Zbog važnosti pitanja posebnu pozornost valja posvetiti pripravi i slavlju prve pričesti (i ispovijedi). Djeca koja pristupaju prvoj pričesti moraju imati dovoljno znanje i proći kroz brižljivu pripravu tako da prema svojim mogućnostima shvate otajstvo Krista i da mogu vjerom i pobožnošću primiti Gospodinovo Tijelo i Krv. Za djecu s posebnim potrebama ili u smrtnoj opasnosti dovoljno je da razlikuju Kristovo Tijelo od obične hrane i da ga prime s poštovanjem. Crkva na isti način s puno ljubavi i brige pokušava tajnu Kristovog Tijela i Krvi otkriti i djeci s posebnim teškoćama u razvoju, koja zbog svojih intelektualnih i drugih nemogućnosti ne mogu u potpunosti shvatiti cjelokupno otajstvo Euharistije.
Budući da djecu krsti pouzdavajući se u darove koji se u tom sakramentu primaju, Crkva mora pomoći da krštenici rastu u zajedništvu s Kristom i s braćom. Znak i zalog zajedništva jest sudjelovanje na euharistijskom stolu. Na to djecu treba pripraviti i što god je više moguće odgojiti da budu svjesna njegova značenja.
Roditelji ili oni koji ih zamjenjuju, naravno i župnik, moraju se pobrinuti da se djeca koja su došla do dobi rasuđivanja dobro priprave i što prije nahrane tom božanskom hranom. Prije prve pričesti djeca pristupaju k prvoj ispovijedi, a župnik, zajedno s roditeljima i katehetama, mora bdjeti da k pričesti ne pristupaju djeca koja nisu došla do dobi rasuđivanja ili nisu dovoljno pripravljena.
Kršćanska obitelj je prva pozvana osigurati djeci odgovarajuću katehezu o euharistiji. Neka roditelji prate djecu na pripravnom putu pristupa u kršćanstvo: a) ponajprije osobnim svjedočanstvom vjere; b) ponavljanjem i iznošenjem sadržaja kateheze koja se živi u župnoj zajednici; c) sudjelovanjem na sastancima koji se priređuju za roditelje; d) prihvaćanjem roditeljske dužnosti ne prenoseći svoje odgojiteljske obveze na druge, npr. na svećenike, redovnice i katehiste, jer roditelji imaju svoje pravo – dužnost odgojitelja u vjeri.
Kršćanska zajednica koja naviješta evanđelje, koja svjedoči bratsku ljubav i koja se izgrađuje u slavlju otajstava Crkve, pozvana je kršćanski i liturgijski odgajati svoju djecu.
Priprava na prvu pričest obuhvaća: a) upućivanje u sadržaje vjere povezane s euharistijom i aktivno sudjelovanje u slavlju, zajedno s drugim članovima kršćanske zajednice; b) prikladan liturgijski odgoj u sklopu kojega će moći naći prostora razna slavlja Službe riječi, napose u adventu i korizmi; c) jasan naglasak veze između liturgije i života putem stupnjevitog sazrijevanja onih stavova što ih euharistija potiče živjeti svaki dan: otvorenost, slušanje, oproštenje, sudioništvo, zahvalnost, radost. U »godini prve pričesti«, tj. od listopada do slavlja u vazmeno vrijeme, svakako se preporučuje slijediti smjernice dokumenta Župna kateheza u obnovi župne zajednice(48-52), bilo što se tiče naglasaka o kojima valja voditi računa, bilo što se odnosi na sadržaj priprave za slavlje pomirenja i euharistije, odnosno više tematskih krugova. To će, uz ostalo pomoći da se priprema ne svodi na puko ponavljanje onoga što se uči na školskom vjeronauku ili učenja obrazaca vjere i molitvi.
Priprava na Euharistiju prve pričesti neka bude u župi stanovanja i neka traje barem dvije godine. Kroz to vrijeme neka se organiziraju posebna slavlja, kao što su predstavljanje djece crkvenoj zajednici i slavlje sakramenta pokore. To vrijeme neka bude prilika da cijela obitelj prvopričesnika provjeri svoj hod i zalaganje u vjeri.