U petak, 27. lipnja, na svetkovinu Presvetog Srca Isusova, prema odluci biskupa okupio se hrvatski narod u svojim crkvama i kapelama diljem domovine da sebe, hrvatski narod i svoju hrvatsku domovinu posveti Presvetom Srcu Isusovu na misama s početkom u 19 sati. Na taj čin posvete i duhovni događaj stoljeća bilo je pozvano i više od 3 milijuna i 200 katolika u Hrvatskoj! Tako se i naša župa u Markuševcu toga dana u isto vrijeme odazvala s lijepim brojem svojih župljana u bogoslužnom prostoru sv. Šimuna i Jude Tadeja.
Prije početka mise na ručni pogon (jer u crkvi još nema struje) zvonila su pet minuta, od potresa neupotrebljavana zvona. Mnogima su izmamila suze na oči.
Posvetnu molitvu koju su biskupi pripremili i koja se izgovarala u crkvama cijele domovine, izgovarao ju je i naš župnik Josip nakon svete pričesti, što je odjeknulo u našim srcima kao ohrabrenje za živu vjeru okupljenih i „izlijevanje Božje milosti na Crkvu i narod“, napisao je u Glasu Koncila njezin urednik Branimir Stanić.
Naš župn ik Josip u svojoj je propovijedi između ostalog, podsjetio kako se 22. lipnja 1900. godine posvetila hrvatska mladež Zagrebačke nadbiskupije (koja je tada dopirala sve do Našica) Presvetom Srcu Isusovu. Njih čak 160 000 dalo je potpis na posveti Presvetom Srcu Isusovu, što je bio odgovor na posvetu svijeta Presvetom Srcu Isusovu 1899. koju je učinio papa Lav XIII. On je povodom tog čina Zagrebačke nadbiskupije iz 1900. godine izrazio svoje divljenje našoj Nadbiskupiji, poslavši biskupu Posiloviću poseban blagoslov za cijelu njegovu biskupiju i cijeli hrvatski narod.
Župnik je nadalje istaknuo kako je većina od tih 160 000, iako su mnogi nastradali u Bleiburgu, živjela do pred 20 ili 30 godina i ono što su oni kao narod i Crva dali sačuvalo je vjeru kroz teška vremena Prvog svjetskog rata, pa Drugog svjetskog rata, onda kroz 45 godina komunizma. I nije to bio samo puki potpis koji su mladi dali, nego su svojim primjerom pokazali svome narodu kako se ostaje i u teškim vremenima vjeran Bogu, Crkvi i svome rodu. Nadalje je župnik rekao da ono što mi danas na razini hrvatskog naroda radimo – trebalo bi biti nešto slično, naime, nastavio je :…“u ovom svijetu gdje se naša srca (od krvi i mesa) kvare svim mogućim otrovima današnjice, možemo reći da u nama više nema Srca Isusova, da smo postali sebičnjaci…i da uništavamo ovu zemlju po kojoj hodamo, te naglasio da bi trebali svjedočiti svojim vlastitim životom da je Srce Isusovo u nama… „Želja naših biskupa u ovoj jubilejskoj spasenjskoj godini bila bi da se mi koji sudjelujemo u ovim svečanostima, trudimo još više biti odraz Srca Isusova na ovome svijetu, istaknuo je župnik, i da mi posvjedočimo svijetu koji to prepoznaje, da ona ljubav kojom je Krist ljubio nas, a ljubio nas je do kraja“, do žrtve na križu, ima smisla ne samo u nebeskom smislu, nego i zemaljskom. Naglasio je da je samo ta ljubav kadra sačuvati svijet i mijenjati ga i na taj način dovršavati ono što je Božje stvaranje započelo.
I na kraju je još jedanput potaknuo okupljene župljane da pokušaju ovom događaju koji se odvija u cijelom hrvatskom katoličkom narodu doprinijeti, ne samo ovim jednokratnim slavljem, nego da nastoje i svojim životom pokazati da Srce Isusovo može kucati preko mene i ovaj svijet učiniti boljim.
Isuse blaga i ponizna Srca, učini srca naša po Srcu svome!
Izvijestila Lidija Molnar
