Ove 2024. godine, prva nedjelja u mjesecu rujnu bila je upravo prvog rujna kada smo svečano proslavili blagdan Gospe Anđelske u našoj Župi sv. Šimuna i Jude Tadeja. Okrunjeni kip Djevice Marije s okrunjenim Djetetom Isusom iz razdoblja je gotike, iz zadnje četvrtine 15 stoljeća, a prenesen nakon potresa iz kapelice Gospe Anđelske u bogoslužni prostor naše župe na čašćenje svim župljanima, što župnik Josip svesrdno potiče, podsjećajući nas da je nekada bila čašćena kao Čudotvorna Gospa Markuševečka pa zašto onda ne bi i danas?!
Kao i svake godine za taj blagdan duhovno smo se pripremali trodnevnicom od 29. do 31. kolovoza. Tema ovog trodnevlja bila je Otajstva svete krunice. Na samom početku župnik Josip je citirao teologe koji kažu da: „Krunicu molimo zato da bismo idući s Marijom ulazili u misterij Isusa Krista.“ No, ono što je vlč. Josip naglašavao kroz sva tri dana razmatrajući četiri otajstva to je da bi Marijin život satkan od radosti i boli, ali s vjerom nošen i čvrstim pouzdanjem u Boga trebao naći odjek i u našem životnom stavu, u našoj svakodnevici. Zato uzastopnim ponavljanjem zdravomarija prolazeći od desetice do desetice radosnih, svjetlosnih, žalosnih i slavnih otajstava mi promišljamo o svom životu baveći se nebeskim stvarima. I na taj način bismo trebali utjelovljivati Boga u sebi kako bismo sve spremnije rekli poput Marije DA mudrom životnom planu koji dragi Bog ima sa svakim od nas.
Središnje svečano misno slavlje Gospe Anđelske bilo je u bogoslužnom prostoru u 11 sati! Gost i predvoditelj misnog slavlja bio je kapucin, gvardijan i župnik iz župe sv. Leopolda Bogdana Mandića Josip Ćibarić, a koncelebrirao je domaći župnik Josip Đurbek.
U svojoj nadahnutoj propovijedi fra Ćibarić se najprije osvrnuo na nedjeljno evanđelje, gdje Isus govori o židovskom licemjerju koje se očitovalo u oprečnosti onoga što je unutra prema onome što su pokazivali izvana. „Iako je Isus bio među njima, rekao je, nisu ga ni prepoznali niti priznali“. „Očito, naglasio je, u pitanju je srce – izvor našega života, koje može biti izvor i dobra i zla“. „Što izlazi iz našeg srca, tako će nam biti u našem životu“, dodao je i dao primjer iz današnjih dana kako čovjek može izvana biti pobožan, a iznutra ohol. “A Majka Marija, Gospa Anđelska, što ona radi“, pitao se propovjednik: „Onako kako je ona skromna i ponizna izvana, takvo je njezino srce“, i nastavio u istom tonu: „Što ona radi, to je čisti primjer kako čovjek treba živjeti i naglasio kako njezino DA, poslušnost Gospodinu mijenja čitavo čovječanstvo, jer je u potpunosti spremna dati se Bogu. „A mi, rekao je, kao da nam je nekada puno važnije ono što je prividno, što je vanjsko, kao da ne marimo za spas svoje duše, za promjenu svog srca…“, i potaknuo nas da razmišljamo o tome „koliko je bitno kakvim ćemo srcem izaći iz ove crkve, hoće li moje srce biti promijenjeno ili će biti još gore? Hoću li se poistovjetiti s farizejima onoga doba ili ću biti istinski nasljedovatelj Majke Marije“, uputio je pitanje župljanima i nastavio: „Došli smo ovdje slaviti Majku Mariju, zbog nje smo tu. Bitno je kakav ću izaći odavde, hoću li svojoj obitelji prenijeti ovo što sam čuo u evanđelju, hoću li ove grijehe iskorijeniti iz svoga srca, iz svoje obitelji, hoću li se s nekim izmiriti, hoću li mu reći ‘Volim te!’ Hoću li se brinuti za starije i nemoćne, drugima biti oslonac, podrška??!! To je pitanje našeg života“, kazao je fra Josip i potom nastavio govoriti kako se danas često čuju razna naklapanja o smaku svijeta i apokalipsi…te pojasnio što je zapravo za svakoga od nas kraj ovoga svijeta: „…to je onoga trenutka kada moja duša dođe pred lice Gospodnje,… tada će sve drugo biti nebitno, rekao je, a bit će važna jedna istina: „Kakav sam odnos živio s drugima, a kakav s Bogom? To je kraj svijeta.“, rekao je.
Našeg propovjednika je blagdan Gospe Anđelske asocirao na franjevački blagdan Gospe od Anđela ili Porcijunkula, kada se na taj dan (2. kolovoza) po papinom dopuštenju u svim franjevačkim crkvama i drugim župama uz određene uvjete može dobiti potpuni oprost od vremenitih kazni po molbi sv. Franje da se što više duša spasi.
Nalazeći tu neku poveznicu fra Ćibarić je izrazio posebno oduševljenje što je upravo na ovaj blagdan Gospe od Anđela smio s nama slaviti sv. misu u Markuševcu te nas, kao i naš župnik, potaknuo da još više častimo ovu Gospu i ne trebamo ići na daleka putovanja, jer i tu kao i u drugim marijanskim svetištima imamo sve blagoslove jedne majke koja nas uvijek prima kao svoju voljenu djecu, tješi nas i razumije „pogotovo u ovom današnjem svijetu gdje se udara na obitelj, na mlade, na djecu“.
Na kraju je još jedanput pozvao župljane da se predaju Gospi Anđelskoj i mole za svetost svojih obitelji kao i župu pred čudotvornom Gospom Markuševečom, Majkom Anđelskom koja nas čuje i želi uslišati naše molitve i odgovoriti na naše potrebe.
Lidija Molnar
Fotografije: Lidija Kralj
