U četvrtak, 4. lipnja 2026. u Župi sv. Šimuna i Jude Tadeja dostojanstveno je proslavljena svetkovina Tijela i Krvi Kristova svečanom svetom euharistijom u 18:30 sati.
Misno slavlje predvodio je župnik Josip Đurbek koji je u svojoj propovijedi, oslonivši se na čitanja dana, nastojao osvijetliti misterij otajstva svete euharistije, što nije nimalo lako razumjeti nama pozemljarima, stoga nam je pogled usmjerio u prošlost, gdje je postojala židovska praksa prisjećanja onoga trenutka kad ih je Gospodin izbavio iz egipatskog ropstva, kada su konačno postali Božji i svoji, a to je Pasha koju su slavili učenici s Isusom na Posljednjoj večeri. I mi smo u našoj povijesti osjetili što znače ti veliki dani, gdje smo kao pojedinci i kao zajednica praćeni i onda kada to nismo ni očekivali. Bog je, kaše župnik, priskakao u pomoć kad smo se osjećali izdani, beskorisni, maleni, nemoćni, Njegova prisutnost ne mjeri se samo nebeskim, nego i zemaljskim mjerilima i stvarnošću. Zato slaveći Isusovu pashu, nastavlja vlč. Josip, slavimo slobodno i u vlastitom životu te velike trenutke vjerujući kako je Bog s nama i djeluje pa makar ga poneka i ne razumijemo. On i „krivim crtama piše ravno“, jer vodi naš život. U evanđelju toga dana, Isus stavlja perspektivu na budućnost, rekavši da tko ne bude gladovao ovoga kruha neće živjeti u vijeke, a tko bude jeo od ovoga kruha, taj će živjeti u vijeke. Dakle, ukazuje župnik, kako mi ispovijedamo svoju vjeru da nismo samo zemaljski putnici koji žive ovdje nešto malo vremena da bi nestali s ovoga svijeta, nego smo Božja stvorenja stvorena na Njegovu sliku i predviđeni za vječnost koja ne dolazi po nekom automatizmu, rekao je, nego po životu kojeg svakodnevno živimo. Zato je potreban Isusov kruh, blagovanje Njegova tijela i pijenje Njegove krvi, kako bismo mogli već ovdje na zemlji, barem djelomično iskusiti tu vječnost, ne bi li ta budućnost bila pokretač naših misli i našega života. I nije dovoljno, naglasio je župnik, na vjeri baka i djedova nešto malo dobiti za sebe pa npr. reći kako ćemo se mi u zadnjih par minuta prije smrti okrenuti od starog života i pokajati pa ću se spasiti…, ne, to nije dovoljno, pa nastavlja: život treba biti prožet Isusom Kristom, jer ako On nije u meni kompletnom čovjeku, onda postoji velika šansa da prošlost upropastim, a budućnost izgubim, rekao je župnik i dodao da nas ta hrana osposobljava za našu svakodnevicu zato bi se trebalo redovito pričešćivati i za pričest biti spreman kajući se za svoje grijehe.
Na kraju svoje propovijedi župnik je predložio da na ovaj blagdan donesemo odluku da ćemo redovito sudjelovati na euharistiji gdje se Isusov kruh umnaža i dijeli te da ćemo na euharistiju dolaziti kao novi ljudi koji su dostojni toga kruha, a onda da ćemo nakon pričesti Isusa nositi u svijet, u svoje obitelji, u život i s tim Isusom da ćemo živjeti slaveći ono što je bilo u prošlosti i hodajući prema onoj budućnosti koju je Isus obećao onima koji s njime svakodnevno žive, rekao je vlč. Josip.
Na Tijelovo pratimo Krista u procesiji i time svjedočimo da On želi hodati našim ulicama, gradovima, obiteljima i nastaniti se u našim srcima. Tako smo i ove godine na kraju misnog slavlja formirali tijelovsku procesiju, gdje smo na četiri sjenice postavljene na istim mjestima kao nekad prije obnove crkve, slušali navještaj evanđelja na sve četiri strane svijeta te primili blagoslov Presvetog Oltarskog Sakramenta.
Izvijestila Lidija Molnar
Fotografije: Lidija Kralj
