Zapisi nakon potresa

2. svibnja 2020.

Dragi župljani

Prisjetimo se: u petak, 20 ožujka 2020. godine obznanili su nam da se zbog Covid 19 virusa nećemo do daljnjega moći okupljati u našim crkvama zbog opasnosti od prenošenja zaraze i naglog širenja bolesti. A onda, kao da nam to nije bilo dovoljno, u nedjelju, 22. ožujka ispod Markuševca zatresla se zemlja, potres je mnogima, a i crkvi napravio nepopravljivu štetu i ostavio nas beskućnicima.

Mnogima nam je teško palo izgubiti krov nad glavom a još teže ostati bez mogućnosti mise, tog najdubljeg mogućeg odnosa između Boga i čovjeka, ostati bez Božje riječi, ostati bez Božje hrane. Zato smo, s jedne strane sretni dočekali današnji dan kad će se “olabaviti” mjere Stožera Civilne zaštite i dopustiti nam se okupljanje na Euharistiji, dok s druge strane tugujemo što su nam i crkva i kapelica u takvom stanju da se u njih ne može uči jer prijete urušavanjem.

Znamo da ćemo još dugo vidati rane koje smo u proteklom vremenu zadobili. Zato će današnji dan biti važan kao simbolika budućeg uzdizanja i ozdravljenja. Naime danas, teško je to bilo zamisliti pred koji dan, dvadesetak zauzetih župljana, koji su se odazvali pozivu, uredilo je u podrumu markuševečke župne kuće novi crkveni prostor. Neće biti uznositi kao “stara” crkva ni lijepo barokno oslikan kao kapelica Majke Božje Anđelske, ali bit će, nadamo se, dostojno i dostatno mjesto u kojem će se Šimunčani do daljnjega moliti, slaviti sv. mise, sakramente. Skromnost tog mjesta neće umanjivati veličinu Božje prisutnosti ali će nama ljudima biti trajni podsjetnik da bi trebali i Bogu i sebi napraviti veći, udobniji, ljepši dom. Lijepo reče jedan župljanin: “Stradavanje crkve u ovom potresu pružilo je priliku da i naša generacija ostavi svoj trag”.

Od danas, dakle, “smijemo” ponovo na sv. misu. Večerašnja sv. misa danas i svagdanom bit će u novouređenoj crkvi svake večeri u 18:30 dok ćemo nedjeljne mise privremeno slaviti na vanjskom prostoru pred crkvom po starom rasporedu u 9, 11, i 18:30 sati. Svjesni smo da to neće biti u onakvim okolnostima kako smo to radili prije virusa i potresa. Zato ćemo se, poslušni crkvenom vodstvu i preporukama civilnih vlasti, pridržavati svih mjera opreza, iz ljubavi prema bližnjima činiti sve kako im ne bi na bilo koji način naškodili. Pročitajmo Pismo kardinala Josipa Bozanića o liturgijskim slavljima i okupljanjima vjernika u novim okolnostima pandemije Covid-19 da bi naša slavlja i okupljanja protekla u što boljoj atmosferi.

Budući da danas počinje “novo vrijeme”, bit će ovo posljednja objava u ovom formatu. Nastojao sam Vas proteklih dana informirati o stradanjima crkvenih građevina, rezultatima poduzetih akcija u procjeni šteta, poduzetim radovima kako bi se veće štete spriječile, prijedlozima za budućnost, podijeliti s Vama svoja razmišljanja, pružiti skromne riječi utjehe i nade. Ako su moje riječi u tome imalo pomogle, zahvalan sam Bogu na toj mogućnosti. A bude li potrebe, pisat ću opet. Nadam se da će to biti vijesti o sanacijama sada oštećenih objekata ili možda gradnji nove crkve.

Vaš župnik Josip

1. svibnja 2020.

Dragi župljani

Blagdan je sv. Josipa Radnika. Jedni bi slavili Praznik rada dok smo mi Šimunčani trebali na Mazalici slaviti sv. misu za naše poginule branitelje, osobito one koji su stradali u Operaciji Bljesak 1. – 3. svibnja 1995. g. Spletom okolnosti (Covid19, potres, kišovito vrijeme) misa je i danas služena u kapelici Male obitelji na Vincekovom bregu. I to posljednja o ovim teškim vremenima. Hvala sestrama što su otvorile vrata svoje kuće i svoja srca kako bi se usprkos svih nepogoda u Markuševcu slavilo euharistijsko otajstvo.

Ako je današnja misa posljednja kod sestara, sutra bi trebala biti prava koja će se slaviti u novom prostoru u podrumu župne kuće i to u „starom“ redovitom terminu u 18:30 sati.

Već najavljena akcija preuređivanja podruma u kapelicu trebala bi biti sutra (u subotu) prije podne od 9 sati. Potrebne su jake muške ruke, kao i fine ženske jer će biti potrebno prenesti neke teže predmete iz crkve, sve počistiti, urediti, okititi…

Isto tako trebat će prirediti sve potrebno za nedjeljne mise koje će biti ispred crkve na vanjskom oltaru, također po bivšem rasporedu u 9, 11. i 18:30 sati.

Vas koji ovo čitate molim da poziv prenesete i drugima kako bi u zajedništvu vjere, barem na simboličkoj razini pokrenuli akciju obnove i zgrada i vjerskog života.

Vaš župnik Josip

30. travnja 2020.

Dragi župljani

Danas ujutro bio sam pozvan blagosloviti kamen temeljac novogradnje budućeg doma umirovljenika u Markuševcu. „Ako Gospodin kuće ne gradi, uzalud se muče graditelji“, pjeva starozavjetni psalmista. Zato smo molili da Bog prati gradnju, čuva graditelje i da  na kraju oni kojima je ta građevina namijenjena u njoj osjećaju dobro.

S nestrpljenjem očekujemo subotu, dan kada se život vraća u naše crkve. Još uvijek nismo dobili upute naših biskupa pa ne mogu predvidjeti detalje. Za sada znamo da će sv. mise nedjeljom do daljnjega biti na vanjskom oltaru pred crkvom a dnevne u podrumu župne kuće. Ponavljam poziv za subotu kad ćemo i jedan i drugi prostor, poštujući mjere socijalne distance, urediti za dostojno slavlje.

Gore „prozvani“ Gospodin koji kuće gradi rado će, zahvaljujući našim slabim nastojanjima, biti prisutan među svojim narodom najprije i u improviziranim prostorima a kad dođe vrijeme sigurno će s nama  popravljati ili možda iznova graditi novu crkvu.

Vaš župnik Josip

29. travnja 2020.

Dragi župljani

Dan kad će se opet moći slaviti sv. misa sa narodom je blizu. Kako bi bilo jednostavno (mnogima će tako i biti) otključati crkvu i pustiti vjernike unutra! Ali mi u Markuševcu (i još neki u blizini epicentra potresa), na žalost, to ne možemo. Zato i danas odrađujemo pripreme za taj događaj.

Danas smo pregletali od potresa učinjene pukotine u vjeronaučnoj dvorani i pripremili ih za sutrašnje bojanje. Pred crkvom je postavljena građevinska ograda koja će na nedjeljnoj sv. misi čuvati naše glave od eventualnog pada žbuke s tornja a na konstrukciju sjenice iznad vanjskog oltara postavljen je razglas. Galvnina priprema odradit će se u subotu.

Još uvijek nismo dobili upute naših biskupa kako će se konkretno mise odvijati, koliko će ljudi moći biti prisutno, što će bit s „viškom“ onih koji će doći? Zbog toga još nije određena ni satnica. Za sada ostaje moliti i nadati se da će u nedjelju biti lijepo vrijeme.

Vaš župnik Josip

28. travnja 2020.

Dragi župljani

Jedan od redovitih čitatelja ovih zapisa je primijetio da su oni protokom vremena sve kraći. Sjedne strane čovjek se zasiti „starih“ tema (tko se još sjeća potresa i koraona-virusa) dok s druge strane nametnuta dokolica prilazi svome kraju i treba se primiti konkretnog posla.

Volio bih da ovih dana mogu pripremati crkvu za sv. mise. No znamo da ih u njoj još dugo neće biti. Zato sam danas kratio dan skidajući popucalu žbuku u podrumu župne kuće (dosadašnja vjeronaučna dvorana) kako bi se mogle pokrpati nastale pukotine i kako bi rečena dvorana u dogledno vrijeme zamijenila markuševečku župnu crkvu. Već danas najavljujem subotnju radnu akciju u kojoj ćemo iz crkve u dvoranu prenesti nešto od namještaja, misno posuđe, ruho, knjige, dobro je počistiti i pripremiti da bude dostojna ugostiti Nebeskog Gosta i one koji će se s njime htjeti podružiti, dakako, za sada, držeći se uputa naših biskupa koji će, po napucima Stožera civilne zaštite, propisati propozicije za nedjeljne i svakodnevne sv. mise.

Danas su obavljeni kratki razgovori s Kaptolom glede slavljenja nedjeljnih sv. misa u Markuševcu. Svjesni smo da će misa na otvorenom biti problematična i zbog jakog sunca i zbog moguće kiše a nemoguća kad zazimi. Morat će se naći dovoljno velik zatvoren prostor ili čak ubrzano izgraditi kakvu dvoranu. Oni bi željeli da se u rješavanje prostora za sv. misu što više uključe sami župljani. Stoga svaki prijedlog i pomoć dobro su došli kako bi se, kad sazrije  vrijeme, donijela najbolja odluka.

Vaš župnik Josip

27. travnja 2020.

Dragi župljani

Nakon što je Stožer civilne zaštite objavio da će se od 2. svibnja moći služiti sv. mise za javnost, ne skriva se oduševljenje onih kojima zaista sv. misa nedostaje, kao i ogorčenost onih koji bi nas najradije satrli i zauvijek zabranili sve što vjera znači. Dok čekamo detaljne upute naših biskupa ostaje nam izvršiti sve moguće pripreme i prilagodbe. A nama, koji imamo „neuporabljivu“ crkvu nove brige.

Danas smo definitivno odlučili da ćemo nedjeljne mise (barem do jeseni) slaviti na vanjskom oltaru ispred crkve. Odluku o mjestu slavlja svagdanjih misa također moramo donijeti u roku par dana. Hoće li to biti kapelica Majke Božje Anđelske, koja je također statički ugrožena, ili dvorana u podrumu župne kuće odlučit ćemo na temelju dodatnih provjera i sugestija. Vi koji čitate ove objave pročitat ćete i poziv za radnu akciju pripreme vanjskog prostora i prostora za svakodnevne mise.

Vaš župnik Josip

26. travnja 2020. Treća vazmena nedjelja

Dragi župljani

Još jedna nedjelja sa sv. misom bez naroda. Oko podne srećem neke obitelji pred crkvom. Bili su, kažu, na sv. misi pred televizorom, ali im fali crkva, makar i „neuporabljiva“, makar zaključana. I ne samo crkva. Nedostaje im i zajednica, čak i oni koji su ih za vrijeme mise ljutili i dekoncentrirali. A tek pričest. Bez osobne prisutnosti nije moguća a mnogima nedostaje više nego što su se tome mogli nadati.

U bezidejnosti, kako će to biti iduće nedjelje kad se bude moglo imati javnu misu i u strahu hoće li uopće tko doći, ovakvi primjeri bude nadu. Dok će neki reći da će i nadalje ostati uz televizore i kompjutere, dotle će drugi dubljom vjerom i čežnjom tražiti Božju i ljudsku blizinu.

O tome smo razmišljali za današnje sv. mise. Evanđeoska braća, iako razočarani Isusovom smrću i ponašanjem svoga naroda i svojih prijatelja (zato bježe), osjećaju u sebi nedostatak ljudske i Božje blizine. Blagotvorno za njih je bilo što su ostali otvoreni za Riječ, otvoreni za Kruh i Vino, otvoreni za Uskrsloga. Nakon što su se sami osvjedočili u srcegoruću ljepotu Božje riječi i nahranili se Nebeskom hranom, vraćaju se natrag jer im je stalo da to posvjedoče i drugima. Nije li to predslika našeg vremena. „Potreseni“, prestrašeni bolešću, potrebni smo i goruće Božje riječi i snage proistekle od sakramenata i zajedništva koje čovjeka nosi u najtežim kušnjama. Zato ne dvojim da će se iduće nedjelje za sv. misu tražiti „karta više“.

Vaš župnik Josip

25. travnja 2020.

Dragi župljani

„Dođi, Duše Presveti“ trebalo se oriti danas u našoj župnoj crkvi. Naime,  današnjeg dana trebalo je šezdesetak naših mladih krizmanika primiti sakramenat sv. potvrde, pečat Dara Duha Svetoga, onoga koji je na početku stvaranja našeg svijeta „lebdio nad vodama“, dao smisao i savršenstvo svakom Božjem djelu, onoga po kojem je čovjek postao „slika Božja“, onoga koji prosvjetljuje svakoga čovjeka, onoga po kojem se Bog utjelovljuje po euharistiji među nama ljudima… Trebalo se oriti, no dvoglava aždaja nije dopustila. Kada se sjetimo da smo, barem mi stariji, primili istoga Duha a koliki nered među nama! I u nama ljudima i okolini oko nas. Darovi Duha Svetoga (ne nužno darovi kumova) i dalje nam stoje na raspolaganju. Nastojmo barem sada, kada se i zbog nas sve raspada, sjetiti se da je Bog zamislio drugačije i da bi za nas najbolje bilo ne po našem nego po Božjem.

Umjesto svečanog slavlja zadovoljili smo se, ne manje vrijednom sv. misom u kapelici Male obitelji. A prije toga metla. Očistili smo od krša sakristiju i crkveno svetište te upakirali misnice, oltarnike ostalo i crkveno ruho, koje će, nadamo se, netko preuzeti na čuvanje, dok se opet ne bude moglo svečano pokazati na nekoj budućoj svečanoj misi u ovoj ili nekoj drugoj crkvi.

Posjetile su nas časne sestre iz jednog zagrebačkog samostana (žele ostati anonimne), obećale pratiti našu duhovnu i materijalnu obnovu  svojim molitvama i prinesle su svoj novčani dar za obnovu crkve i pomoć najviše stradalim obiteljima. Hvala im. Obećao sam da ćemo na njihovu nakanu prikazati prvu sv. misu nakon završetka obnove.

Vaš župnik Josip

24. travnja 2020.

Dragi župljani

U iščekivanju rješenja naših problema sa neuporabljivim zgradama crkve, kapelice i kuće, danas sam posjetio kolege svećenike u također stradalim župama Granešini, i Vugrovcu. Sve nas mori ista briga: što će biti sa stradalim građevinama, (hoće li se restaurirati ili rušiti), tko će se usuditi o tome donijeti konačnu odluku, tko će i kako će se sve to platiti, gdje će se, nakon ukidanja zabrane okupljanja zbog pandemije Covid19, održavati sv. mise? Dok se život u našim ulicama postupno normalizira, mi kao da tapkamo u mjestu. Previše pitanja a odgovora nema.

Za sada nastojimo osigurati unutrašnjost kapelice Gospe Anđelske od eventualnog pada svoda, kako bi se u njoj mogle slavit svakodnevne sv. mise dok za nedjeljne mise, barem kroz ljeto, predviđamo vanjski prostor pred crkvom. Kao jedno od rješenja nudi se i postavljenje većeg šatora na livadi pored kapelice.

I sanjamo propuštenu dvoranu pastoralnog centra. Da smo barem prije par godina napravili nešto više! No ni sada nije kasno da se planovi o njemu počnu oživotvoravati.

I za kraj razmišljanje bake „pobožnije“ od mene. „Pobrinut će se Bog da njegovi vjernici imaju kamo na misu“, uvjerena je ona. I ja u to vjerujem samo uz opasku: dat će Bog no čovjek ipak treba isprojektirati, iskopati, izbetonirati, požbukati … Molimo zato svakodnevno: Bože daj pameti, snage, odvažnosti, ustrajnosti svima kojima je crkva (i stara i nova) na duši da se, usprkos svim teškoćama, tvoj narod ima gdje okupljati, slaviti tvoja otajstva, krijepiti se za svoju svakidašnjicu.

Vaš župnik Josip

23. travnja 2020.

Dragi župljani

Jutrošnja dva jača potresa s epicentrom ispod Markuševca vraćaju naša sjećanja mjesec dana unatrag, da se ne zaboravi! Površnim pregledom crkve, kapelice i župne kuće ne primjećuju se nova oštećenja.

Nastavljen je jučerašnji pregled kapelice. Previše je nepoznanica, i administrativnih i materijalnih da bi se mogle donositi odluke. Zato ni današnji sastanak sa statičarima i konzervatorima nije nas pomaknuo prema rješenju, iznjedrio  je neke preporuke i to samo za kapelicu. Nadamo se da će se, kako je danas navijestila Vlada, 2. svibnja u njoj, kao privremenoj župnoj crkvi, moći služiti sv. misa.

U sjenici ispred crkve održan je sastanak s predstavnicima Karitasa Zagrebačke nadbiskupije koji su našem župnom Karitasu predstavili neke planove i buduće akcije pomaganja stradalnicima od potresa u podsljemenskim  župama.

Sv. Juraj, čiji spomendan Crkva danas slavi, pokazao je da čovjek vjernik, uz Božju pomoć, može nadvladati svako Zlo. Mogao bi posvjedočiti i nama, kada padamo u malodušnost, da smo uz Božju pomoć moćni nadvladati nedaće života i ostvariti Božji plan koji ima s nama u ovom mjestu i ovom vremenu.

Vaš župnik Josip

22. travnja 2020.

Dragi župljani

Nakon što su se pročuli glasovi kako će se ovih dana „relaksirati“ zabrane koje nam priječe okupljanje, počeli smo s pripremama za „prvu“ misu nakon epidemije i potresa. Već sam u više navrata napisao kako nam je crkva u potpunosti neuporabljiva dok se za kapelicu Gospe Anđelske, kako bi se u njoj sigurno mogla služiti misa, traži detaljni pregled. Jedan od takvih pregleda napravljen je danas. No vijesti nisu dobre. Grupa stručnjaka statičara ne može jamčiti sigurnost prije nego li se svodovi kapelice privremeno, a potom i trajno osiguraju, učvrste i saniraju. Sutra se nastavljaju daljnji pregledi i konzultacije, nadamo se i određenim rješenjima kako bi se u njoj mogle služiti barem svakodnevne mise, krstiti, vjenčati.

Danas je primijećeno da se za potresa zakrenula lukovica tornja. Netko se našalio kako se talijanska Pisa ponosi kosim tornjem a Markuševec će biti poznat po „uvrnutom“ tornju.

Dok nam je obnova oštećenih zgrada u zastoju, radimo ono što smijemo i možemo: zahvaljujući Slaveku i Davoru pokošena je trava po voćnjaku.

I nadam se, ne manje važno, služimo misu i molimo.

Vaš župnik Josip

“Uvrnuti” markuševečki toranj

21. travnja 2020.

Dragi župljani

Današnji dan rezerviran je za propuštenu župnu administraciju. Od gradskih službi zatražio sam odvoz ogromne hrpe krša nastalog nakon uklanjanja dvaju dimnjaka iz župne kuće, a Gradskom povjerenstvu Grada Zagreba za procjenu šteta od prirodnih nepogoda prijavio sam oštećenja na crkvi, kapelicama Gospe Anđelske, sv. Vida u Markuševečkoj Trnavi i sv. Križa u Markuševečkom Popovcu te na župnoj kući. Nadam se da će, nakon obrade podataka biti i adekvatan odaziv u smislu pomoći kod obnove.

Također sastavljeno je, nakon jučerašnjeg pohoda izaslanstva Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture, izvješće kojega dio prenosim ovom prilikom.

„Dana 20.4.2020. godine sve objekte razgledalo je stručno izaslanstvo Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture na čelu sa prof. Silvijem Novakom. Nisu krili razočarenje viđenim. Pregled je trajao tri sata. Nisu željeli komentirati statičku situaciju građevina jer nisu stručnjaci te vrste ali su napomenuli da je sanacija konstrukcije obavezna. Poduprli su odluku da se knjige, kipovi i ostali inventar skloni na sigurno. Pozvali su da se i sa oltarima i propovjedaonicom učini isto. Napravili su puno fotografija i bilježaka koji će biti uneseni u zapisnik koji će biti proslijeđen Ministarstvu kulture RH.

Na kraju obilaska postavili smo pitanje: što i kako dalje?

Koliko smo razumjeli iz razgovora, Zavod će se zalagati za obnovu objekata. Na naše inzistiranje potvrdili su da se tom vrstom sanacije ne može postići otpornost na potres dovoljan za sigurno boravljenje ljudi u objektima. Predložili su izgradnju skela unutar crkve koje bi neodređeno dugo vrijeme trebale štititi ljude od pada dijelova stropa. Iskazali smo nezadovoljstvo takvim načinom rješenja jer bismo time dobili objekt koji više nije za normalnu upotrebu odnosno dobili bismo neku vrstu muzeja u kojem se boravi na vlastitu odgovornost.

Poduprli su našu ideju da se napravi pregled statičara koji bi napravili plan rekonstrukcije sa tehničke razine.“

Čini se da ćemo još puno moliti i darovati da se vratimo u crkvu kako bi u njoj slavili misu i ostale sakramente…

Vaš župnik Josip

20. travnja 2020.

Dragi župljani

Pred nekoliko dana najavljena posjeta stručnjaka iz Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode dogodila se danas. Detaljno se pregledali crkvu (iznutra, unutrašnjost tornja, krovište) kapelicu Gospe Anđelske, i župnu kuću. Kako je njihov posao zaštita starina oni bi, barem onako na prvu, sve obnovili, vratili u prvobitno stanje (uz moju zajedljivu primjedbu – čekali sljedeći potres pa da sve krene ispočetka). Za sada oni predaju izvještaj o stanju građevina Ministarstvu kulture i tu prestaje njihova briga. A nama ostaje čekati stručne procjene statičara pa u zajedništvu zaštitara starina, građevne struke i crkvenih vlasti donesti najoptimalnije odluke za budućnost.

Danas su svoje novo boravište pronašle postaje križnog puta i u subotu preostale stare knjige iz župne knjižnice.

Nekoliko župljana me nazvalo s viješću da će se u nedjelju moći služiti sv. misa. Teško im je više čekati. Bude li zaista to moguće, obećajem, bit će misa pred kapelicom. Molimo Svevišnjeg za dobru pamet, strpljivost i pomoć u našoj ljudskoj slabosti.

Vaš župnik Josip

19. travnja 2020. Druga vazmena nedjelja

Dragi župljani

Apostol Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, čitamo u evanđelju današnje nedjelje, „ne bijaše s njima kad dođe Isus“. Propustio je susret s Uskrslim, propustio je osjetiti ono Isusovo: »Mir vama!, propustio je nadahnuti se Duhom Svetim. Za razliku od prisutnih kojima je susret s Uskrslim promijenio život, on je i dalje živio u svojim nemoćima, sumnjama i strahovima. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.«  

U ovo vrijeme kada, poput apostola Tome i mi izostajemo s nedjeljnog sastanka, jer ne smijemo (zbog straha od bolesti) i ne možemo (zbog potresom stradale crkve i kapelice) se okupljati kako bi sreli Uskrsloga, zamolili oproštenje grijeha i pričestiti se (postali dionici) njegovim uskrslim tijelom. No vanjske okolnosti ne bi nam trebale biti isprika. Svakim dana trebali bi sve više osjećati nastalu prazninu i u sebi raspirivati sve veću želju da dođe dan kada će opet biti moguće biti u krugu svoje „crkvene obitelji“, pristupiti sakramentu pomirenja, svetkovati osmi dan uskrsnuća, sjesti za Gospodnji stol, dopustiti Duhu da u nama izvede nešto „duhovno“. Čak i ako smo do sada živjeli u nekim stadijima svoga života tvrdoglavu nevjeru i svojim životnim nedosljednostima pročačkali Isusove rane, izazvali novo krvarenje i bol, potrebno je drugovati s Uskrslim. Bez njegove riječi: »Mir vama!, bez sudjelovanja u njegovoj spasonosnoj žrtvi koja se uprisutnjuje na oltaru (nedjeljne) svete mise, neće biti sreće, zadovoljstva, snage za nošenje životnog križa.

Zato danas sa čitavom Crkvom molimo: „Bože vječnog milosrđa, ti svake godine vazmenim slavljem užižeš vjeru svog svetog naroda. Umnoži u nama milost, da sve dublje shvaćamo što je krst koji nas je oprao; što je duh koji nas je nanovo rodio; što je krv koja nas je otkupila“.

Vaš župnik Josip

18. travnja 2020. Subota vazmenog tjedna

Dragi župljani

U kalendaru Remetskog dekanata piše da je danas trebala biti sv. potvrda u Čučerju i na Klaki u Dubravi. A iduće subote u Markuševcu. Ti datumi su predloženi pred više od godinu dana. Svjedočimo kako ljudski kalendar ništa ne znači pred onim što je od nas jače i Onim koji bolje od nas poznaje vremena i prilike. Ovih dana primio sam nekoliko upita što će biti s našom Krizmom i Prvom pričešću. Za sada nemam odgovor. Osluškivat ćemo preporuke stožera koji se bori s pandemijom i naših biskupa koji će, opet u dogovoru s istima, napraviti nove rasporede i planove. Povrh toga mi ćemo morati pronaći i odgovarajući prostor za naša slavlja.

U međuvremenu činimo sitnice koje bi trebale vratiti život u župni dvor. Danas je počišćen krš u sobi na katu u kojoj su bile pohranjene stare knjige (npr. Suma theologica iz 1711. godine, petnaestak centimetara debela knjiga velikog formata, uvezena u bijelu kožu, tiskana goticom u Veneciji). Knjige su iznesene i za trećinu njih nađen je privremeni dom do obnove župne kuće. Preostale knjige čekaju udomitelje.

Gore spomenuta malenost pred Svemoćnim ne bi smjela biti razlog očaja i malodušja, već naprotiv, puni pouzdanja i vjere trebali bi prihvatiti njegov ritam, jer on najbolje zna što je za nas najbolje i vrijeme u kojem će se to ostvariti. Održavanje crkvenog zajedništva, makar i preko medija, i svakodnevna molitva povezuju nas sa tim „Velikim umom“ i daju nadu u dobar ishod naših planova i nastojanja.

Vaš župnik Josip

17. travnja 2020. Petak vazmenog tjedna

Dragi župljani

Današnje prijepodne trebalo je proći u susretu sa stručnjacima Restauratorskog zavoda, koji su se najavili kako bi svojim stručnim okom procijenili štetu na zaštićenim kulturnim dobrima i kako bi dali eventualne preporuke za buduće postupanje da crkvom, kapelicom i župnom kućom. Nisu došli, zanimljivije im je bilo spuštanje vrha sjevernog tornja katedrale.

Priznajem, malo sam zavidan svoj pažnji koja se pridaje katedrali nauštrb naših malih, skromnih crkvica. Nadam se da ćemo kad-tad i mi doći u fokus interesa i djelovanja raznih nadležnih službi.

No ni mi ne mirujemo. Danas je završena sanacija krovišta na župnoj kući u kojoj su uklonjeni ogromni, nestabilni dimnjaci, ojačana je krovna konstrukcija i poravnani crjepovi koje je potres izbacio iz svojih ležišta. Obavljeno je nekoliko razgovora sa župljanima koji će se zauzeti da bi se što žurnije angažirali građevni stručnjaci. Oni bi svojim mišljenjima i rješenjima trebali odrediti budućnost crkve, kapelice i kuće, predložiti daljnje postupke. Ta mišljenja i rješenja služila bi nam kao podloga da se što skorije pojavimo pred crkvenim i svjetovnim vlastima i tako požurimo i odluke i radove.

Svoj novi dom danas su dobili kipovi Sv. Mihaela Arkenđela i Sv. Florjana kao i sve svetačke slike iz crkve.

U očekivanju stručnih preporuka, mi građevinski laici možemo samo jedno: moliti. Kad je već nemoguće uživo, misu možemo pratiti preko medija, moliti možemo i sami i s obitelji…

Vaš župnik Josip

16. travnja 2020. Četvrtak vazmenog tjedna

Dragi župljani

Čini se da proljetni dani polako vraćaju život u Markuševec. Ne onaj na koji smo navikli i živjeli decenijama. Ali i ovaj današnji, pun restrikcija i strahova, pun neizvjesnosti, ipak je život i trebat će ga živjeti. Što se prije odreknemo malodušnosti, što prije prihvatimo ovo novo stanje to ćemo prije prodisati punim plućima. Sjetimo se križnog puta: Isus je tri put pao ali se i tri put podigao. Čak i kada su pomislili da su ga ubili, on je, vjerujemo, uskrsnuo. Ako je stradala imovina, čak i ako smo tjelesno i duševno ranjeni, Božji duh u nama trebao bi biti neuništiv.

Danas su novi privremeni dom našli kipovi Sv. Ane s Marijom i kip Sv. Josipa.

Radovi na sanaciji krova župne kuće se privode kraju. Nisu završeni danas jer smo dizalicu „posudili“ za prekrivanje urušenog zida na čučerskoj crkvi, koja je također jako stradala u potresu.

Vaš župnik Josip

15. travnja 2020. Srijeda vazmenog tjedna

Dragi župljani

Stara je mudrost da nakon kiše i snijega dolazi lijepo vrijeme. I zaista, nakon jučerašnje kiše i snijega, danas je sunce izmamilo mnoge da izađu van. Mogu se po Markuševcu mogu čuti kosilice i pile, vidim nekoliko gospođa kako plijeve svoje vrtove i cvjetnjake. Pred SVEPROM-om je gužva, što znači da je krenula obnova. Koliko god nas proljetno sunce tjera u akciju, toliko se nadamo da će zaustaviti prijetnju zaraze virusom i vratiti nas „normalnom“ životu.

Dok na tavanu župne kuće traju zadnji radovi na sanaciji dimnjaka i krova, dotle su svoj novi (privremeni) dom u našim obiteljskim kućama pronašli kipovi iz crkve: Gospa Fatimska, Sv. Rok, Srce Isusovo, Sv. Antun, te je iseljeno staro misno ruho. Nadamo se na taj način sačuvati i ostale kipove i slike, oltare, kao i namještaj.

Lijepo je pratiti odjek pisma kojim je skupina markuševečkih vjernika pokazala kako jednostavno pomoći župi u vrijeme pandemije i nakon pretrpljene ogromne štete o dpotresa. Objavljeno je na nekim portalima a pojedine župe ga, kao primjer, stavljaju i na svoje župne stranice.

Želja nam je što prije dobiti dijagnozu o stanju crkve, pa kad je već proljeće i akcija, da se pokrene i njena obnova.

Vaš župnik Josip

14. travnja 2020. Utorak vazmenog tjedna

Dragi župljani

Snijeg i kiša, vjetar, današnje zahlađenje, nakon nekoliko sunčanih i lijepih dana, opet nas stavlja u brige. Mnogi od nas gledaju u svoja stradala i još uvijek nesanirana krovišta kroz koja ulazi kiša i moči ono što je nakon potresa preostalo. Nadamo se da neće nastati velika šteta. Zahvaljujući dečkima iz EKOSTAR-a, dimnjaci na župnoj kući su uspješno srušeni i spušteni kao hrpa otpada na crkveno parkiralište. Danas je ugrađen krovni prozor, postavljen čelični dimnjak dok se završetak cjelokupne sanacija krova očekuje sutra.

Nakon uskrsnih blagdana, usprkos zabrani okupljanja zbog pandemije Covid-a 19, moramo se početi baviti stradalom crkvom. Ne znamo kakva će biti konačna odluka o njenoj sudbini nakon detaljnog statičkog pregleda. Isto tako svjesni smo da brza obnova crkve i župne kuće nije izgledna. Za sada, iako se u crkvu ne bi smjelo ulaziti, trebalo bi iznijeti njen  inventar kako bi se spriječilo njegovo propadanje, a crkva se ispraznila. Župna vijeća predlažu da (zbog trenutne nemogućnosti organiziranja velikih akcija sa puno ljudi) zamolimo župljane, ako u svojim kućama i prostorima imaju mogućnosti i mjesta, „udome“ nešto od tog inventara: pojedini kip ili sliku iz crkve, crkveno ruho i staro i novo, prvopričesničke haljine,  oltarnike, vrijedne stare župne knjige, dio župne biblioteke (koja sadrži više do 5000 knjiga) itd. Na taj način bi se se te stvari sačuvale od propadanja kako bi se kasnije vratile u obnovljenu crkvu i kuću ili u prikladno skladište. Vaše pozive očekujem ovih dana na 098 412 450.

Oltari, propovjedaonica, klupe bit će pospremljeni nakon što se bude mogla organizirati veća akcija.

Očekujemo i što skoriji stručni pregled kapelice Majke Božje Anđelske, ne bi li je, bude li proglašena sigurnom, pretvorili u privremenu župnu crkvu kako bi u njoj slavili mise, krstili, vjenčali…

Vaš župnik Josip

13. travnja 2020. Uskrsni ponedjeljak

Dragi župljani

Nakon blagdana Uskrsnuća Gospodnjega, koji se tradicionalno slavi unutar obitelji, Uskrsni ponedjeljak je dan posjeta rođacima, prijateljima, onima s kojima se radost uskrsne vjere želi podijeliti. Nakon što su „tri Marije“ pronijele vijest o praznom grobu a najhrabriji učenici to svojim ulaskom u grob potvrdili, Isusovo uskrsnuće tema je razgovora dvojice braće koji su krenuli u Emaus kao i drugih ljudi na putovima tadašnje Judeje. Jedni su uvjereni u istinitost priče, druge treba potkupiti da svjedoče suprotno. No vijest je krenula i ne može se utišati.

I naši postuskrsni susreti, čak i ako tema naših razgovora nije samo Uskrsnuće, zapravo propituju uskrsnu vjeru i svjedoče uskrsnu radost koju međusobno želim podijeliti i ojačati.

Prijašnjih godina smo na današnji dan hodočastili Majci Božjoj Remetskoj, gdje smo u zajedništvu vjernika Remetskog dekanata i čitavog Zagreba sv. misom slavili Kristovo uskrsnuće (gledam misu iz Remeta na televiziji, župnik i četvero vjernika). Na markuševečkim cestama danas ni žive duše. Nećemo se okupiti na misi u našoj crkvi (osim nas četvero u kapelici Male obitelji), nećemo hodočastiti u Remete, nećemo posjećivati prijatelje i rođake, zajednički blagovati, radovati se.

Ali to ne mora značiti da nam je vjera manja, da je ne želimo podijeliti sa bližnjima, da nam je manje stalo do drugih. Možemo o svojoj vjeri, radosti (a zašto ne i o sumnjama) preko telefona i ostalih čuda tehnike. A onda kad opasnost mine sve ćemo to moći nadoknaditi, posjetiti jedni druge, reći si uživo što nam je na duši. Čak ćemo biti pažljiviji jedni prema drugima jer sad imamo priliku u miru promišljati naše riječi i naše postupke kojima smo u prijašnja vremena možda nekoga živcirali i vrijeđali.

Nije nemoguće da smo, poput braće iz Emausa, sada u fazi sumnje, bijega iz svoje svakidašnjice. Najradije bi pobjegli od svega. To nam je više prepoznavati našeg božanskog suputnika, onog koji uporno uz nas koraća našim putovima. Daj Bože da svaki puta kad nam progovori i naše srce bude ražareno, kad nam lomi kruh da u njemu prepoznajemo Uskrsloga i da ga u konačnici zamolimo: „Ostani s nama, Gospodine“!

Vaš župnik Josip

12. travnja 2020.

Dragi župljani

Slavimo Nedjelju uskrsnuća Gospodnjega. Teško je zamisliti da se može slaviti bez ranojutarnjeg blagoslova jela, posvemašnjeg čestitanja, svečanih svetih misa, pokušaja nas propovjednika da „uzvišenim“ riječima objašnjavamo smisao i dubinu ovodnevnih otajstava, posjeta široj obitelji, rodbini i prijateljima. Ali ove godine je tako. Ostanak u uskom krugu obitelji, osobna i obiteljska molitva, misa preko medija, komunikacija sa prijateljima preko telefona, župna misa bez naroda u skromnoj kapelici sestara Male obitelji.

Koliko god nam je vanjština važna za doživljaj toliko nam nametnuta izolacija daje priliku za dubinsko, unutarnje promatranje uskrsnog otajstva. Nadam se da bi ovogodišnje slavlje Uskrsa moglo proći kao novo, obogaćujuće iskustvo.

Današnju čestitku prenosim iz misne molitve: Neka nas uskrsli Krist obnovi svojim Duhom da i mi uskrsnemo u svjetlo života!

Vaš župnik Josip

11. travnja 2020.

Dragi župljani

Velika je subota. Od jutra brojni pozivi sa pitanjem hoće li se moći pokloniti pred Božjim grobom? Čak i da se držimo preporuka epidemiologa o „socijalnoj distanci“ nemamo gdje napraviti grob. Crkva „neupotrebljiva“ a kapelica „privremeno neupotrebljiva“. Postavljanje Božjeg groba na livadi bilo bi neumjesno. No tko nam brani da se povučemo u samoću svoje sobe, da pred „duhovnim grobom“ ne otvorimo svoje srce, izrečemo svoju molitvu. Neka nam u tome pomogne Čitanje iz današnje Službe čitanja u časoslovu:

Iz Drevne homilije na Veliku i svetu subotu

Gospodinov silazak u podzemlje

Što je ovo danas? Velika tišina na zemlji, velika šutnja i samoća, velika smirenost, jer Kralj spava. Zemlja se prestrašila i zašutjela, jer je Bog u tijelu usnuo i probudio pomrle od početka svijeta. Bog je umro u tijelu i oživio podzemlje.

Očito je najprije potražio praroditelja Adama kao izgubljenu ovcu. Svakako je htio posjetiti one koji su živjeli u tami i smrtnoj sjeni. Sigurno je Bog i njegov Sin htio osloboditi zarobljenog Adama i s njim zarobljenu Evu.

Gospodin je ušao k njemu držeći pobjedni stijeg križa. Čim ga je ugledao praotac Adam, silno iznenađen udario se u prsi i uskliknuo svima: »Gospodin moj bio sa svima«. Krist je Adamu odgovorio: »I s duhom tvojim!« Uhvatio ga za ruku, podigao i rekao: »Probudi se ti što spavaš! Ustani od mrtvih, jer te Krist rasvjetljuje! Ja sam Bog tvoj, a radi tebe sam postao tvoj sin. Radi tebe i radi ovih koji su tvoji potomci sada govorim i zapovijedam svima što su okovani: Iziđite! A onima što su u tami: Nek vas Svjetlo obasja! A usnulima: Ustanite !
A tebi zapovijedam: Probudi se ti što spavaš, jer te nisam za to stvorio da ležiš vezan u podzemlju. Ustani od mrtvih. Ja sam život mrtvima. Ustani, djelo ruku mojih! Ustani, sliko i priliko moja. Stvoren si sličan meni. Ustani, izidimo odavde! Ti si u meni a ja u tebi, jer smo jedna nedjeljiva osoba.

Radi tebe sam ja, Bog tvoj, postao sin tvoj. Radi tebe sam ja, Gospodin, uzeo oblik sluge. Radi tebe sam ja koji prebivam nad nebom došao na zemlju i čak pod zemlju. Radi tebe, čovjeka, postao sam kao bespomoćan čovjek ubrojen među mrtvace. Radi tebe koji si iz vrta istjeran ja sam u vrtu predan Židovima i u vrtu razapet.

Pogledaj kako mi je lice bilo radi tebe popljuvano zato da ti povratim onaj prvotni dar života. Pogledaj kako su mi obrazi bili zaušnicama bijeni. To sam podnio da tvoje nagrđeno lice obnovim prema mojoj slici. Pogledaj kako su mi leđa izbičevana. To sam podnio da zbacim teret tvojih grijeha što pritište tvoja leđa. Pogledaj kako su mi ruke čavlima bile pričvršćene za drvo križa. To sam podnio za tebe koji si pružio svoju ruku prema zabranjenom drvetu.

 Usnuo sam na križu i koplje je probolo bok moj radi tebe koji si u vrtu zaspao da od tvoga boka bude sazdana Eva. Moj je bok izliječio tvoj bok. To što sam na križu usnuo tebe će izvesti iz podzemnog sna. Moje je koplje zaustavilo oružje upereno protiv tebe. Ustani, idimo odavde! Neprijatelj te je istjerao iz raja zemaljskog. Ja te neću više povratiti u taj raj, nego ću te smjestiti na nebesko prijestolje. Udaljio te je od drva koje je slikovito predstavljalo život, a evo sada ja, koji sam Život, združujem se s tobom. Postavio sam kerubine da te poput slugu čuvaju, a evo sada će ti se kerubini klanjati slično kao Bogu. Pripravno je kerubinsko prijestolje, nosači spremni čekaju, odaje su uređene, jela pripremljena, urešeni su vječni šatori i prebivališta, otvorene su riznice dobara, a nebesko te kraljevstvo čeka još prije postanka svijeta.«

Vazmeno bdijenje, najsvečanija liturgija proslave Gospodnjega uskrsnuća, bit će u skrovitosti kapelice Male obitelji, dok će ga vjerni narod pratiti putem medija.

A sutra ujutro, hoće li biti blagoslova jela? Može li se barem župnik provesti u autu i škropiti „onako usput“? Naša biskupska konferencija je odredila da se on obavi u obiteljima. Kad se obitelj zajednički okupi za stolom, neka zajedno izmole Očenaš, a potom neka otac ili majka blagoslove hranu sljedećom molitvom:

„Svemogući Bože, Ti si htio da učenici u Emausu prepoznaju Krista uskrsloga u lomljenju kruha. Blagoslovi ovu hranu (ovaj kruh, meso, jaja…) da i mi koji ovo budemo blagovali danas i svakog dana našega života s vjerom susrećemo tvoga uskrslog Sina, od njega primamo kruh života te po njemu i sami dostignemo slavu uskrsnuća. Koji živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.

Okolnosti su izvanredne. Pokažimo i izvanrednu hrabrost. Po tome će se prepoznavati naša vjera.

Vaš župnik Josip

10. travnja 2020.

Dragi župljani

Veliki je petak. Dan Isusove smrti na križu, dan kada vjernik suosjeća sa raspetim Spasiteljem, dan kada se preispituje vlastita odgovornost za pokušaj eliminacije Boga iz ljudskog života. Sve bi trebalo stati, čovjek kleknuti pred svoga Boga, okajati svije grijehe. Izvanjski post i nemrs trebali bi biti slika unutarnjeg raspoloženja. Obredi Velikog petka, ovaj puta preko televizije, prilika su da se damo uvesti u misterij Kristove muke.

Nažalost, znamo da ni danas, kad svjedočimo svakakvom zlu, barem za većinu neće biti tako. Mediji će nas voditi po ribarnicama i tržnicama, servirati nam recepte uskrsnih jela, slušat ćemo statistike različitih stožera… Gledati poznate kako se pripremaju za blagdane… Ne dajmo se! Ako smo Kristovi (kršćani) iza Velikog petka naziremo Uskrsnuće.

Zbog potrebe da se za lijepa vremena što prije sanira krovište župne kuće, iako nevoljko, dogovoreno je da se i danas radi.

Obredi Velikog petka obavljeni su u kapelici sestara Male obitelji, nadam se u duhovnoj povezanosti sa svima koji bi htjeli biti osobno prisutni.

Vaš župnik Josip

9. travnja 2020.

Dragi župljani

Veliki četvrtak. U 10 sati trebala je u zagrebačkoj katedrali početi Misa posvete ulja na kojoj sudjeluju svi biskupi i svećenici. Zbog virusa i zbog potresom oštećene katedrale neće se održati.

Umjesto u katedrali stojim pred crkvom u Markuševcu i promatram radnike EKOSTARA kako se muče s dimnjakom na župnoj kući. I njima je teško ovih dana i blagdana raditi, ali svi nastojimo barem spasiti ono što se spasiti dade. Tko zna do kad će vrijeme služiti.

Na večer je u kapelici Male obitelji na Vincekovom bregu služena Misa večere Gospodnje. Prvo blagdansko čitanje nas vraća u događaje židovske Pashe, blagovanja žrtvenog janjeta koje će biti uvod u čudesno oslobođenje iz egipatskog ropstva. Vjerujemo da je Bog providio završetak naših ovovremenih nevolja i da nam je blizu Izlazak. Sv. Pavao prenosi riječi kojima je Isus ustanovio Euharistiju. Vjerujemo u prisutnost živoga Boga po sakramentu euharistije.  Čak i sada, kad nam je privremeno uskraćeno blagovanje materijalne hostije, znamo da živi Bog u nama i po nama djeluje u ovome svijetu. Evanđeoski odlomak o pranju nogu je vrhunsko svjedočanstvo Božje ljubavi prema čovjeku. Nema većeg zadatka u ljudskom životu nego bližnjemu „prati noge“, ljubiti ga sve do žrtve vlastitog života. Sv. pričest (i u sadašnjem „duhovnom obliku“) služi samo tome da osnaži ljubav prema bližnjemu. A snaga će nam trebati. Sutra je Veliki petak.

Vaš župnik Josip

8. travnja 2020.

Dragi župljani

Velika je srijeda. Zadnje su pripreme za Veliko trodnevlje i Uskrs. Kao da smo u Isusovo vrijeme. Neizvjesnost i mnoga pitanja. Hoće li se Isus usuditi doći u Jeruzalem? Hoće li izazvati pobunu? Povesti ustanak protiv (rimske) vlasti. Hoće li se vlast osvetiti zbog Isusovog djelovanja?

Zašto ne smijemo u crkvu? Možda se nećemo baš u crkvi zaraziti? Možda se neće (ova naša markuševečka obilježena crvenom naljepnicom) baš na nas ovaj čas srušiti! Treba li slušati biskupe ili smo mi veći vjernici od njih? Je li Sotona pobijedio zato što na Uskrs nećemo u Crkvu?

Brojna pitanja na koja imam samo jedan odgovor. Nemam Isusovo božansko sveznanje i ne znam ni nebeske ni zemaljske tajne. Ali, mi smo vjernici koji uz vjeru u Trojedinog Boga ispovijedamo vjeru i u jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu, koja vođena Papom i biskupima (a oni Duhom Svetim) brodi ovim svijetom. A kad čovjek ne može proniknuti sve aspekte života dobro dođe poslušnost. Nisu biskupi tako odlučili iz svog hira. Zato se itekako konzultiraju stručnjaci za viruse kao i stručnjaci za statiku zgrada. Isus nije svojima mogao sve objasniti. I on je savjetovao: „Imajte vjere“!

Djelatnici EKOSTAR-a d.o.o. izVišnjevca danas su u potpunosti srušili zapadni dimnjak na župnoj kući i tako barem prepolovili opasnost od urušavanja tog dijela kuće. Ostaje istočni, puno delikatniji, pa idući tjedan popravak krovišta.

Pitaju mnogi kad će se znati nešto više o sudbini crkve. Za sada možemo samo čekati prve slobodne stručnjake koji će morati napraviti dubinska snimanja popucalih zidova i stropova, pukotina na tornju, nakon kojih će se moći donijeti pava odluka. Kažu da bi to moglo potrajati godinama…

Prebirući u sebi brojana pitanja, sumnjajući u nedostatku odgovora i na današnjoj smo misi slušali glas starozavjetnog psalmista koji trpi zbog svoje malenosti ali ne gubi nadu vjerujući u Božju providnost:

Po velikoj dobroti svojoj, Gospodine, ti me usliši u vrijeme milosti.

Jer zbog tebe podnesoh pogrdu,
i stid mi pokri lice.
Tuđinac postadoh braći
i stranac djeci majke svoje.
Jer me izjela revnost za Dom tvoj
i poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me.
Čekao sam da se tko sažali nada mnom, ali ga ne bi;
i da me tko utješi, ali ga ne nađoh.
U jelo mi žuči umiješaše,
u mojoj me žeđi octom napojiše.
Božje ću ime hvaliti popijevkom,
hvalit ću ga zahvalnicom.
Gledajte, ubogi, i radujte se,
nek vam oživi srce, svima koji Boga tražite.
Jer siromahe Gospodin čuje,
on ne prezire sužanja svojih.

Vaš župnik Josip

7. travnja 2020.

Dragi župljani

Svakodnevna jutarnja vožnja prema Markuševcu ispunja me nekom novom neizvjesnošću. Hoće li biti nekih loših vijesti? Je li se netko razbolio? Je li još koja obitelj ostala bez doma? Da nije netko stradao u kakvom urušavanju kuće? Sa strahom otključavam crkvu i gledam ima li novih oštećenja. Stoje li još uvijek zlokobni dimnjaci na župnoj kući. Za sada se stvari barem ne pogoršavaju. I u susretu s ljudima čujem da se pomalo navikavaju i prihvaćaju novo stanje.

Jutros sam djelatnicima EKOSTAR-a d.o.o. izVišnjevca predao ključeve župne kuće da bi počeli sa demontažom dimnjaka i sanacijom krova. Došli su tek kasno popodne jer nisu dobili dozvolu za putovanje u drugi grad.

Čekajući njih, da ne bi samo kukali i naricali, Slavek, Davor i Željko prihvatili su se kosilica i pokosili već podosta izraslu travu u voćnjaku. Pokraj sve nesreće čini se nebitan i besmislen posao. No, zar ćemo jednostavno dići ruke od svega i pustiti da sve zaraste u trnje? Ne kreću li velike stvari malim koracima? Hvala im na brizi i trudu.

Veseli nas što, pored svih stvari koje se odgađaju oko Centra grada i Kaptola, ima ljudi koji su se sjetili da je epicentar bio u Markuševcu. Stižu različite donacije i paketi koje svakodnevno raznose dečki iz Stožera i župnog Caritasa. (Ima li još potrebnih, javite nam!). Počele su stizati i prve uplate na žiroračun otvoren za obnovu crkve i ostalih zgrada. Najavljena je pomoć u građevnom materijalu za obnovu kuća. (I za to nam se javite!)

Dok danas na misi čitamo o Isusovoj boli zbog saznanja da će biti izdan i predan mučiteljima i ubojicama, koji u svakoj etapi ljudske povijesti i sadašnjosti žele iz svoga svijeta eliminirati Boga i Božje, mi sinovskom vjerom vapimo s psalmistom:

Tebi se, Gospodine, utječem,
ne daj da se ikada postidim!
U pravdi me svojoj spasi i izbavi!
prikloni uho k meni i spasi me!
Budi mi hrid utočišta i čvrsta utvrda spasenja:
jer ti si stijena i utvrda moja.
Bože moj, istrgni me iz ruku zlotvora,
iz šake silnika i tlačitelja.
Jer ti si, Gospodine, ufanje moje,
Gospodine, uzdanje od moje mladosti!
Na te se oslanjam od utrobe;
ti si mi zaštitnik od majčina krila.

Usta će moja razglašivati pravednost tvoju
povazdan pomoć tvoju.
Bože, ti mi bijaše učitelj od mladosti moje,
i sve do sada naviještam čudesa tvoja.

Vaš župnik Josip

6. travnja. 2020.

Dragi župljani

Ponedjeljak je Velikog tjedna. Nakon jučerašnjeg blagdana Cvjetnice, kad smo barem duhovno odahnuli, današnji „radni dan“ vraća nas u stvarnost. Zabrana izlaska, vidanje unutarnjih rana, i onih osobnih i onih na zidovima i krovovima naših kuća.

Danas je dogovoreno rušenje dimnjaka na župnoj kući i saniranje krovišta koje bi se trebalo obaviti u narednih desetak dana. Nadamo se da se dotle dimnjaci neće urušiti i tako napraviti nepopravljivu štetu u kući te da neće padati kiša koja bi mogla uništiti inventar.

Nažalost i još jedna loša vijest. Komisija statičara posjetila je danas kapelicu Majke Božje Anđelske, stavila na nju žutu naljepnicu i ne preporuča, do detaljnog pregleda, da se u nju ulazi. Planovi da ćemo na Uskrs u njoj slaviti misu i da će nam u budućnosti  poslužiti kao župna crkva, do daljnjega se odgađaju. Sada ne preostaje ništa doli tražiti prikladan prostor u kojem ćemo, kad bude ukinuta zabrana okupljanja, mogli služiti sv. misu te prikladno skladište u koje bi trebalo smjestiti sve što je moguće spasiti iz crkve i iz župnog dvora, budući da će ponajprije procjena štete pa obnova zahtijevati prazne prostore, a i njezino trajanje bit će neizvjesno.

Kao da je Zborna molitva u misi današnjeg dana napisana baš za našu svakodnevnicu: „Svemogući Bože, u nejakosti svojoj već iznemažemo: daj da po muci tvoga Jedinorođenca odahnemo.“

Vaš župnik Josip

5. travnja 2020.

Dragi župljani

Danas je nedjelja Muke Gospodnje – Cvjetnica. Ambijent skoro nestvaran. Nema ljudi oko crkve, nema prebiranja maslinovih grančica. Samo mir i tišina. I dakako, potres.

Sveta misa bez procesije, bez pjesme, bez izvanjske svečanosti. Ali zato prilika da se u miru i sabranosti dublje proživi otajstvo današnjeg blagdana.

Što je Isusu donijela graja mnoštva koje mu je mahalo palminim grančicama? Bljesak slave a onda „raspni ga“. Kako dobro pitanje za našu savjest: Svečana slavlja krstitki, prvih pričesti, krizmi, vjenčanja. A onda… No Isus ne odustaje. Doduše pita: „Ako je moguće neka me mimoiđe“, ali isto tako spremno dodaje: „Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti“. I to baš radi onih koji oduševljeno plješću a iza leđa sve naopako.

Ove godine malo nas je toga „mimoišlo“, to se više traži odvažnost vjerovanja u Božji plan. Prihvaćanje (svakodnevne) muke i smrtnosti potiče nas na promjenu života, i onog unutarnjeg i onog prema bližnjima.

Nadam se da su mnogi iskoristili poziv naših biskupa, u obiteljskom zajedništvu proslavili sv. misu, zajednički molili, blagovali kruh svagdanji, osjetili blagodat zajedničarenja. „Neka bude volja tvoja“, molili smo danas u Očenašu, nadam se, iskreno.

Na sv. misi blagoslovio sam desetak buketa cvijeća. Neke sam podijelio namjernicima koje sam susreo na putu, ostale sam ostavio pred kapelicom za one koji će navratiti na svoju tihu molitvu. I one grančice koje ste si sami blagoslovili kod kuće, jednako su vrijedne.

Vaš župnik Josip

4. travnja 2020.

Dragi župljani

Predvečerje je Cvjetnice. Dan kad bi se, da je sve po starom, pripremalo za blagdan, potražila prikladna grančica koja će se blagosloviti. Nekad davno u Jeruzalemu na današnji dan okupljali su se ljudi na ulicama i pitali se hoće li se Isus za Blagdan pojaviti u gradu? Sveto iščekivanje onda, pokoje pitanje danas: kako dobiti blagoslovljenu grančicu? Odgovaram rečenicom iz Nadbiskupovog pisma: „Za slavlje Nedjelje Muke Gospodnje (Cvjetnice) vrijede odredbe o slavlju Euharistije samo s dozvoljenim brojem prisutnih vjernika. Strogo se pridržavajući sanitarnih odredaba, može se blagosloviti nekoliko maslinovih, palminih ili cvjetnih grančica, bez dijeljenja prisutnima tijekom slavlja.“ Ali zato svaki koji se „usudi“ izreći blagoslov – lijepu riječ, može si kod kuće, nakon sudjelovanja u misnom slavlju preko medija, sam blagosloviti svoju grančicu baš kao što si blagoslivlje jelo.

I u crkvi bi trebalo mnogo toga pripremit za Veliki tjedan. Ali u crkvu se ne smije. Danas cijeli dan sjedim na crkvenom parkiralištu i bespomoćno promatram vatrogasce koji su se, konačno, od ranog jutra prihvatili skidanja dimnjaka sa krova župne kuće. A on, iako napola srušen i nagnut, se ne da. Kao da se inati, kao da govori kako je teško slomiti ono što je vjekovima označavalo „kućno ognjište“. Za razliku od nas ljudi koji, napustivši to ognjište postajemo lak plijen svakom zlu i brzo se urušavamo.

Iako još ne znamo stupanj oštećenosti kapelice Majke Božje Anđelske, danas smo je počistili, iznijeli otpalu žbuku, obrisali prašinu. Ako nam statičari ovih dana dadu dozvolu mogla bi se uskrsna misa (dakako, bez naroda) služiti u njoj. Vjerojatno će nam ona narednih godina biti župna crkva. O tome ćemo odlučivati nakon prestanka opasnosti od virusa i nakon temeljitog pregleda kapelice i crkve.  

Današnju sv. misu namijenio sam, pored redovitih nakana, za hrabre vatrogasce. Kaže njihov voditelj da više ne znaju ni koji je dan u tjednu, ni koliko su već dana nakon potresa na terenu, srušene dimnjake ni krovove više ne broje. Njihovo zanimanje jest spašavanje ljudi, ali ne samo zanimanje, to je poziv, ljubav. Gledajući njih, njihovo zalaganje i zadovoljstvo kad se nekom pomogne, zamolimo i mi Svevišnjega da, u zahvalnosti za njihovu nesebičnost i mi budemo takvi prema svojim bližnjima.

Vaš župnik Josip

3. travnja 2020.

Dragi župljani

Danas sam morao otići u Zagreb. Vidjeti uživo stradanje katedrale daje novu dimenziju pogledu na naše „malo mjesto“. A ogromne dizalice oko katedrale, dizalice na glavnom gradskom trgu, dizalice po donjem gradu znak su da je, usprkos virusima, obnova krenula. Kod nas neće trebati tako velike dizalice, ali se nadamo, tako me uvjeravaju u mjesnoj samoupravi, da nećemo biti zaboravljeni. Danas iznad markuševečkih krovova dizalice se rijetko vide, slijedi ono što se ne vidi, a to je obnova iznutra, ono što nije svakome vidljivo, a čini  kvalitetu intimnog, osobnog i obiteljskog života.

Četvrti pokušaj, ovaj puta vatrogasaca iz Rijeke, da skinu dimnjake sa župne kuće nije uspio. I dalje se nadamo da će strpljivo čekati i da se neće urušiti, porušio bi pola kuće. Obećaju mi da će se stvar riješiti sutra.

Nakon jučerašnje Kardinalove Obavijesti o liturgijskim slavljima u Velikome tjednu dobio sam nekoliko pitanja o obredima Velikog tjedna u Markuševcu. Bude li moguće, nastojat ćemo počistiti i urediti malo manje stradalu kapelicu Gospe Anđelske. Iako neće moći sudjelovati narod, mogao bi to biti znak nove nade za našu mjesnu Crkvu.

A dotle, u skrovitosti kućne kapelice, u skrovitosti svoga (možda oštećenog) doma, sjetimo se svoga krštenja, svoje bogolikosti, pripadnosti crkvenoj obitelji, barem preko medija sudjelujmo u svetim otajstvima i molitvi, da bi imali snage i ova teška vremena nositi povjereni nam križ, i svoj i svojih bližnjih.

Vaš župnik Josip

2. travnja 2020.

Dragi župljani

Nestvarno lijepi dan u Markuševcu. Prohladno jutro i vedrina. Reklo bi se da su ispunjeni svi uvjeti da nam meteorolozi iznad karte Zagreba stave velikog smajlića. No stvarnost je potpuno suprotna. I dalje puste ulice, vidaju se rane i one na zidovima i one napravljene u našim dušama. Preko sto obitelji oprašta se od svojih domova koje su generacijama gradili preci a uređivali sadašnji stanari. Preko dvjesto kuća nosi žutu naljepnicu i čeka temeljitiju presudu hoće li opstati ili nestati sa zemlje. A onih desetak obitelji u Studentskom domu znaju da je njihov smještaj samo privremen. Utješna je posvemašnja solidarnost kojom u cijele obitelji pronašle novi dom, nitko nije gladan ni osamljen.

Na crkvi i tornju ni danas ne primjećujem novih oštećenja, dok se nova pukotina vidi na podrumskom svodu župne kuće, istom onom koji je bio oštećen i ponovo zidan 1880. godine. Dimnjak i dalje prkosi svim pokušajima da ga se skine.

Zasigurno nas u našoj muci ne tješi spoznaja da su i okolna naselja stradala možda i više, da se urušio toranj katedrale i nadbiskupski dvor, da je centar grada u ruševinama. Samo se, gledajući toliku štetu, povećava zebnja pri pomisli na dugotrajnost obnove.

Slušamo na radiju prve planove gradskih i državnih vlasti. Optimizma ne nedostaje, fondovi se nabrajaju, planovi skoro pa gotovi. Iako smijemo barem malo sumnjati, dajmo im šansu. Jer vjerujemo da će i Gospodin pomoći u izgradnji svoje kuće i svoje obitelji.

Mnogi pitaju kako će proteći Cvjetnica i Uskrs bez mise. Predlažem da svi pročitamo Obavijesti o liturgijskim slavljima u Velikome tjednu, o slavljima sakramenata svete potvrde i prve svete pričesti i o drugim pastoralnim pitanjima kojim nam se obraća Nadbiskup. Uz brojne zabrane i ograničenja svatko si u predloženim uputama može naći svoju duhovnu oazu a s druge strane osjetiti se dionikom svecrkvenih događanja. Na našim internetskim stranicama bit će obavijesti o misama i obredima u našoj župi.

Na današnjoj sv. misi zahvalili smo za milost što nitko od ljudi nije stradao, sjetili se marljivih volontera koji brinu za najpotrebnije i molili Gospodina da nam dade ustrajnosti u dobru kako bi primili obećanu baštinu.

Vaš župnik Josip

1. travnja

Dragi župljani

I danas su ulice i zaselci Markuševca u nekom čudnom miru. Kako mi reče jedan namjernik, nemir se s ulice ili sa stradalog krova polako uvlači unutra, u misli, u srca. Neizvjesnost, strah pred budućnošću. Optimizam bude volonteri u Stožeru civilne zaštite i članovi župnog karitasa svojim zalaganjem, posjetima onima koji su u potrebi, izvještajem da nisu primijetili pogoršanje stanja ni kod ljudi ni na zgradama. Hvala im na nesebičnoj žrtvi! Zahvaljujući donatorima, među kojima je i Caritas zagrebačke nadbiskupije, za sada su pokrivene najosnovnije potrebe preživljavanja. Svjesni da će se ovo stanje i dalje nastaviti ali i dugotrajnog procesa obnove javljaju se pojedinci i udruge spremni pomoći na različite načine. U svrhu prikupljanja sredstava, trenutno za karitativne svrhe a potom i obnovu crkvenih zgrada, otvoren je novi žiro račun IBAN: HR1723600001502752097.

Na crkvi, osim još kojeg komadića otpale žbuke, i župnoj kući ne vide se nova oštećenja. Dobivam upite, kad će se dosad napravljen krš čistiti. Za sada, dok se ne provede ozbiljno vještačenje u crkvi i dok se iz kuće ne izvuku prijeteći dimnjaci, ne usudim se nikoga pustiti unutra. A ni prijetnja zaraze nije bezazlena, dapače, zabranjeno je okupljanje. Kad se steknu uvjeti, nadam se da će biti dobrovoljaca.

»Je li istina da vi ne štujete mojih bogova, i da se ne klanjate zlatnome kipu što ga podigoh?“ pita poganski kralj tri židovska mladića i prijeti: „Ako li mu se ne poklonite, bit ćete smjesta bačeni u peć užarenu; i koji je taj bog koji bi vas izbavio iz ruke moje?“- čitamo danas u prvom misnom čitanju. Razgovarajući ovih dana s ljudima po našim bregovima, sve se više povlače slična pitanja. Je li ovo stanje i bolesti i potresa posljedica prevelikog i prečestog klanjanja „zlatnim kipovima“ suvremenog potrošačkog društva različitim „kraljevima“ koji su si prisvojili pravo mijenjati i tradicije i običaje i pozitivne zakone i naše poglede i naše savjesti. Jesmo li previše uzimali od Majke prirode, jesmo li se dali uvući u eksperimente koji mijenjaju čovjeka u odnosu na sliku Božju? Jesmo li se prejeftino prodali? „Užarena peć“ uvijek je zagrijana i prijeti. U nju se može upasti vlastitom krivicom ili nasilnim postupkom onoga koji čovjeku hoće zlo. Kakao je izbjeći? Mnogi misle da će je barem odgoditi budu li se ulagivali ovozemaljskim bogovima i tako padaju sve dublje u svojoj ljudskosti ili pak nastoje „uzeti sve što ti život pruža“ uvjereni da se za takav užitak na kraju isplati gorjeti. Mi koji „još uvijek“ vjerujemo, tvrdimo sa židovskim mladićima: „Bog naš, kome služimo, može nas izbaviti iz užarene peći i od ruke tvoje, kralju.“ Zato ćemo se, pogotovo u ova teška vremena, potruditi još se više držati Božjih zapovijedi, još žarče ljubiti Boga i ljude, čvršće primiti povjereni nam križ. Mnogi će reći da je to prevelika žrtva, preskupo plaćen raj. No za razliku od pada u užarenu ovosvjetsku modernu peć, mi još uvijek imamo nadu: „On će nas i izbaviti.“ I dao Bog, kao bonus naših nastojanja, da ovoj svijet, vidjevši one koji aktivno žive svoju vjeru, poput starozavjetnog poganskog kralja zaključi: »Blagoslovljen bio Bog koji je poslao svog anđela i izbavio svoje sluge, one koji se uzdahu u njega te se ne pokoriše kraljevoj naredbi, već radije predadoše svoje tijelo ognju negoli da štuju ili se klanjaju drugome osim svome Bogu!«

Vaš župnik Josip

31. ožujka 2020.

Dragi župljani

Slike upućene svijetu preko interneta o stradanju naših crkvenih zgrada ponukale su jednog bjelovarskog poduzetnika, koji ima dizalice i ljude (koji su trenutno bez posla) da nam se javi i ponudi popravak krova na župnoj kući. Na žalost, pri pregledu krovišta ustanovili smo da su se obadva dimnjaka raspukla po cijeloj visini i da će ih trebati potpuno srušiti. Ako cijena ne bude previsoka, možda radovi počnu već sutra.

Danas je obavljeno snimanje oštećenja na crkvi i tornju pomoću drona. Tako ćemo bolje vidjeti ono što se ne vidi sa zemlje.

Listajući rokovnik čitam zabilješku da bi danas u Markuševcu u 19:30 sati trebala biti velika korizmena ispovijed. Mnogi s tugom svjedoče kako je nikad pred Uskrs nisu propustili. Kad nam već nije moguće ispovjediti se na uobičajen način, ipak možemo učiniti sve ostalo. Možda je baš izolacija prilika da čovjek, ne samo jednokratno pred Uskrs ili Božić, već i svakodnevno, napravi pravi ispit savjesti. Ne samo da si pobroji grijehe učinjene mišlju, riječju, djelom i propustom, nego da napravi analizu njihovih uzroka i posljedica, da pogleda u budućnost u kojoj bi svoje pogreške trebalo izbjegavati i popravljati. Neće biti dosta samo se prisjetiti grijeha, već bi za njih trebalo i kajati. Nema smisla nabrajati ih pred drugima ili samom sebi, mucati nemušte riječi ispraznih isprika, ako ne postoji svijest krivnje, osjećaj žaljenja za učinjeno nedjelo i želja da se čovjek u budućnosti popravi. Kako se trenutno ne možemo ispovjediti pred svećenikom u pojedinačnoj ispovijedi, zasigurno možemo pristupiti svojem ukućaninu ili susjedu, suradniku na poslu ili slučajnom namjerniku koga smo povrijedili, ispričati mu se i zatražiti oprost, nadoknaditi učinjenu štetu. A Bog koji „voli čuti“ našu ispovijed pred svećenikom ovaj puta će biti „zadovoljan“ pogledom u naše raskajano srce. I njega zamolimo za oproštenje, može i onim riječima kako to činimo u ispovjedaonici. Vjerujmo čvrsto da je on Milosrdan Otac koji razumije naše naše poteškoće, koji je raskajanom spreman oprostiti i opet mu dati priliku da živi kao dijete Božje. U konačnici će doći vrijeme kad ćemo ponovo moći kleknuti u ispovjedaonicu, „olakšati“ si dušu, povratiti povjerenje i Boga i ljudi i čiste savjesti pristupiti stolu Gospodnjem. Na tu nakanu prikazali smo današnju sv. misu.

Vaš župnik Josip

30. ožujka 2020.

Dragi Župljani

Jučer sam pisao o svetkovanju nedjelje, pravom smiraju u postpotresno doba ali i u aktualno doba opasnosti od virusa. Danas, u ponedjeljak, radni je dan, očekivao bi čovjek gužvu na cesti, pred dućanima i kafićima. Ali i danas neki čudan mir. U tjedan dana od potresa počistili smo otpale dijelove kuća, dimnjake i žbuku, sredili najnužnije stvari, stvorili barem privremeni okvir za život. Vraćamo se opet u „samoizolaciju“ respektirajući realnu opasnost koja prijeti epidemijom zaraze, bolesti a možda i smrti.

Prolazeći župom srećem po našim cestama rijetke ljude koji stojeći pored svojih oštećenih kuća nemaju previše riječi. Više šutnja i muk. Što im reći?  Ima li objašnjenja? Utjehe? Kako protumačiti da potresi i virusi nisu Božja kazna čak i kad priznajemo da smo grešni, da smo se oteli kontroli razuma, da uvjereni u svoju svemoćnost nanosimo neprocjenjivu štetu svijetu, drugima i samima sebi. Na pitanje trebaju li kakvu pomoć, svi odmahuju. Svjesni smo da preko noći nećemo popraviti kuće ni vratiti stari sjaj onome što smo do sada imali. Ekipa iz Stožera Civilne zaštite za sada se brine za najugroženije te nema novih prijava u župni karitas.

Pročulo se po društvenim mrežama da je župnik pobjegao iz Markuševca. Istina je da prespavam u župnoj kući u Granešinskim Novakima, ali sam svakodnevno u Markuševcu. Zahvaljujem svima koji se raspituju za stanje crkve, kapelice i župne kuće. Mnogi nude pomoć u raščišćavanju. Za sada, budući da su ionako zabranjena sva crkvena okupljanja i rad župnih ureda, ne planiram čišćenje crkve (u koju je zabranjeno ulaziti) ni župnog dvora (u kojemu još uvijek prijeti urušavanje dimnjaka i zida) dok stručnjaci na provedu točnija ispitivanja stupnja oštećenosti zgrada i opasnosti zadržavanja u njima. Stižu prvi prijedlozi kako organizirati slavlje svetih misa kad budu ukinute zabrane okupljanja ljudi. Bit će puno posla, nadamo se i duhovnoj koristi. I danas smo u Markuševcu, ponajprije za Markuševčane, i žive i pokojne, slavili sv. misu.

Vaš župnik Josip

29. ožujka 2020.

Dragi župljani

5. je korizmena nedjelja uoči koje se zastiru se raspela i slike u crkvama, sva se vjernička pažnja usmjerava na Isusa, Sina Božjega, koji će iduće nedjelje ući u Jeruzalem da bi, iako svećeno dočekan, podnio najveću žrtvu – smrt na križu, radi nas ljudi i radi našega spasenja.

Današnje nedjelje, u dan kada se ne dela, napunja se osmina dana od razornog potresa. Barem prema viđenom, u Markuševcu se danas ne dela. Skoro nikoga na cesti ni u dvorištima kuća, samo dežurni u mjesnom stožeru i neumorni vatrogasci koji uporno traže srušene dimnjake (farofski se ne može skinuti ni današnjom dizalicom) i krovove koji bi mogli nekom naštetiti. Nakon neizvjesnosti, straha, panike, napuštanja svojih domova, smještanja kod obitelji, prijatelja ili susjeda, raščišćavanja ruševina, mnogima prisilne promjene životne rutine, zaslužili smo malo mira, malo odmora, opuštanja. A ima li boljeg smiraja nego mira u Bogu? Volim misliti da su mnogi Šimunčani danas preko televizije ili radija pratili sv. misu, izmolili barem kratku molitvu prije ručka (čak i onog izbjegličkog), pronašli trenutak mira za sebe, za obitelj. Potrebno nam  je to jer sutra bu opet trebalo delati, raščišćavati, obnavljati, a vjerojatno nam bu opet teško i pri duši i pri srcu.

Mi u našoj crkvi jučer nismo zastrli ni raspela ni slike. Ostale su nam skrivene iza zaključanih vrata na kojima piše „neuporabljivo“. No, koliko god nas po život opasni zidovi i stropovi udaljavali od crkvenog prostora, mi se sjećamo poruke od prije dva tjedna: „Istinski će se klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac. Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju.”

I danas smo u Markuševcu slavili sv. misu moleći za dar strpljivosti stradalima, snagu za one koji ovih dana poslužuju sve kojima je potrebna pomoć, hrabrost za one koji se teško nese sa strahom od budućnosti. Čuli smo evanđeoske riječi bolom shrvane ali i vjerom obdarene Marte: „Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.“ Vidjeli smo i samog Isusa koji ganut plače nad zemaljskom sudbinom svoga prijatelja Lazara, ali koji pun pouzdanja u svoga i našeg nebeskog Oca, njoj i nama progovara: „Budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju. Slava se Božja pokazala u Lazarovu izlasku iz groba. Danas, kad ne delamo i kad nam je prilika biti bliže Isusu, preispitajmo svoju vjeru: može li se ovo naše, po ljudskim mjerilima, tragično stanje, Božjim zahvatom, a po našim ljudskim patnjama i slabostima i barem skromnim pokušajima, preokrenuti u uskrsnu pobjedu?

Vaš župnik Josip

28. ožujka 2020.

Dragi župljani

Novi dan pun iščekivanja i straha. Hoće li se još zemlja tresti? Hoćemo li pronalaziti nove štete? Jesmo li pri kraju svojih ljudskih sila? Jesmo li barem za sada očuvani od nesretnog virusa? I nade, možda se ipak bliži kraj nevoljama i nemiru.

Ujutro se u Markuševec najavljuju biskup Mijo Gorski i nadbiskupijski ekonom Tomislav Šestak. Brza inspekcija crkve, kapelice i kuće. Sa žalošću konstatiramo ono što već par dana znamo. Crkva „neuporabljiva“, kuća „privremeno neuporabljiva“. Viđeno stanje njima nije nikakvo iznenađenje jer su slično stradale i njihove kuće na Kaptolu (i katedrala neće godinama biti u funkciji). Dok mnogi nemaju doma za stanovanje, dok zli virus prijeti, dok nismo u mogućnosti preciznije utvrditi štetu, prerano je donositi bilo kakve zaključke i procjene, kamoli davati bilo kakva obećanja. Slijedi administrativni dio prijave štete gradskim vlastima, Ministarstvu kulture te crkvenim institucijama.

Ne znam što misliti o konferenciji za novinare i mitingu „našeg“ eurozastupnika Ivana Vilibora Sinčića kojeg je u 11 sati održao pred markuševečkom crkvom. Tridesetak ljudi (smiju biti dvoje/ica) traži od vlade da plati štetu od potresa 100 %. Potom se potpisuje peticija (koja se može potpisati i on-line). Mladi policajci najprije mene krive za nepridržavanje odluka zabrani okupljanja a onda razgovaraju s organizatorima.

Prijetnja urušavanja dimnjaka na farofu i dalje aktualna. I danas su vatrogasci dovezli dizalicu pred kuću. I današnja je premala i preslaba. A meni preostaje privremeno maknuti barem najvažnije stvari i uredske knjige koje bi se mogle naći na putu padajućem dimnjaku.

U mjesnom stožeru naši dečki su dobro organizirani. Jučer dobivenu robu i hranu od Caritasa, razne potrepštine kao i kuhane obroke dostavljaju onima koji su potrebni a ne mogu se sami opskrbiti.

Današnju sv. misu prikazali smo za njih i neumorne vatrogasce koji danima vise po krovovima. Misa započinje vapajem iz 2. Samuelove knjige: „Valovi smrti okružiše mene, užad Podzemlja sputaše me, u nevolji zazvah Gospodina i zov mi začu iz svetog Hrama svojega“ a onda smo molili: „ … Gospodine, naša srca,makar buntovna, snažno privuci k sebi … tvoja Otajstva nek nas očiste i djeluju na nas da živimo po tvojoj volji“

Ojačani jučerašnjim papinim činom blagoslova i oprosta Gradu i svijetu pronađimo potrebnu vjeru i snagu za dalje.

Vaš župnik Josip

27. ožujka 2020.

Dragi župljani

Nakon prijašnjih tmurnih dana danas je u Markuševcu od jutra sunčano. I koliko god se veselili suncu i toplini, to se više otkriva veličina stradanja štete kaju je nanio potres.

Iz markuševečkog stožera civilne zaštite izvješćuju me da trenutno u Markuševcu nitko nije bez krova nad glavom i bez hrane. Zahvalni smo Bogu za susjede, rodbinu i svakoga koji je pod krov primio stradalnika. Teško ćemo utješiti onoga tko je izgubio kuću, imovinu, sve što je sticao on i njegovi preci generacijama, no kršćanska ljubav i solidarnost trebala bi biti baš sada znak nade i sigurnost u novi početak.

Jutros sam se čuo sa s. Jelenom Lončar, ravnateljicom Caritasa Zagrebačke nadbiskupije. Nakon što je obaviještena o stanju u župi odmah je reagirala, dovezla kombi hrane i potrepština, što je predano u stožer smješten u Hrvatskom domu. Provezao sam je po župi da sama vidi razmjere šteta. Obećala je pomoć u sadanjem zbrinjavanju svih potrebnih kao i u budućoj obnovi.

Stižu također pozivi i poruke dobrih ljudi koji su prepoznali razmjere stradanja i patnje u Markuševcu i spremni su pomoći. Nadamo se da će, prestankom zaraze Koronom, kad obnova bude mogla početi uz različite oblike pomoći Države i Grada te raznih institucija, njihova dobrota nekome vratiti osmjeh na lice i zadovoljstvo u život.

Stanje crkve i župnog dvora nakon noćašnjih podrhtavanja ostalo je nepromijenjeno.

Bez obzira na stradavanje znamo: „Ako Gospodin kuće ne gradi, uzalud se muče graditelji“ (Ps 127,1). Iako se uzdajemo u pomoć dobrih ljudi, međusobnu solidarnost i strpljenje, ne smijemo gubiti pouzdanje u Gospodina. Pronađimo vrijeme za smirenje, molitvu. Pridružimo se svima koji pred televizijskim ekranima i radio aparatima slave sv. misu, mole krunicu te tako svjedoče svoje kršćansko zajedništvo. I svakodnevna misa u Markuševcu želi biti znakom nade u ovom vremenu. Danas smo na početku mise zavapili: „Spasi nas, Bože, svojim imenom i jakošću svojom izbori nam pravdu“ da bi onda žarko zamolili: „Bože, nama slabima daješ pomoć koja nam treba. molimo te, da nas tvoja milost pridigne i život nam obnovi, tebi na hvalu.”

Vaš župnik Josip

26. ožujka 2020.

Dragi župljani

Novi dan poslijepotresne tuge. Još ponegdje vidim ljude kako čiste okućnicu od crijepa ili žbuke. Na par mjesta vatrogasci (iz Varaždina – hvala im) svojom opremom skidaju dimnjake i saniraju opasna krovišta. Je li zbog tuge ili bojazni zbog zaraze, čini se da su se ljudi povukli u svoje kuće. A možda i na tihu ili obiteljsku molitvu.

Obilazim uličice, rijetke namjernike pitam trebaju li što. Hvala Bogu, svi imaju krov nad glavom, makar i susjedov, za sada nitko nije gladan. Strah, tjeskoba, nevjerica – to, na žalost ne mogu riješiti ni novci ni darovi, ni donacije. Možda će proći s vremenom, možda će trebati stručna pomoć… Vjera u Boga, koliko jaka bila, ipak dolazi na ono što je u nama ljudsko.

Javljaju se i prvi donatori, spremni su pomoći, ali za sada, zbog virusa nismo u stanju započeti obnove. Prikupljamo podatke o najteže stradalima, kako bismo, kad dođe vrijeme bili spremni za posao.

U prostorijama mjesnog odbora uspostavljen je stožer za pomoć potrebnima. Unutar tog stožera djelovat će i župni Karitas, budući da župa više nema uporabljiv prostor za njegovo samostalno djelovanje.

Na crkvi i tornju ne vide se nova oštećenja od noćašnjih potresa. Glavnu ugrozu župnoj kući i dalje predstavlja zapadni dimnjak, koji ni danas, usprkos obećanjima nije skinut. Zasigurno ima važnijih oštećenja koja mogu ugroziti ljudske živote.

I danas je u Markuševcu u kapelici sestara Male obitelji služena sv. misa. Budete li danas uz televizor pratili sv. misu, uz radio ili u samoći molili sv. krunicu, ujedinimo svoje molitve Svevišnjem ali Dobrom Ocu u zajedničku nakanu za snagu, strpljivost i ustrajnost u nadvladavanju sadašnjih zala.

Vaš župnik Josip

Fotografija trešnje pored župne kuće prije i nakon potresa. Iako su se ovogodišnji cvjetovi smrzli, znamo da će idućeg proljeća opet procvjetati. Isus nas potiče da čitamo znakove prirode i da ne gubimo nadu.

25. ožujka 2020.

Danas je svetkovina Navještenja Gospodnjega. Na žalost, vozeći se kroz markuševečka sela slavlje se ne vidi. Tmurno vrijeme, slabi snijeg, pustoš. Tu i tamo netko je vani sa lopatom i metlom kako bi maknuo preostali krš. Čini se da se polako postajemo svjesni svega što smo preživjeli ali i nevidljive opasnosti korana virusa. Kome je još do slavlja?

Još jučer na crkvu je nalijepljena crvena naljepnica na kojoj piše „NEUPORABLJIVO zbog vanjskih utjecaja i zbog oštećenja.“ Provirio sam unutra. Sinoćnji potresi nisu napravili novih šteta. Danas su još jednom crkvu i kuću pregledali statičari. Župna kuća je dobila žutu etiketu: „PRIVREMENO NEUPORABLJIVO, potreban detaljan pregled, potrebne mjere hitne intervencije“. Najveća opasnost za kuću je zapravo zapadni dimnjak koji se pomaknuo, prijeti padom a predviđa da bi mogao probiti kuću sve do podruma. Stupio sam u vezu s varaždinskim vatrogascima koji su na terenu za takve situacije no oni zbog visine i težine dimnjaka ne mogu učiniti ništa. Sutra očekujemo novu mehanizaciju, eventualno vojsku koja bi mogla nešto poduzeti. Naš predsjednik mjesne samouprave Tomislav Antolović obećao je da će se zauzeti za što prije rješavanje tog problema.

Priča o Markuševcu i njegovu stradanju polako prodire u medije a time i u svijet. Nakon jučerašnjih medijskih objava na televiziji, danas ujutro Katolički radio mi je omogućio da u petnaestminutnom razgovoru opišem stanje župe i župljana. Kao odjek javio se Hrvatski karitas, Lions club te još nekoliko pojedinaca koji su, čim to bude moguće, spremni pomoći najugroženijima sada i u eventualnoj budućoj obnovi.

Htio bih završiti ovo pismo riječima današnjeg evanđelja: „Kako će to biti…“, pita Marija. „Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim (hrvatskim, zagrebačkim, šimunskim) uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja“. I u ovo vrijeme straha i beznađa vjernik će pronaći utjehu i nadu u ovim riječima.

Vaš župnik Josip

24. ožujka 2020.

Dragi župljani

Jutarnji posjet Markuševcu po jakom vjetru koji nosi snijeg. Najprije mi pažnju privlači crvena naljepnica na crkvenim vratima. Inspekcija zabranjuje svaki ulaz u crkvu. Za sada je važno, kažu, zabranama sačuvati živote, procjena šteta bit će sljedeći korak a tek na kraju donosit će se planovi za obnovu ili naređivati rušenje. Mnogi pitaju što će biti sa crkvom. Za sada odgovora nemam.

Pred crkvom zatičem čak dvije medijske ekipe. Eurozastupnik Vilibor Sinčić, naš župljanin ispred vrata pokrajnje lađe daje 4. programu HTV-a svoje viđenje markuševečkih stradanja i izražava nezadovoljstvo nezainteresiranošću i gradskih službi i politike i medija prema onima koji su bili u epicentru. Isto čini i g. Kompesak u isto vrijeme za emisiju HTV-a „Dobro Jutro“.

Nakon toga odlazim u obilazak Markuševca. Kapelica sv. Vida u Trnavi dobo se drži. Nekoliko pukotina izvana, no vrh tornja trebat će skinuti da se ne uruši. Unutra nekoliko ispalih kamena i pukotina, sveci s oltara poispadali. Kapelica sv. Križa u Popovcu skoro netaknuta, osim uzdužne pukotine iznad ulaznih vrata. Dat će se popraviti. No prizor oko crkve kao u horor filmovima. Vidno oštećene kuće, stanovnici iseljeni, budućnost neizvjesna. Kapelica Srca Isusova u Sitarima i kapelica Srca Marijina netaknute. Raspela po našim putovima isto tako. Osim raspela na groblju koje je slomljeno, palo na susjedni spomenik.

Mnogi pitaju gdje se sada u Markuševcu služe mise. Danas smo slavili sv. misu u kućnoj kapelici sestara Male Obitelji na Vincekovom bregu.

Dolaze i prvi upiti iz Hrvatskog karitasa i dobrih ljudi koji bi željeli pomoći i u trenutnim potrebama kao i u budućim obnovama. Rado ćemo ih primiti. Za sada je važno da nitko ne ostane nezbrinut na cesti, gladan. Hvala civilnim službama koje se za to brinu.

Popodne me nazvao naš Nadbiskup. Kraj svih svojih briga i osobne životne ugroženosti brine za svoje vjernike, osobito one najugroženije. Za sada može obećati samo svoju blizinu i molitvu. I pozvati na nadu i povjerenje u Božju providnost u ovim teškim vremenima.

Danas smo na misi molili: „Bože stvoritelju, ti se brineš za nas. Sada ti prinosimo tvoje darove moleći da nam postanu lijek besmrtnosti“. Dao Bog da i ovodnevni naši prinosi budu ljekoviti za nas, naše susjede, Domovinu i čitav svijet.

Vaš župnik Josip

23. ožujka 2020.

Dragi župljani, danas, u ponedjeljak, 23. ožujka ponovo pravim inspekciju jučer zatečenoga stanja. Noćašnji potresi napravili su dodatnu štetu te su danas više vidljive pukotine na crkvi, kapelici Majke Božje Vinske i na župnoj kući. Napravio sam prijavu štete nadležnim gradskim uredima te očekujem sljedećih dana posjet statičara koji će odrediti stupanj oštećenja crkvenih objekata. U popodnevnim satima crkvu su pohodili članovi gradskih službi na čelu sa Gradonačelnikom. Izrazili su tugu i zabrinutost radi stradavanja crkvenih objekata i obećali pomoć u njihovoj budućoj sanaciji. Do danas sam ostavio zvona na crkvi želeći bar na taj način pokazati da smo preživjeli. No stručnjaci su mi predložili da ih ugasim kako se od njihovih vibracija ne bi pogoršavalo stanje zvonika. Svakodnevno prikazujem svetu misu i molim za sve koji strahuju za svoju budućnost bilo od posljedica potresa, bilo od zlog virusa.

Vaš župnik Josip

22. ožujka 2020.

Dragi župljani,
Još jedna kušnja, koja nas je snašla u obliku jutrošnjeg potresa ostavila nas je bez naše crkve. Nije srušena ali je jako oštećena iz nutra. Također vrlika oštećenja primjećuju se i na župnoj kući.
Za sada ostavljamo sve u takvom stanju a kad se smiri i zemlja i naše duše razmatrat ćemo daljnje korake.U molitvi i nadi s Vama
Josip Đurbek, Vaš župnik