD Marije u radionici Akademije JAZU. Posljednja djelomična obnova kapele Majke Božje Anđeoske, interijera, eksterijera i inventara dovršena je 2003. godine, a vodio ju je Odsjek za restauraciju Likovne akademije.“
GRAĐEVINSKI RADOVI Potrebni građevinski radovi su u direktnoj vezi sanacije šteta od potresa i provesti će se tako da se očuvaju izvorne arhitektonske, umjetničke i estetske vrijednosti barokne kapele. Posebna pažnja će se posvetiti zaštiti i sprečavanju daljnjih oštećena zidnih oslika, čija će restauracija uslijediti nakon radova na statičkoj sanaciji . Sve radove građevinske sanacije crkve u interijeru treba izvoditi uz prisustvo stručno osposobljenog konzervatora-restauratora. Također, u suradnji s restauratorima provesti će se mjere zaštite, te eventualnog demontiranja i pohrane vrijednog inventara – oltara i propovjedaonice, a gotička skulptura Marije s djetetom evakuirat će se iz kapelice i pohraniti na mikroklimatski sigurno i primjereno mjesto. Iz zaključka Restauratorsko konzervatorskog elaborata: „Nakon sanacije i ojačanja konstrukcije prije cjelovite obnove zidnog oslika kapele potrebno je provesti dodatna konzervatorsko-restauratorska istraživanja i tek onda se može pristupiti izvedbi cjelovitih konzervatorsko-restauratorskih radova na obnovi zidnog oslika interjera i inventara kako bi se kapela Majke Božje Anđeoske prezentirala u izvornom obliku. Manja oštećenja od potresa na oltaru i propovjedaonici također trebaju sanirati restaurator specijalist za drvo. S obzirom na nadležnost i vrijednost sakralnog objekta smjernice za konzeravtorske radove odrediti će GZZSKP“
Prijedlog konstruktivne sanacije Temeljem Tehničkog propisa o izmjeni i dopunama Tehničkog propisa za građevinske konstrukcije (NN 75/20), kapelu je potrebno obnoviti na: razinu obnove 3. što znači da treba provesti poboljšanje potresom oštećene građevinske konstrukcije zgrade uz pojačanja kojima se postiže mehanička otpornost i stabilnost zgrade na potresno djelovanje za poredbenu vjerojatnost premašaja od 20% u 50 godina (povratni period 225 god.) za granično stanje znatnog oštećenja. Iz Elaborata ocjene postojećeg stanja konstrukcije – „…OPIS OČEKIVANIH ZAHVATA NA KONSTRUKCIJI KAPELE I SMJERNICE ZA IZRADU PROJEKTA OBNOVE KONSTRUKCIJE ZGRADE Projektom za cjelovitu obnovu konstrukcije treba obuhvatiti popravak oštećenja nadvoja iznad prozora i iznad vrata. Popravak se treba sastojati od: – uklanjanja postojeće žbuke u cijeloj zoni oštećenja, čišćenja sljubnica između zidnih elemenata do dubine min 25 (mm), popunjavanje sljubnica specijalnim mortom, koji je tiksotropan i ne skuplja se pri vezanju, te završno žbukanje zida vapnenom žbukom. – Djelovi svoda i zida, koji su oštećeni potresom, odnosno djelomično rastrešeni, injektirat će se cementnom suspenzijom. – Sukladno HRN EN 1998-3 potrebno je provesti duktilizaciju postojećih zidanih nadvoja, što će se postići ugradbom spiralnih sidara u gornju i donju zonu nadvoja. Sidra se ugrađuju u za to izvedene horizontalne šliceve poprečnog presjeka 30×30 (mm), uz korištenje posebnog morta koji je certificiran u sklopu cijelog sustava ugradbe spiralnih sidara. Sidra koje će se ugraditi neposredno iznad prozora na bočnim zidovima i zidovima apside, protežu se cijelom dužinom zida i na kraju zida sidre se previjanjem preko ugla objekta, ili usidrenjem u masu poprečnog zida (sukladno preporukama za sanaciju zidanih građevina gdje se horizontalne zatege ugrađuju na vertikalnom razmaku ne većem od 4,0 (m)). – Cijela zona vrha zidova, gdje su prema projektu iz 2000. god. ugrađene čelične zatege „kompaktirat“ će se injektiranjem čitavog presjeka zida injektorima postavljenima u cikcak formaciji uzduž zatege, na razmacima od cca 20 (cm). Na taj način povećava se kapacitet preuzimanja tlačne sile, za slučaj lokalnog savijanja zidova i preuzimanja vlačnih sila postojećim zategama…“
