19. travnja 2020. Druga vazmena nedjelja
Dragi župljani
Apostol Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, čitamo u evanđelju današnje nedjelje, „ne bijaše s njima kad dođe Isus“. Propustio je susret s Uskrslim, propustio je osjetiti ono Isusovo: »Mir vama!, propustio je nadahnuti se Duhom Svetim. Za razliku od prisutnih kojima je susret s Uskrslim promijenio život, on je i dalje živio u svojim nemoćima, sumnjama i strahovima. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.«
U ovo vrijeme kada, poput apostola Tome i mi izostajemo s nedjeljnog sastanka, jer ne smijemo (zbog straha od bolesti) i ne možemo (zbog potresom stradale crkve i kapelice) se okupljati kako bi sreli Uskrsloga, zamolili oproštenje grijeha i pričestiti se (postali dionici) njegovim uskrslim tijelom. No vanjske okolnosti ne bi nam trebale biti isprika. Svakim dana trebali bi sve više osjećati nastalu prazninu i u sebi raspirivati sve veću želju da dođe dan kada će opet biti moguće biti u krugu svoje „crkvene obitelji“, pristupiti sakramentu pomirenja, svetkovati osmi dan uskrsnuća, sjesti za Gospodnji stol, dopustiti Duhu da u nama izvede nešto „duhovno“. Čak i ako smo do sada živjeli u nekim stadijima svoga života tvrdoglavu nevjeru i svojim životnim nedosljednostima pročačkali Isusove rane, izazvali novo krvarenje i bol, potrebno je drugovati s Uskrslim. Bez njegove riječi: »Mir vama!, bez sudjelovanja u njegovoj spasonosnoj žrtvi koja se uprisutnjuje na oltaru (nedjeljne) svete mise, neće biti sreće, zadovoljstva, snage za nošenje životnog križa.
Zato danas sa čitavom Crkvom molimo: „Bože vječnog milosrđa, ti svake godine vazmenim slavljem užižeš vjeru svog svetog naroda. Umnoži u nama milost, da sve dublje shvaćamo što je krst koji nas je oprao; što je duh koji nas je nanovo rodio; što je krv koja nas je otkupila“.
Vaš župnik Josip
18. travnja 2020. Subota vazmenog tjedna
Dragi župljani
U kalendaru Remetskog dekanata piše da je danas trebala biti sv potvrda u Čučerju i na Klaki u Dubravi. A iduće subote u Markuševcu. Ti datumi su predloženi pred više od godinu dana. Svjedočimo kako ljudski kalendar ništa ne znači pred onim što je od nas jače i Onim koji bolje od nas poznaje vremena i prilike. Ovih dana primio sam nekoliko upita što će biti s našom Krizmom i Prvom pričešću. Za sada nemam odgovor. Osluškivat ćemo preporuke stožera koji se bori s pandemijom i naših biskupa koji će, opet u dogovoru s istima, napraviti nove rasporede i planove. Povrh toga mi ćemo morati pronaći i odgovarajući prostor za naša slavlja.
U međuvremenu činimo sitnice koje bi trebale vratiti život u župni dvor. Danas je počišćen krš u sobi na katu u kojoj su bile pohranjene stare knjige (npr. Suma theologica iz 1711. godine, petnaestak centimetara debela knjiga velikog formata, uvezena u bijelu kožu, tiskana goticom u Veneciji). Knjige su iznesene i za trećinu njih nađen je privremeni dom do obnove župne kuće. Preostale knjige čekaju udomitelje.
Gore spomenuta malenost pred Svemoćnim ne bi smjela biti razlog očaja i malodušja, već naprotiv, puni pouzdanja i vjere trebali bi prihvatiti njegov ritam, jer on najbolje zna što je za nas najbolje i vrijeme u kojem će se to ostvariti. Održavanje crkvenog zajedništva, makar i preko medija, i svakodnevna molitva povezuju nas sa tim „Velikim umom“ i daju nadu u dobar ishod naših planova i nastojanja.
Vaš župnik Josip
17. travnja 2020. Petak vazmenog tjedna
Dragi župljani
Današnje prijepodne trebalo je proći u susretu sa stručnjacima Restauratorskog zavoda, koji su se najavili kako bi svojim stručnim okom procijenili štetu na zaštićenim kulturnim dobrima i kako bi dali eventualne preporuke za buduće postupanje da crkvom, kapelicom i župnom kućom. Nisu došli, zanimljivije im je bilo spuštanje vrha sjevernog tornja katedrale.
Priznajem, malo sam zavidan svoj pažnji koja se pridaje katedrali nauštrb naših malih, skromnih crkvica. Nadam se da ćemo kad-tad i mi doći u fokus interesa i djelovanja raznih nadležnih službi.
No ni mi ne mirujemo. Danas je završena sanacija krovišta na župnoj kući u kojoj su uklonjeni ogromni, nestabilni dimnjaci, ojačana je krovna konstrukcija i poravnani crjepovi koje je potres izbacio iz svojih ležišta. Obavljeno je nekoliko razgovora sa župljanima koji će se zauzeti da bi se što žurnije angažirali građevni stručnjaci. Oni bi svojim mišljenjima i rješenjima trebali odrediti budućnost crkve, kapelice i kuće, predložiti daljnje postupke. Ta mišljenja i rješenja služila bi nam kao podloga da se što skorije pojavimo pred crkvenim i svjetovnim vlastima i tako požurimo i odluke i radove.
Svoj novi dom danas su dobili kipovi Sv. Mihaela Arkenđela i Sv. Florjana kao i sve svetačke slike iz crkve.
U očekivanju stručnih preporuka, mi građevinski laici možemo samo jedno: moliti. Kad je već nemoguće uživo, misu možemo pratiti preko medija, moliti možemo i sami i s obitelji…
Vaš župnik Josip
16. travnja 2020. Četvrtak vazmenog tjedna
Dragi župljani
Čini se da proljetni dani polako vraćaju život u Markuševec. Ne onaj na koji smo navikli i živjeli decenijama. Ali i ovaj današnji, pun restrikcija i strahova, pun neizvjesnosti, ipak je život i trebat će ga živjeti. Što se prije odreknemo malodušnosti, što prije prihvatimo ovo novo stanje to ćemo prije prodisati punim plućima. Sjetimo se križnog puta: Isus je tri put pao ali se i tri put podigao. Čak i kada su pomislili da su ga ubili, on je, vjerujemo, uskrsnuo. Ako je stradala imovina, čak i ako smo tjelesno i duševno ranjeni, Božji duh u nama trebao bi biti neuništiv.
Danas su novi privremeni dom našli kipovi Sv. Ane s Marijom i kip Sv. Josipa.
Radovi na sanaciji krova župne kuće se privode kraju. Nisu završeni danas jer smo dizalicu „posudili“ za prekrivanje urušenog zida na čučerskoj crkvi, koja je također jako stradala u potresu.
Vaš župnik Josip
15. travnja 2020. Srijeda vazmenog tjedna
Dragi župljani
Stara je mudrost da nakon kiše i snijega dolazi lijepo vrijeme. I zaista, nakon jučerašnje kiše i snijega, danas je sunce izmamilo mnoge da izađu van. Mogu se po Markuševcu mogu čuti kosilice i pile, vidim nekoliko gospođa kako plijeve svoje vrtove i cvjetnjake. Pred SVEPROM-om je gužva, što znači da je krenula obnova. Koliko god nas proljetno sunce tjera u akciju, toliko se nadamo da će zaustaviti prijetnju zaraze virusom i vratiti nas „normalnom“ životu.
Dok na tavanu župne kuće traju zadnji radovi na sanaciji dimnjaka i krova, dotle su svoj novi (privremeni) dom u našim obiteljskim kućama pronašli kipovi iz crkve: Gospa Fatimska, Sv. Rok, Srce Isusovo, Sv. Antun, te je iseljeno staro misno ruho. Nadamo se na taj način sačuvati i ostale kipove i slike, oltare, kao i namještaj.
Lijepo je pratiti odjek pisma kojim je skupina markuševečkih vjernika pokazala kako jednostavno pomoći župi u vrijeme pandemije i nakon pretrpljene ogromne štete o dpotresa. Objavljeno je na nekim portalima a pojedine župe ga, kao primjer, stavljaju i na svoje župne stranice.
Želja nam je što prije dobiti dijagnozu o stanju crkve, pa kad je već proljeće i akcija, da se pokrene i njena obnova.
Vaš župnik Josip
14. travnja 2020. Utorak vazmenog tjedna
Dragi župljani
Snijeg i kiša, vjetar, današnje zahlađenje, nakon nekoliko sunčanih i lijepih dana, opet nas stavlja u brige. Mnogi od nas gledaju u svoja stradala i još uvijek nesanirana krovišta kroz koja ulazi kiša i moči ono što je nakon potresa preostalo. Nadamo se da neće nastati velika šteta. Zahvaljujući dečkima iz EKOSTAR-a, dimnjaci na župnoj kući su uspješno srušeni i spušteni kao hrpa otpada na crkveno parkiralište. Danas je ugrađen krovni prozor, postavljen čelični dimnjak dok se završetak cjelokupne sanacija krova očekuje sutra.
Nakon uskrsnih blagdana, usprkos zabrani okupljanja zbog pandemije Covid-a 19, moramo se početi baviti stradalom crkvom. Ne znamo kakva će biti konačna odluka o njenoj sudbini nakon detaljnog statičkog pregleda. Isto tako svjesni smo da brza obnova crkve i župne kuće nije izgledna. Za sada, iako se u crkvu ne bi smjelo ulaziti, trebalo bi iznijeti njen inventar kako bi se spriječilo njegovo propadanje, a crkva se ispraznila. Župna vijeća predlažu da (zbog trenutne nemogućnosti organiziranja velikih akcija sa puno ljudi) zamolimo župljane, ako u svojim kućama i prostorima imaju mogućnosti i mjesta, „udome“ nešto od tog inventara: pojedini kip ili sliku iz crkve, crkveno ruho i staro i novo, prvopričesničke haljine, oltarnike, vrijedne stare župne knjige, dio župne biblioteke (koja sadrži više do 5000 knjiga) itd. Na taj način bi se se te stvari sačuvale od propadanja kako bi se kasnije vratile u obnovljenu crkvu i kuću ili u prikladno skladište. Vaše pozive očekujem ovih dana na 098 412 450.
Oltari, propovjedaonica, klupe bit će pospremljeni nakon što se bude mogla organizirati veća akcija.
Očekujemo i što skoriji stručni pregled kapelice Majke Božje Anđelske, ne bi li je, bude li proglašena sigurnom, pretvorili u privremenu župnu crkvu kako bi u njoj slavili mise, krstili, vjenčali…
Vaš župnik Josip
13. travnja 2020. Uskrsni ponedjeljak
Dragi župljani
Nakon blagdana Uskrsnuća Gospodnjega, koji se tradicionalno slavi unutar obitelji, Uskrsni ponedjeljak je dan posjeta rođacima, prijateljima, onima s kojima se radost uskrsne vjere želi podijeliti. Nakon što su „tri Marije“ pronijele vijest o praznom grobu a najhrabriji učenici to svojim ulaskom u grob potvrdili, Isusovo uskrsnuće tema je razgovora dvojice braće koji su krenuli u Emaus kao i drugih ljudi na putovima tadašnje Judeje. Jedni su uvjereni u istinitost priče, druge treba potkupiti da svjedoče suprotno. No vijest je krenula i ne može se utišati.
I naši postuskrsni susreti, čak i ako tema naših razgovora nije samo Uskrsnuće, zapravo propituju uskrsnu vjeru i svjedoče uskrsnu radost koju međusobno želim podijeliti i ojačati.
Prijašnjih godina smo na današnji dan hodočastili Majci Božjoj Remetskoj, gdje smo u zajedništvu vjernika Remetskog dekanata i čitavog Zagreba sv. misom slavili Kristovo uskrsnuće (gledam misu iz Remeta na televiziji, župnik i četvero vjernika). Na markuševečkim cestama danas ni žive duše. Nećemo se okupiti na misi u našoj crkvi (osim nas četvero u kapelici Male obitelji), nećemo hodočastiti u Remete, nećemo posjećivati prijatelje i rođake, zajednički blagovati, radovati se.
Ali to ne mora značiti da nam je vjera manja, da je ne želimo podijeliti sa bližnjima, da nam je manje stalo do drugih. Možemo o svojoj vjeri, radosti (a zašto ne i o sumnjama) preko telefona i ostalih čuda tehnike. A onda kad opasnost mine sve ćemo to moći nadoknaditi, posjetiti jedni druge, reći si uživo što nam je na duši. Čak ćemo biti pažljiviji jedni prema drugima jer sad imamo priliku u miru promišljati naše riječi i naše postupke kojima smo u prijašnja vremena možda nekoga živcirali i vrijeđali.
Nije nemoguće da smo, poput braće iz Emausa, sada u fazi sumnje, bijega iz svoje svakidašnjice. Najradije bi pobjegli od svega. To nam je više prepoznavati našeg božanskog suputnika, onog koji uporno uz nas koraća našim putovima. Daj Bože da svaki puta kad nam progovori i naše srce bude ražareno, kad nam lomi kruh da u njemu prepoznajemo Uskrsloga i da ga u konačnici zamolimo: „Ostani s nama, Gospodine“!
Vaš župnik Josip