U župi Sv. Šimuna i Jude Tadeja, u Markuševcu,pod ravnanjem župnika vlč. Josipa Đurbeka, molitvu za duhovna zvanja započeli smo pjesmom Krist na žalu te krenuli s uvodnom pripremom čitajući odlomke iz triju evanđelja…, na čemu se temeljila i cjelokupna molitvena kateheza i odjek prisutnih članova župske zajednice.
Analizirajući stih pjesme: Krist na žalu: Bože, zar si pozvao mene…, jasno je vidljivo da se radi o osobnom pozivu, dakle, pozivu koji traži moj osobni odgovor da bi se na neki način dao na apostolski rad na njivi Božjeg kraljevstva, poput apostola u onom vremenu Isusova djelovanja na zemlji. Oni nisu bili specijalni ljudi, nego upravo oni na čiji je životni put stao Isus u kojemu su oni tada prepoznali jedan drugi svijet kojemu su odlučili služiti za dobro čovjeka, brata, bližnjega…, ali iz svoga svijeta, iz svoje svakodnevice ribara…
Iz razmišljanja župnika Đurbeka i kroz odgovor prisutnih župljana moglo se zaključiti da duhovni poziv nije nešto izvanzemaljsko, neutemeljeno u životu ili samo plod molitava, nego naprotiv nešto svakodnevno, plod sredine iz koje su niknuli svećenici, dakle, plod obitelji pa onda društva i drugotnih okolnosti, jer Božja milost pretpostavlja ljudsku narav i to je međusobno uvjetovano. Svećenik je iz svijeta, ali za svijet!
Zanimljivo je spomenuti riječi biskupa Marka Culeja koje je apostrofirao župnik Đurbek kao dva uvjeta za duhovno zvanje:
1. HOĆEŠ LI TI?
2. HOĆU LI TE JA?
Dakle, osobni poziv i osobni odgovor, ali bez konačnog Crkvenog pripuštenja nije moguće ostvariti taj poziv.Sva ljudska povijest jest dijalog – sudjelovanje dvaju sloboda, Božje i ljudske, u konačnici – odgovor na trajni Božji plan sa svakim od nas.
Na kraju je župnik pročitao molitvu: Ljubi me takav kakav jesi, a zajedno smo otpjevali pjesmu Spasitelju Isukrste.
Napisala: Lidija Molnar
