Uvjeti primanja sakramenta potvrde.
Priprava za sakrament potvrde podrazumijeva barem tri godine pohađanja župne kateheze poslije prve pričesti te redovito sudjelovanje na nedjeljnom euharistijskom slavlju. Jedan od preduvjeta za sakrament potvrde je pohađanje školskog vjeronauka, ali on ne može zamijeniti niti nadomjestiti župnu katehezu. To znači da se nikako ne može prihvatiti praksa oslanjanja samo na školski vjeronauk odnosno vjeroučitelja u školi što se tiče priprave za krizmu, a zanemarivanja župnih katehetskih susreta, pogotovo u »godini krizme«.
Uputno je na početku priprave, odnosno »godine krizme«, a to znači na početku nove »pastoralne godine«, krizmanike predstaviti župnoj zajednici, a katehetsku pripravu obogatiti duhovnim sadržajima i češćim susretima, kao i sudjelovanjem na nedjeljnim misama te povremenim pristupom sakramentu pomirenja i, dakako, uključenjem u pastoralnu aktivnost župe.
Priprava se redovito obavlja u župi krizmanika u kojoj se i slavi taj sakrament. Ako bi iz opravdanih razloga kandidat morao primiti svetu potvrdu u drugoj župi, neka to bude uz jasnu suglasnost mjerodavnih svećenika i uz pismenu potvrdnicu o obavljenoj pripravi.
U neposrednu pripravu za potvrdu spada susret s roditeljima i kumovima te duhovna obnova. Potrebno je na vrijeme skrenuti pažnju na problem sve većeg osiromašenja krizme kada se priprava usredotočuje na vanjštinu, konkretno na odijela i svojevrsna natjecanja u pripremanju pravih banketa s brojnim uzvanicima, što financijski iscrpljuje i obitelj i kumove, koji se teško odupiru određenim novim običajima. Svakako je nužno upućivati na skromnija slavlja, s naglaskom na bogatstvo duha što ga krizma u sebi sadržava.
Napose je važno da se za vrijeme priprave na krizmu u nekoliko susreta neposredno i odgovorno uključe roditelji. Obitelj je uvijek prvo i nenadomjestivo ozračje koje odgaja u vjeri i kršćanskom svjedočenju. Treba pomoći da djeca i roditelji uspostave pravi dijalog, a roditelje odgajati da se smatraju pravim katehetama – odgojiteljima svoje djece, da budu spremni saslušati ih i da uoče krizu vjere koja se pojavljuje u mladenačko doba.
Kum (ili kuma) mora imati potrebnu kanonsku dob (16 godina), mora biti katolik, potvrđen i pričešćen i, ako je u braku, da je crkveno vjenčan te da provodi život u skladu s vjerom i preuzetom službom. Prijateljske i rodbinske veze koje obično sačinjavaju jedini kriterij izbora kuma ili kume valja prihvatiti uz navedene uvjete, a svećenici neka uznastoje osloboditi kumstvo od folklora i preskupih darova.