Zapisi nakon potresa

2. travnja 2020.

Dragi župljani

Nestvarno lijepi dan u Markuševcu. Prohladno jutro i vedrina. Reklo bi se da su ispunjeni svi uvjeti da nam meteorolozi iznad karte Zagreba stave velikog smajlića. No stvarnost je potpuno suprotna. I dalje puste ulice, vidaju se rane i one na zidovima i one napravljene u našim dušama. Preko sto obitelji oprašta se od svojih domova koje su generacijama gradili preci a uređivali sadašnji stanari. Preko dvjesto kuća nosi žutu naljepnicu i čeka temeljitiju presudu hoće li opstati ili nestati sa zemlje. A onih desetak obitelji u Studentskom domu znaju da je njihov smještaj samo privremen. Utješna je posvemašnja solidarnost kojom u cijele obitelji pronašle novi dom, nitko nije gladan ni osamljen.

Na crkvi i tornju ni danas ne primjećujem novih oštećenja, dok se nova pukotina vidi na podrumskom svodu župne kuće, istom onom koji je bio oštećen i ponovo zidan 1880. godine. Dimnjak i dalje prkosi svim pokušajima da ga se skine.

Zasigurno nas u našoj muci ne tješi spoznaja da su i okolna naselja stradala možda i više, da se urušio toranj katedrale i nadbiskupski dvor, da je centar grada u ruševinama. Samo se, gledajući toliku štetu, povećava zebnja pri pomisli na dugotrajnost obnove.

Slušamo na radiju prve planove gradskih i državnih vlasti. Optimizma ne nedostaje, fondovi se nabrajaju, planovi skoro pa gotovi. Iako smijemo barem malo sumnjati, dajmo im šansu. Jer vjerujemo da će i Gospodin pomoći u izgradnji svoje kuće i svoje obitelji.

Mnogi pitaju kako će proteći Cvjetnica i Uskrs bez mise. Predlažem da svi pročitamo Obavijesti o liturgijskim slavljima u Velikome tjednu, o slavljima sakramenata svete potvrde i prve svete pričesti i o drugim pastoralnim pitanjima kojim nam se obraća Nadbiskup. Uz brojne zabrane i ograničenja svatko si u predloženim uputama može naći svoju duhovnu oazu a s druge strane osjetiti se dionikom svecrkvenih događanja. Na našim internetskim stranicama bit će obavijesti o misama i obredima u našoj župi.

Na današnjoj sv. misi zahvalili smo za milost što nitko od ljudi nije stradao, sjetili se marljivih volontera koji brinu za najpotrebnije i molili Gospodina da nam dade ustrajnosti u dobru kako bi primili obećanu baštinu.

Vaš župnik Josip

1. travnja

Dragi župljani

I danas su ulice i zaselci Markuševca u nekom čudnom miru. Kako mi reče jedan namjernik, nemir se s ulice ili sa stradalog krova polako uvlači unutra, u misli, u srca. Neizvjesnost, strah pred budućnošću. Optimizam bude volonteri u Stožeru civilne zaštite i članovi župnog karitasa svojim zalaganjem, posjetima onima koji su u potrebi, izvještajem da nisu primijetili pogoršanje stanja ni kod ljudi ni na zgradama. Hvala im na nesebičnoj žrtvi! Zahvaljujući donatorima, među kojima je i Caritas zagrebačke nadbiskupije, za sada su pokrivene najosnovnije potrebe preživljavanja. Svjesni da će se ovo stanje i dalje nastaviti ali i dugotrajnog procesa obnove javljaju se pojedinci i udruge spremni pomoći na različite načine. U svrhu prikupljanja sredstava, trenutno za karitativne svrhe a potom i obnovu crkvenih zgrada, otvoren je novi žiro račun IBAN: HR1723600001502752097.

Na crkvi, osim još kojeg komadića otpale žbuke, i župnoj kući ne vide se nova oštećenja. Dobivam upite, kad će se dosad napravljen krš čistiti. Za sada, dok se ne provede ozbiljno vještačenje u crkvi i dok se iz kuće ne izvuku prijeteći dimnjaci, ne usudim se nikoga pustiti unutra. A ni prijetnja zaraze nije bezazlena, dapače, zabranjeno je okupljanje. Kad se steknu uvjeti, nadam se da će biti dobrovoljaca.

»Je li istina da vi ne štujete mojih bogova, i da se ne klanjate zlatnome kipu što ga podigoh?“ pita poganski kralj tri židovska mladića i prijeti: „Ako li mu se ne poklonite, bit ćete smjesta bačeni u peć užarenu; i koji je taj bog koji bi vas izbavio iz ruke moje?“- čitamo danas u prvom misnom čitanju. Razgovarajući ovih dana s ljudima po našim bregovima, sve se više povlače slična pitanja. Je li ovo stanje i bolesti i potresa posljedica prevelikog i prečestog klanjanja „zlatnim kipovima“ suvremenog potrošačkog društva različitim „kraljevima“ koji su si prisvojili pravo mijenjati i tradicije i običaje i pozitivne zakone i naše poglede i naše savjesti. Jesmo li previše uzimali od Majke prirode, jesmo li se dali uvući u eksperimente koji mijenjaju čovjeka u odnosu na sliku Božju? Jesmo li se prejeftino prodali? „Užarena peć“ uvijek je zagrijana i prijeti. U nju se može upasti vlastitom krivicom ili nasilnim postupkom onoga koji čovjeku hoće zlo. Kakao je izbjeći? Mnogi misle da će je barem odgoditi budu li se ulagivali ovozemaljskim bogovima i tako padaju sve dublje u svojoj ljudskosti ili pak nastoje „uzeti sve što ti život pruža“ uvjereni da se za takav užitak na kraju isplati gorjeti. Mi koji „još uvijek“ vjerujemo, tvrdimo sa židovskim mladićima: „Bog naš, kome služimo, može nas izbaviti iz užarene peći i od ruke tvoje, kralju.“ Zato ćemo se, pogotovo u ova teška vremena, potruditi još se više držati Božjih zapovijedi, još žarče ljubiti Boga i ljude, čvršće primiti povjereni nam križ. Mnogi će reći da je to prevelika žrtva, preskupo plaćen raj. No za razliku od pada u užarenu ovosvjetsku modernu peć, mi još uvijek imamo nadu: „On će nas i izbaviti.“ I dao Bog, kao bonus naših nastojanja, da ovoj svijet, vidjevši one koji aktivno žive svoju vjeru, poput starozavjetnog poganskog kralja zaključi: »Blagoslovljen bio Bog koji je poslao svog anđela i izbavio svoje sluge, one koji se uzdahu u njega te se ne pokoriše kraljevoj naredbi, već radije predadoše svoje tijelo ognju negoli da štuju ili se klanjaju drugome osim svome Bogu!«

Vaš župnik Josip

31. ožujka 2020.

Dragi župljani

Slike upućene svijetu preko interneta o stradanju naših crkvenih zgrada ponukale su jednog bjelovarskog poduzetnika, koji ima dizalice i ljude (koji su trenutno bez posla) da nam se javi i ponudi popravak krova na župnoj kući. Na žalost, pri pregledu krovišta ustanovili smo da su se obadva dimnjaka raspukla po cijeloj visini i da će ih trebati potpuno srušiti. Ako cijena ne bude previsoka, možda radovi počnu već sutra.

Danas je obavljeno snimanje oštećenja na crkvi i tornju pomoću drona. Tako ćemo bolje vidjeti ono što se ne vidi sa zemlje.

Listajući rokovnik čitam zabilješku da bi danas u Markuševcu u 19:30 sati trebala biti velika korizmena ispovijed. Mnogi s tugom svjedoče kako je nikad pred Uskrs nisu propustili. Kad nam već nije moguće ispovjediti se na uobičajen način, ipak možemo učiniti sve ostalo. Možda je baš izolacija prilika da čovjek, ne samo jednokratno pred Uskrs ili Božić, već i svakodnevno, napravi pravi ispit savjesti. Ne samo da si pobroji grijehe učinjene mišlju, riječju, djelom i propustom, nego da napravi analizu njihovih uzroka i posljedica, da pogleda u budućnost u kojoj bi svoje pogreške trebalo izbjegavati i popravljati. Neće biti dosta samo se prisjetiti grijeha, već bi za njih trebalo i kajati. Nema smisla nabrajati ih pred drugima ili samom sebi, mucati nemušte riječi ispraznih isprika, ako ne postoji svijest krivnje, osjećaj žaljenja za učinjeno nedjelo i želja da se čovjek u budućnosti popravi. Kako se trenutno ne možemo ispovjediti pred svećenikom u pojedinačnoj ispovijedi, zasigurno možemo pristupiti svojem ukućaninu ili susjedu, suradniku na poslu ili slučajnom namjerniku koga smo povrijedili, ispričati mu se i zatražiti oprost, nadoknaditi učinjenu štetu. A Bog koji „voli čuti“ našu ispovijed pred svećenikom ovaj puta će biti „zadovoljan“ pogledom u naše raskajano srce. I njega zamolimo za oproštenje, može i onim riječima kako to činimo u ispovjedaonici. Vjerujmo čvrsto da je on Milosrdan Otac koji razumije naše naše poteškoće, koji je raskajanom spreman oprostiti i opet mu dati priliku da živi kao dijete Božje. U konačnici će doći vrijeme kad ćemo ponovo moći kleknuti u ispovjedaonicu, „olakšati“ si dušu, povratiti povjerenje i Boga i ljudi i čiste savjesti pristupiti stolu Gospodnjem. Na tu nakanu prikazali smo današnju sv. misu.

Vaš župnik Josip

30. ožujka 2020.

Dragi Župljani

Jučer sam pisao o svetkovanju nedjelje, pravom smiraju u postpotresno doba ali i u aktualno doba opasnosti od virusa. Danas, u ponedjeljak, radni je dan, očekivao bi čovjek gužvu na cesti, pred dućanima i kafićima. Ali i danas neki čudan mir. U tjedan dana od potresa počistili smo otpale dijelove kuća, dimnjake i žbuku, sredili najnužnije stvari, stvorili barem privremeni okvir za život. Vraćamo se opet u „samoizolaciju“ respektirajući realnu opasnost koja prijeti epidemijom zaraze, bolesti a možda i smrti.

Prolazeći župom srećem po našim cestama rijetke ljude koji stojeći pored svojih oštećenih kuća nemaju previše riječi. Više šutnja i muk. Što im reći?  Ima li objašnjenja? Utjehe? Kako protumačiti da potresi i virusi nisu Božja kazna čak i kad priznajemo da smo grešni, da smo se oteli kontroli razuma, da uvjereni u svoju svemoćnost nanosimo neprocjenjivu štetu svijetu, drugima i samima sebi. Na pitanje trebaju li kakvu pomoć, svi odmahuju. Svjesni smo da preko noći nećemo popraviti kuće ni vratiti stari sjaj onome što smo do sada imali. Ekipa iz Stožera Civilne zaštite za sada se brine za najugroženije te nema novih prijava u župni karitas.

Pročulo se po društvenim mrežama da je župnik pobjegao iz Markuševca. Istina je da prespavam u župnoj kući u Granešinskim Novakima, ali sam svakodnevno u Markuševcu. Zahvaljujem svima koji se raspituju za stanje crkve, kapelice i župne kuće. Mnogi nude pomoć u raščišćavanju. Za sada, budući da su ionako zabranjena sva crkvena okupljanja i rad župnih ureda, ne planiram čišćenje crkve (u koju je zabranjeno ulaziti) ni župnog dvora (u kojemu još uvijek prijeti urušavanje dimnjaka i zida) dok stručnjaci na provedu točnija ispitivanja stupnja oštećenosti zgrada i opasnosti zadržavanja u njima. Stižu prvi prijedlozi kako organizirati slavlje svetih misa kad budu ukinute zabrane okupljanja ljudi. Bit će puno posla, nadamo se i duhovnoj koristi. I danas smo u Markuševcu, ponajprije za Markuševčane, i žive i pokojne, slavili sv. misu.

Vaš župnik Josip

29. ožujka 2020.

Dragi župljani

5. je korizmena nedjelja uoči koje se zastiru se raspela i slike u crkvama, sva se vjernička pažnja usmjerava na Isusa, Sina Božjega, koji će iduće nedjelje ući u Jeruzalem da bi, iako svećeno dočekan, podnio najveću žrtvu – smrt na križu, radi nas ljudi i radi našega spasenja.

Današnje nedjelje, u dan kada se ne dela, napunja se osmina dana od razornog potresa. Barem prema viđenom, u Markuševcu se danas ne dela. Skoro nikoga na cesti ni u dvorištima kuća, samo dežurni u mjesnom stožeru i neumorni vatrogasci koji uporno traže srušene dimnjake (farofski se ne može skinuti ni današnjom dizalicom) i krovove koji bi mogli nekom naštetiti. Nakon neizvjesnosti, straha, panike, napuštanja svojih domova, smještanja kod obitelji, prijatelja ili susjeda, raščišćavanja ruševina, mnogima prisilne promjene životne rutine, zaslužili smo malo mira, malo odmora, opuštanja. A ima li boljeg smiraja nego mira u Bogu? Volim misliti da su mnogi Šimunčani danas preko televizije ili radija pratili sv. misu, izmolili barem kratku molitvu prije ručka (čak i onog izbjegličkog), pronašli trenutak mira za sebe, za obitelj. Potrebno nam  je to jer sutra bu opet trebalo delati, raščišćavati, obnavljati, a vjerojatno nam bu opet teško i pri duši i pri srcu.

Mi u našoj crkvi jučer nismo zastrli ni raspela ni slike. Ostale su nam skrivene iza zaključanih vrata na kojima piše „neuporabljivo“. No, koliko god nas po život opasni zidovi i stropovi udaljavali od crkvenog prostora, mi se sjećamo poruke od prije dva tjedna: „Istinski će se klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac. Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju.”

I danas smo u Markuševcu slavili sv. misu moleći za dar strpljivosti stradalima, snagu za one koji ovih dana poslužuju sve kojima je potrebna pomoć, hrabrost za one koji se teško nese sa strahom od budućnosti. Čuli smo evanđeoske riječi bolom shrvane ali i vjerom obdarene Marte: „Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.“ Vidjeli smo i samog Isusa koji ganut plače nad zemaljskom sudbinom svoga prijatelja Lazara, ali koji pun pouzdanja u svoga i našeg nebeskog Oca, njoj i nama progovara: „Budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju. Slava se Božja pokazala u Lazarovu izlasku iz groba. Danas, kad ne delamo i kad nam je prilika biti bliže Isusu, preispitajmo svoju vjeru: može li se ovo naše, po ljudskim mjerilima, tragično stanje, Božjim zahvatom, a po našim ljudskim patnjama i slabostima i barem skromnim pokušajima, preokrenuti u uskrsnu pobjedu?

Vaš župnik Josip

28. ožujka 2020.

Dragi župljani

Novi dan pun iščekivanja i straha. Hoće li se još zemlja tresti? Hoćemo li pronalaziti nove štete? Jesmo li pri kraju svojih ljudskih sila? Jesmo li barem za sada očuvani od nesretnog virusa? I nade, možda se ipak bliži kraj nevoljama i nemiru.

Ujutro se u Markuševec najavljuju biskup Mijo Gorski i nadbiskupijski ekonom Tomislav Šestak. Brza inspekcija crkve, kapelice i kuće. Sa žalošću konstatiramo ono što već par dana znamo. Crkva „neuporabljiva“, kuća „privremeno neuporabljiva“. Viđeno stanje njima nije nikakvo iznenađenje jer su slično stradale i njihove kuće na Kaptolu (i katedrala neće godinama biti u funkciji). Dok mnogi nemaju doma za stanovanje, dok zli virus prijeti, dok nismo u mogućnosti preciznije utvrditi štetu, prerano je donositi bilo kakve zaključke i procjene, kamoli davati bilo kakva obećanja. Slijedi administrativni dio prijave štete gradskim vlastima, Ministarstvu kulture te crkvenim institucijama.

Ne znam što misliti o konferenciji za novinare i mitingu „našeg“ eurozastupnika Ivana Vilibora Sinčića kojeg je u 11 sati održao pred markuševečkom crkvom. Tridesetak ljudi (smiju biti dvoje/ica) traži od vlade da plati štetu od potresa 100 %. Potom se potpisuje peticija (koja se može potpisati i on-line). Mladi policajci najprije mene krive za nepridržavanje odluka zabrani okupljanja a onda razgovaraju s organizatorima.

Prijetnja urušavanja dimnjaka na farofu i dalje aktualna. I danas su vatrogasci dovezli dizalicu pred kuću. I današnja je premala i preslaba. A meni preostaje privremeno maknuti barem najvažnije stvari i uredske knjige koje bi se mogle naći na putu padajućem dimnjaku.

U mjesnom stožeru naši dečki su dobro organizirani. Jučer dobivenu robu i hranu od Caritasa, razne potrepštine kao i kuhane obroke dostavljaju onima koji su potrebni a ne mogu se sami opskrbiti.

Današnju sv. misu prikazali smo za njih i neumorne vatrogasce koji danima vise po krovovima. Misa započinje vapajem iz 2. Samuelove knjige: „Valovi smrti okružiše mene, užad Podzemlja sputaše me, u nevolji zazvah Gospodina i zov mi začu iz svetog Hrama svojega“ a onda smo molili: „ … Gospodine, naša srca,makar buntovna, snažno privuci k sebi … tvoja Otajstva nek nas očiste i djeluju na nas da živimo po tvojoj volji“

Ojačani jučerašnjim papinim činom blagoslova i oprosta Gradu i svijetu pronađimo potrebnu vjeru i snagu za dalje.

Vaš župnik Josip

27. ožujka 2020.

Dragi župljani

Nakon prijašnjih tmurnih dana danas je u Markuševcu od jutra sunčano. I koliko god se veselili suncu i toplini, to se više otkriva veličina stradanja štete kaju je nanio potres.

Iz markuševečkog stožera civilne zaštite izvješćuju me da trenutno u Markuševcu nitko nije bez krova nad glavom i bez hrane. Zahvalni smo Bogu za susjede, rodbinu i svakoga koji je pod krov primio stradalnika. Teško ćemo utješiti onoga tko je izgubio kuću, imovinu, sve što je sticao on i njegovi preci generacijama, no kršćanska ljubav i solidarnost trebala bi biti baš sada znak nade i sigurnost u novi početak.

Jutros sam se čuo sa s. Jelenom Lončar, ravnateljicom Caritasa Zagrebačke nadbiskupije. Nakon što je obaviještena o stanju u župi odmah je reagirala, dovezla kombi hrane i potrepština, što je predano u stožer smješten u Hrvatskom domu. Provezao sam je po župi da sama vidi razmjere šteta. Obećala je pomoć u sadanjem zbrinjavanju svih potrebnih kao i u budućoj obnovi.

Stižu također pozivi i poruke dobrih ljudi koji su prepoznali razmjere stradanja i patnje u Markuševcu i spremni su pomoći. Nadamo se da će, prestankom zaraze Koronom, kad obnova bude mogla početi uz različite oblike pomoći Države i Grada te raznih institucija, njihova dobrota nekome vratiti osmjeh na lice i zadovoljstvo u život.

Stanje crkve i župnog dvora nakon noćašnjih podrhtavanja ostalo je nepromijenjeno.

Bez obzira na stradavanje znamo: „Ako Gospodin kuće ne gradi, uzalud se muče graditelji“ (Ps 127,1). Iako se uzdajemo u pomoć dobrih ljudi, međusobnu solidarnost i strpljenje, ne smijemo gubiti pouzdanje u Gospodina. Pronađimo vrijeme za smirenje, molitvu. Pridružimo se svima koji pred televizijskim ekranima i radio aparatima slave sv. misu, mole krunicu te tako svjedoče svoje kršćansko zajedništvo. I svakodnevna misa u Markuševcu želi biti znakom nade u ovom vremenu. Danas smo na početku mise zavapili: „Spasi nas, Bože, svojim imenom i jakošću svojom izbori nam pravdu“ da bi onda žarko zamolili: „Bože, nama slabima daješ pomoć koja nam treba. molimo te, da nas tvoja milost pridigne i život nam obnovi, tebi na hvalu.”

Vaš župnik Josip

26. ožujka 2020.

Dragi župljani

Novi dan poslijepotresne tuge. Još ponegdje vidim ljude kako čiste okućnicu od crijepa ili žbuke. Na par mjesta vatrogasci (iz Varaždina – hvala im) svojom opremom skidaju dimnjake i saniraju opasna krovišta. Je li zbog tuge ili bojazni zbog zaraze, čini se da su se ljudi povukli u svoje kuće. A možda i na tihu ili obiteljsku molitvu.

Obilazim uličice, rijetke namjernike pitam trebaju li što. Hvala Bogu, svi imaju krov nad glavom, makar i susjedov, za sada nitko nije gladan. Strah, tjeskoba, nevjerica – to, na žalost ne mogu riješiti ni novci ni darovi, ni donacije. Možda će proći s vremenom, možda će trebati stručna pomoć… Vjera u Boga, koliko jaka bila, ipak dolazi na ono što je u nama ljudsko.

Javljaju se i prvi donatori, spremni su pomoći, ali za sada, zbog virusa nismo u stanju započeti obnove. Prikupljamo podatke o najteže stradalima, kako bismo, kad dođe vrijeme bili spremni za posao.

U prostorijama mjesnog odbora uspostavljen je stožer za pomoć potrebnima. Unutar tog stožera djelovat će i župni Karitas, budući da župa više nema uporabljiv prostor za njegovo samostalno djelovanje.

Na crkvi i tornju ne vide se nova oštećenja od noćašnjih potresa. Glavnu ugrozu župnoj kući i dalje predstavlja zapadni dimnjak, koji ni danas, usprkos obećanjima nije skinut. Zasigurno ima važnijih oštećenja koja mogu ugroziti ljudske živote.

I danas je u Markuševcu u kapelici sestara Male obitelji služena sv. misa. Budete li danas uz televizor pratili sv. misu, uz radio ili u samoći molili sv. krunicu, ujedinimo svoje molitve Svevišnjem ali Dobrom Ocu u zajedničku nakanu za snagu, strpljivost i ustrajnost u nadvladavanju sadašnjih zala.

Vaš župnik Josip

Fotografija trešnje pored župne kuće prije i nakon potresa. Iako su se ovogodišnji cvjetovi smrzli, znamo da će idućeg proljeća opet procvjetati. Isus nas potiče da čitamo znakove prirode i da ne gubimo nadu.

25. ožujka 2020.

Danas je svetkovina Navještenja Gospodnjega. Na žalost, vozeći se kroz markuševečka sela slavlje se ne vidi. Tmurno vrijeme, slabi snijeg, pustoš. Tu i tamo netko je vani sa lopatom i metlom kako bi maknuo preostali krš. Čini se da se polako postajemo svjesni svega što smo preživjeli ali i nevidljive opasnosti korana virusa. Kome je još do slavlja?

Još jučer na crkvu je nalijepljena crvena naljepnica na kojoj piše „NEUPORABLJIVO zbog vanjskih utjecaja i zbog oštećenja.“ Provirio sam unutra. Sinoćnji potresi nisu napravili novih šteta. Danas su još jednom crkvu i kuću pregledali statičari. Župna kuća je dobila žutu etiketu: „PRIVREMENO NEUPORABLJIVO, potreban detaljan pregled, potrebne mjere hitne intervencije“. Najveća opasnost za kuću je zapravo zapadni dimnjak koji se pomaknuo, prijeti padom a predviđa da bi mogao probiti kuću sve do podruma. Stupio sam u vezu s varaždinskim vatrogascima koji su na terenu za takve situacije no oni zbog visine i težine dimnjaka ne mogu učiniti ništa. Sutra očekujemo novu mehanizaciju, eventualno vojsku koja bi mogla nešto poduzeti. Naš predsjednik mjesne samouprave Tomislav Antolović obećao je da će se zauzeti za što prije rješavanje tog problema.

Priča o Markuševcu i njegovu stradanju polako prodire u medije a time i u svijet. Nakon jučerašnjih medijskih objava na televiziji, danas ujutro Katolički radio mi je omogućio da u petnaestminutnom razgovoru opišem stanje župe i župljana. Kao odjek javio se Hrvatski karitas, Lions club te još nekoliko pojedinaca koji su, čim to bude moguće, spremni pomoći najugroženijima sada i u eventualnoj budućoj obnovi.

Htio bih završiti ovo pismo riječima današnjeg evanđelja: „Kako će to biti…“, pita Marija. „Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim (hrvatskim, zagrebačkim, šimunskim) uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja“. I u ovo vrijeme straha i beznađa vjernik će pronaći utjehu i nadu u ovim riječima.

Vaš župnik Josip

24. ožujka 2020.

Dragi župljani

Jutarnji posjet Markuševcu po jakom vjetru koji nosi snijeg. Najprije mi pažnju privlači crvena naljepnica na crkvenim vratima. Inspekcija zabranjuje svaki ulaz u crkvu. Za sada je važno, kažu, zabranama sačuvati živote, procjena šteta bit će sljedeći korak a tek na kraju donosit će se planovi za obnovu ili naređivati rušenje. Mnogi pitaju što će biti sa crkvom. Za sada odgovora nemam.

Pred crkvom zatičem čak dvije medijske ekipe. Eurozastupnik Vilibor Sinčić, naš župljanin ispred vrata pokrajnje lađe daje 4. programu HTV-a svoje viđenje markuševečkih stradanja i izražava nezadovoljstvo nezainteresiranošću i gradskih službi i politike i medija prema onima koji su bili u epicentru. Isto čini i g. Kompesak u isto vrijeme za emisiju HTV-a „Dobro Jutro“.

Nakon toga odlazim u obilazak Markuševca. Kapelica sv. Vida u Trnavi dobo se drži. Nekoliko pukotina izvana, no vrh tornja trebat će skinuti da se ne uruši. Unutra nekoliko ispalih kamena i pukotina, sveci s oltara poispadali. Kapelica sv. Križa u Popovcu skoro netaknuta, osim uzdužne pukotine iznad ulaznih vrata. Dat će se popraviti. No prizor oko crkve kao u horor filmovima. Vidno oštećene kuće, stanovnici iseljeni, budućnost neizvjesna. Kapelica Srca Isusova u Sitarima i kapelica Srca Marijina netaknute. Raspela po našim putovima isto tako. Osim raspela na groblju koje je slomljeno, palo na susjedni spomenik.

Mnogi pitaju gdje se sada u Markuševcu služe mise. Danas smo slavili sv. misu u kućnoj kapelici sestara Male Obitelji na Vincekovom bregu.

Dolaze i prvi upiti iz Hrvatskog karitasa i dobrih ljudi koji bi željeli pomoći i u trenutnim potrebama kao i u budućim obnovama. Rado ćemo ih primiti. Za sada je važno da nitko ne ostane nezbrinut na cesti, gladan. Hvala civilnim službama koje se za to brinu.

Popodne me nazvao naš Nadbiskup. Kraj svih svojih briga i osobne životne ugroženosti brine za svoje vjernike, osobito one najugroženije. Za sada može obećati samo svoju blizinu i molitvu. I pozvati na nadu i povjerenje u Božju providnost u ovim teškim vremenima.

Danas smo na misi molili: „Bože stvoritelju, ti se brineš za nas. Sada ti prinosimo tvoje darove moleći da nam postanu lijek besmrtnosti“. Dao Bog da i ovodnevni naši prinosi budu ljekoviti za nas, naše susjede, Domovinu i čitav svijet.

Vaš župnik Josip

23. ožujka 2020.

Dragi župljani, danas, u ponedjeljak, 23. ožujka ponovo pravim inspekciju jučer zatečenoga stanja. Noćašnji potresi napravili su dodatnu štetu te su danas više vidljive pukotine na crkvi, kapelici Majke Božje Vinske i na župnoj kući. Napravio sam prijavu štete nadležnim gradskim uredima te očekujem sljedećih dana posjet statičara koji će odrediti stupanj oštećenja crkvenih objekata. U popodnevnim satima crkvu su pohodili članovi gradskih službi na čelu sa Gradonačelnikom. Izrazili su tugu i zabrinutost radi stradavanja crkvenih objekata i obećali pomoć u njihovoj budućoj sanaciji. Do danas sam ostavio zvona na crkvi želeći bar na taj način pokazati da smo preživjeli. No stručnjaci su mi predložili da ih ugasim kako se od njihovih vibracija ne bi pogoršavalo stanje zvonika. Svakodnevno prikazujem svetu misu i molim za sve koji strahuju za svoju budućnost bilo od posljedica potresa, bilo od zlog virusa.

Vaš župnik Josip

22. ožujka 2020.

Dragi župljani,
Još jedna kušnja, koja nas je snašla u obliku jutrošnjeg potresa ostavila nas je bez naše crkve. Nije srušena ali je jako oštećena iz nutra. Također vrlika oštećenja primjećuju se i na župnoj kući.
Za sada ostavljamo sve u takvom stanju a kad se smiri i zemlja i naše duše razmatrat ćemo daljnje korake.U molitvi i nadi s Vama
Josip Đurbek, Vaš župnik