12. travnja 2020.
Dragi župljani
Slavimo Nedjelju uskrsnuća Gospodnjega. Teško je zamisliti da se može slaviti bez ranojutarnjeg blagoslova jela, posvemašnjeg čestitanja, svečanih svetih misa, pokušaja nas propovjednika da „uzvišenim“ riječima objašnjavamo smisao i dubinu ovodnevnih otajstava, posjeta široj obitelji, rodbini i prijateljima. Ali ove godine je tako. Ostanak u uskom krugu obitelji, osobna i obiteljska molitva, misa preko medija, komunikacija sa prijateljima preko telefona, župna misa bez naroda u skromnoj kapelici sestara Male obitelji.
Koliko god nam je vanjština važna za doživljaj toliko nam nametnuta izolacija daje priliku za dubinsko, unutarnje promatranje uskrsnog otajstva. Nadam se da bi ovogodišnje slavlje Uskrsa moglo proći kao novo, obogaćujuće iskustvo.
Današnju čestitku prenosim iz misne molitve: Neka nas uskrsli Krist obnovi svojim Duhom da i mi uskrsnemo u svjetlo života!
Vaš župnik Josip
11. travnja 2020.
Dragi župljani
Velika je subota. Od jutra brojni pozivi sa pitanjem hoće li se moći pokloniti pred Božjim grobom? Čak i da se držimo preporuka epidemiologa o „socijalnoj distanci“ nemamo gdje napraviti grob. Crkva „neupotrebljiva“ a kapelica „privremeno neupotrebljiva“. Postavljanje Božjeg groba na livadi bilo bi neumjesno. No tko nam brani da se povučemo u samoću svoje sobe, da pred „duhovnim grobom“ ne otvorimo svoje srce, izrečemo svoju molitvu. Neka nam u tome pomogne Čitanje iz današnje Službe čitanja u časoslovu:
Iz Drevne homilije na Veliku i svetu subotu
Gospodinov silazak u podzemlje
Što je ovo danas? Velika tišina na zemlji, velika šutnja i samoća, velika smirenost, jer Kralj spava. Zemlja se prestrašila i zašutjela, jer je Bog u tijelu usnuo i probudio pomrle od početka svijeta. Bog je umro u tijelu i oživio podzemlje.
Očito je najprije potražio praroditelja Adama kao izgubljenu ovcu. Svakako je htio posjetiti one koji su živjeli u tami i smrtnoj sjeni. Sigurno je Bog i njegov Sin htio osloboditi zarobljenog Adama i s njim zarobljenu Evu.
Gospodin je ušao k njemu držeći pobjedni stijeg križa. Čim ga je ugledao praotac Adam, silno iznenađen udario se u prsi i uskliknuo svima: »Gospodin moj bio sa svima«. Krist je Adamu odgovorio: »I s duhom tvojim!« Uhvatio ga za ruku, podigao i rekao: »Probudi se ti što spavaš! Ustani od mrtvih, jer te Krist rasvjetljuje! Ja sam Bog tvoj, a radi tebe sam postao tvoj sin. Radi tebe i radi ovih koji su tvoji potomci sada govorim i zapovijedam svima što su okovani: Iziđite! A onima što su u tami: Nek vas Svjetlo obasja! A usnulima: Ustanite !
A tebi zapovijedam: Probudi se ti što spavaš, jer te nisam za to stvorio da ležiš vezan u podzemlju. Ustani od mrtvih. Ja sam život mrtvima. Ustani, djelo ruku mojih! Ustani, sliko i priliko moja. Stvoren si sličan meni. Ustani, izidimo odavde! Ti si u meni a ja u tebi, jer smo jedna nedjeljiva osoba.
Radi tebe sam ja, Bog tvoj, postao sin tvoj. Radi tebe sam ja, Gospodin, uzeo oblik sluge. Radi tebe sam ja koji prebivam nad nebom došao na zemlju i čak pod zemlju. Radi tebe, čovjeka, postao sam kao bespomoćan čovjek ubrojen među mrtvace. Radi tebe koji si iz vrta istjeran ja sam u vrtu predan Židovima i u vrtu razapet.
Pogledaj kako mi je lice bilo radi tebe popljuvano zato da ti povratim onaj prvotni dar života. Pogledaj kako su mi obrazi bili zaušnicama bijeni. To sam podnio da tvoje nagrđeno lice obnovim prema mojoj slici. Pogledaj kako su mi leđa izbičevana. To sam podnio da zbacim teret tvojih grijeha što pritište tvoja leđa. Pogledaj kako su mi ruke čavlima bile pričvršćene za drvo križa. To sam podnio za tebe koji si pružio svoju ruku prema zabranjenom drvetu.
Usnuo sam na križu i koplje je probolo bok moj radi tebe koji si u vrtu zaspao da od tvoga boka bude sazdana Eva. Moj je bok izliječio tvoj bok. To što sam na križu usnuo tebe će izvesti iz podzemnog sna. Moje je koplje zaustavilo oružje upereno protiv tebe. Ustani, idimo odavde! Neprijatelj te je istjerao iz raja zemaljskog. Ja te neću više povratiti u taj raj, nego ću te smjestiti na nebesko prijestolje. Udaljio te je od drva koje je slikovito predstavljalo život, a evo sada ja, koji sam Život, združujem se s tobom. Postavio sam kerubine da te poput slugu čuvaju, a evo sada će ti se kerubini klanjati slično kao Bogu. Pripravno je kerubinsko prijestolje, nosači spremni čekaju, odaje su uređene, jela pripremljena, urešeni su vječni šatori i prebivališta, otvorene su riznice dobara, a nebesko te kraljevstvo čeka još prije postanka svijeta.«
Vazmeno bdijenje, najsvečanija liturgija proslave Gospodnjega uskrsnuća, bit će u skrovitosti kapelice Male obitelji, dok će ga vjerni narod pratiti putem medija.
A sutra ujutro, hoće li biti blagoslova jela? Može li se barem župnik provesti u autu i škropiti „onako usput“? Naša biskupska konferencija je odredila da se on obavi u obiteljima. Kad se obitelj zajednički okupi za stolom, neka zajedno izmole Očenaš, a potom neka otac ili majka blagoslove hranu sljedećom molitvom:
„Svemogući Bože, Ti si htio da učenici u Emausu prepoznaju Krista uskrsloga u lomljenju kruha. Blagoslovi ovu hranu (ovaj kruh, meso, jaja…) da i mi koji ovo budemo blagovali danas i svakog dana našega života s vjerom susrećemo tvoga uskrslog Sina, od njega primamo kruh života te po njemu i sami dostignemo slavu uskrsnuća. Koji živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.
Okolnosti su izvanredne. Pokažimo i izvanrednu hrabrost. Po tome će se prepoznavati naša vjera.
Vaš župnik Josip
10. travnja 2020.
Dragi župljani
Veliki je petak. Dan Isusove smrti na križu, dan kada vjernik suosjeća sa raspetim Spasiteljem, dan kada se preispituje vlastita odgovornost za pokušaj eliminacije Boga iz ljudskog života. Sve bi trebalo stati, čovjek kleknuti pred svoga Boga, okajati svije grijehe. Izvanjski post i nemrs trebali bi biti slika unutarnjeg raspoloženja. Obredi Velikog petka, ovaj puta preko televizije, prilika su da se damo uvesti u misterij Kristove muke.
Nažalost, znamo da ni danas, kad svjedočimo svakakvom zlu, barem za većinu neće biti tako. Mediji će nas voditi po ribarnicama i tržnicama, servirati nam recepte uskrsnih jela, slušat ćemo statistike različitih stožera… Gledati poznate kako se pripremaju za blagdane… Ne dajmo se! Ako smo Kristovi (kršćani) iza Velikog petka naziremo Uskrsnuće.
Zbog potrebe da se za lijepa vremena što prije sanira krovište župne kuće, iako nevoljko, dogovoreno je da se i danas radi.
Obredi Velikog petka obavljeni su u kapelici sestara Male obitelji, nadam se u duhovnoj povezanosti sa svima koji bi htjeli biti osobno prisutni.
Vaš župnik Josip
9. travnja 2020.
Dragi župljani
Veliki četvrtak. U 10 sati trebala je u zagrebačkoj katedrali početi Misa posvete ulja na kojoj sudjeluju svi biskupi i svećenici. Zbog virusa i zbog potresom oštećene katedrale neće se održati.
Umjesto u katedrali stojim pred crkvom u Markuševcu i promatram radnike EKOSTARA kako se muče s dimnjakom na župnoj kući. I njima je teško ovih dana i blagdana raditi, ali svi nastojimo barem spasiti ono što se spasiti dade. Tko zna do kad će vrijeme služiti.
Na večer je u kapelici Male obitelji na Vincekovom bregu služena Misa večere Gospodnje. Prvo blagdansko čitanje nas vraća u događaje židovske Pashe, blagovanja žrtvenog janjeta koje će biti uvod u čudesno oslobođenje iz egipatskog ropstva. Vjerujemo da je Bog providio završetak naših ovovremenih nevolja i da nam je blizu Izlazak. Sv. Pavao prenosi riječi kojima je Isus ustanovio Euharistiju. Vjerujemo u prisutnost živoga Boga po sakramentu euharistije. Čak i sada, kad nam je privremeno uskraćeno blagovanje materijalne hostije, znamo da živi Bog u nama i po nama djeluje u ovome svijetu. Evanđeoski odlomak o pranju nogu je vrhunsko svjedočanstvo Božje ljubavi prema čovjeku. Nema većeg zadatka u ljudskom životu nego bližnjemu „prati noge“, ljubiti ga sve do žrtve vlastitog života. Sv. pričest (i u sadašnjem „duhovnom obliku“) služi samo tome da osnaži ljubav prema bližnjemu. A snaga će nam trebati. Sutra je Veliki petak.
Vaš župnik Josip
8. travnja 2020.
Dragi župljani
Velika je srijeda. Zadnje su pripreme za Veliko trodnevlje i Uskrs. Kao da smo u Isusovo vrijeme. Neizvjesnost i mnoga pitanja. Hoće li se Isus usuditi doći u Jeruzalem? Hoće li izazvati pobunu? Povesti ustanak protiv (rimske) vlasti. Hoće li se vlast osvetiti zbog Isusovog djelovanja?
Zašto ne smijemo u crkvu? Možda se nećemo baš u crkvi zaraziti? Možda se neće (ova naša markuševečka obilježena crvenom naljepnicom) baš na nas ovaj čas srušiti! Treba li slušati biskupe ili smo mi veći vjernici od njih? Je li Sotona pobijedio zato što na Uskrs nećemo u Crkvu?
Brojna pitanja na koja imam samo jedan odgovor. Nemam Isusovo božansko sveznanje i ne znam ni nebeske ni zemaljske tajne. Ali, mi smo vjernici koji uz vjeru u Trojedinog Boga ispovijedamo vjeru i u jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu, koja vođena Papom i biskupima (a oni Duhom Svetim) brodi ovim svijetom. A kad čovjek ne može proniknuti sve aspekte života dobro dođe poslušnost. Nisu biskupi tako odlučili iz svog hira. Zato se itekako konzultiraju stručnjaci za viruse kao i stručnjaci za statiku zgrada. Isus nije svojima mogao sve objasniti. I on je savjetovao: „Imajte vjere“!
Djelatnici EKOSTAR-a d.o.o. iz Višnjevca danas su u potpunosti srušili zapadni dimnjak na župnoj kući i tako barem prepolovili opasnost od urušavanja tog dijela kuće. Ostaje istočni, puno delikatniji, pa idući tjedan popravak krovišta.
Pitaju mnogi kad će se znati nešto više o sudbini crkve. Za sada možemo samo čekati prve slobodne stručnjake koji će morati napraviti dubinska snimanja popucalih zidova i stropova, pukotina na tornju, nakon kojih će se moći donijeti pava odluka. Kažu da bi to moglo potrajati godinama…
Prebirući u sebi brojana pitanja, sumnjajući u nedostatku odgovora i na današnjoj smo misi slušali glas starozavjetnog psalmista koji trpi zbog svoje malenosti ali ne gubi nadu vjerujući u Božju providnost:
Po velikoj dobroti svojoj, Gospodine, ti me usliši u vrijeme milosti.
Jer zbog tebe podnesoh pogrdu,
i stid mi pokri lice.
Tuđinac postadoh braći
i stranac djeci majke svoje.
Jer me izjela revnost za Dom tvoj
i poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me.
Čekao sam da se tko sažali nada mnom, ali ga ne bi;
i da me tko utješi, ali ga ne nađoh.
U jelo mi žuči umiješaše,
u mojoj me žeđi octom napojiše.
Božje ću ime hvaliti popijevkom,
hvalit ću ga zahvalnicom.
Gledajte, ubogi, i radujte se,
nek vam oživi srce, svima koji Boga tražite.
Jer siromahe Gospodin čuje,
on ne prezire sužanja svojih.
Vaš župnik Josip
7. travnja 2020.
Dragi župljani
Svakodnevna jutarnja vožnja prema Markuševcu ispunja me nekom novom neizvjesnošću. Hoće li biti nekih loših vijesti? Je li se netko razbolio? Je li još koja obitelj ostala bez doma? Da nije netko stradao u kakvom urušavanju kuće? Sa strahom otključavam crkvu i gledam ima li novih oštećenja. Stoje li još uvijek zlokobni dimnjaci na župnoj kući. Za sada se stvari barem ne pogoršavaju. I u susretu s ljudima čujem da se pomalo navikavaju i prihvaćaju novo stanje.
Jutros sam djelatnicima EKOSTAR-a d.o.o. iz Višnjevca predao ključeve župne kuće da bi počeli sa demontažom dimnjaka i sanacijom krova. Došli su tek kasno popodne jer nisu dobili dozvolu za putovanje u drugi grad.
Čekajući njih, da ne bi samo kukali i naricali, Slavek, Davor i Željko prihvatili su se kosilica i pokosili već podosta izraslu travu u voćnjaku. Pokraj sve nesreće čini se nebitan i besmislen posao. No, zar ćemo jednostavno dići ruke od svega i pustiti da sve zaraste u trnje? Ne kreću li velike stvari malim koracima? Hvala im na brizi i trudu.
Veseli nas što, pored svih stvari koje se odgađaju oko Centra grada i Kaptola, ima ljudi koji su se sjetili da je epicentar bio u Markuševcu. Stižu različite donacije i paketi koje svakodnevno raznose dečki iz Stožera i župnog Caritasa. (Ima li još potrebnih, javite nam!). Počele su stizati i prve uplate na žiroračun otvoren za obnovu crkve i ostalih zgrada. Najavljena je pomoć u građevnom materijalu za obnovu kuća. (I za to nam se javite!)
Dok danas na misi čitamo o Isusovoj boli zbog saznanja da će biti izdan i predan mučiteljima i ubojicama, koji u svakoj etapi ljudske povijesti i sadašnjosti žele iz svoga svijeta eliminirati Boga i Božje, mi sinovskom vjerom vapimo s psalmistom:
Tebi se, Gospodine, utječem,
ne daj da se ikada postidim!
U pravdi me svojoj spasi i izbavi!
prikloni uho k meni i spasi me!
Budi mi hrid utočišta i čvrsta utvrda spasenja:
jer ti si stijena i utvrda moja.
Bože moj, istrgni me iz ruku zlotvora,
iz šake silnika i tlačitelja.
Jer ti si, Gospodine, ufanje moje,
Gospodine, uzdanje od moje mladosti!
Na te se oslanjam od utrobe;
ti si mi zaštitnik od majčina krila.
Usta će moja razglašivati pravednost tvoju
povazdan pomoć tvoju.
Bože, ti mi bijaše učitelj od mladosti moje,
i sve do sada naviještam čudesa tvoja.
Vaš župnik Josip
6. travnja. 2020.
Dragi župljani
Ponedjeljak je Velikog tjedna. Nakon jučerašnjeg blagdana Cvjetnice, kad smo barem duhovno odahnuli, današnji „radni dan“ vraća nas u stvarnost. Zabrana izlaska, vidanje unutarnjih rana, i onih osobnih i onih na zidovima i krovovima naših kuća.
Danas je dogovoreno rušenje dimnjaka na župnoj kući i saniranje krovišta koje bi se trebalo obaviti u narednih desetak dana. Nadamo se da se dotle dimnjaci neće urušiti i tako napraviti nepopravljivu štetu u kući te da neće padati kiša koja bi mogla uništiti inventar.
Nažalost i još jedna loša vijest. Komisija statičara posjetila je danas kapelicu Majke Božje Anđelske, stavila na nju žutu naljepnicu i ne preporuča, do detaljnog pregleda, da se u nju ulazi. Planovi da ćemo na Uskrs u njoj slaviti misu i da će nam u budućnosti poslužiti kao župna crkva, do daljnjega se odgađaju. Sada ne preostaje ništa doli tražiti prikladan prostor u kojem ćemo, kad bude ukinuta zabrana okupljanja, mogli služiti sv. misu te prikladno skladište u koje bi trebalo smjestiti sve što je moguće spasiti iz crkve i iz župnog dvora, budući da će ponajprije procjena štete pa obnova zahtijevati prazne prostore, a i njezino trajanje bit će neizvjesno.
Kao da je Zborna molitva u misi današnjeg dana napisana baš za našu svakodnevnicu: „Svemogući Bože, u nejakosti svojoj već iznemažemo: daj da po muci tvoga Jedinorođenca odahnemo.“
Vaš župnik Josip
5. travnja 2020.
Dragi župljani
Danas je nedjelja Muke Gospodnje – Cvjetnica. Ambijent skoro nestvaran. Nema ljudi oko crkve, nema prebiranja maslinovih grančica. Samo mir i tišina. I dakako, potres.
Sveta misa bez procesije, bez pjesme, bez izvanjske svečanosti. Ali zato prilika da se u miru i sabranosti dublje proživi otajstvo današnjeg blagdana.
Što je Isusu donijela graja mnoštva koje mu je mahalo palminim grančicama? Bljesak slave a onda „raspni ga“. Kako dobro pitanje za našu savjest: Svečana slavlja krstitki, prvih pričesti, krizmi, vjenčanja. A onda… No Isus ne odustaje. Doduše pita: „Ako je moguće neka me mimoiđe“, ali isto tako spremno dodaje: „Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti“. I to baš radi onih koji oduševljeno plješću a iza leđa sve naopako.
Ove godine malo nas je toga „mimoišlo“, to se više traži odvažnost vjerovanja u Božji plan. Prihvaćanje (svakodnevne) muke i smrtnosti potiče nas na promjenu života, i onog unutarnjeg i onog prema bližnjima.
Nadam se da su mnogi iskoristili poziv naših biskupa, u obiteljskom zajedništvu proslavili sv. misu, zajednički molili, blagovali kruh svagdanji, osjetili blagodat zajedničarenja. „Neka bude volja tvoja“, molili smo danas u Očenašu, nadam se, iskreno.
Na sv. misi blagoslovio sam desetak buketa cvijeća. Neke sam podijelio namjernicima koje sam susreo na putu, ostale sam ostavio pred kapelicom za one koji će navratiti na svoju tihu molitvu. I one grančice koje ste si sami blagoslovili kod kuće, jednako su vrijedne.
Vaš župnik Josip
