RADNI DOKUMENT DRUGE SINODE ZAGREBAČKE NADBISKUPIJE

Služba kumstva

  1. Posebnu brigu valjalo bi posvetiti službi i zadaći kumstva, koju treba više rasvijetliti kao pravu crkvenu službu (officium), unutar koje odrastao i zreo vjernik, zajedno s roditeljima, pred Crkvom obećava i u ime Crkve preuzima brigu i odgovornost za krštenikov rast u vjeri, naročito po životnome primjeru vjere (exemplar fidei). Kumstvo nije ponajprije povezivanje dviju obitelji nekim posebnim prijateljstvom, nego crkvenom poveznicom i

odgovornošću koja seže u samo tkivo Crkve, u njezino poslanje i odgovornost za osobnu vjeru svakoga pojedinog vjernika. Premda se katkada čini da je kumstvo izgubilo svoj izvorni smisao duhovnoga roditeljstva i crkvene brige za vjeru djeteta, Crkva nema boljega načina kojim bi brigu za kršćanski odgoj i rast djeteta u vjeri mogla proširiti izvan kruga obitelji prema pripadnosti široj obitelji, župnoj zajednici, Crkvi.

Neujednačenost uvjeta za mogućnost preuzimanja službe kumstva kao i nepridržavanje odredaba o tim uvjetima stvaraju ponegdje poteškoće i nesporazume, pa se vjernicima čini da su ti uvjeti prepušteni volji i nahođenju pojedinih svećenika. No, veći je problem opći nedostatak svijesti o crkvenosti i svetosti te službe. Ondje gdje se jasno ističe crkvena dimenzija i vlastitost te službe, nestaje poteškoćâ koje se vežu uz uvjete i zaprjeke za njezino preuzimanje. Ponegdje se kumove bira na temelju povezanosti prijateljstvom, iz »duga« prema nekomu s kime je obitelj već prethodno povezana nekim drugim kumstvom ili zbog nekih drugih životnih povezanosti. Katkada se kumove bira nakon površnoga ili kratkoga poznanstva, a prihvaćanje te službe opravdava se običajem da se »kumstvo ne odbija«. Stoga je istinski potrebno vratiti tu službu u okvir crkvenosti i  odgovornosti

Crkve za vjernički odgoj i rast djeteta. Bilo bi korisno snažnije poticati da službu kumstva preuzme netko tko pripada župnoj zajednici novokrštenika i tko u njezinu životu aktivno sudjeluje te živi svjedočanskim životom vjere. Kada roditelji ne uspijevaju pronaći prikladnoga kuma, odgovornost je kršćanske zajednice pronaći prikladnoga nositelja te službe.

Potrebno je već kod krštenja govoriti o kumstvu kao službi koja ne prestaje samim slavljem krštenja, nego se nastavlja tijekom sveukupnoga djetetova odgoja i rasta u vjeri pa je korisno već tada naglašavati hvalevrijednu i poželjnu praksu da krsni kum svoju službu nastavi i potvrdi također u kumstvu na slavlju potvrde.

  1. Jedno od čestih pitanje povezanih sa smislom i značenjem ovoga sakramenta svakako je kumstvo. Kumovi su pozvani biti uzor krizmanicima, a ne tek puka formalnost. Njima je među prvima povjereno da krizmanike uvode u puniji smisao kršćanstva, da im budu oslonac u životu, da ih prate u kršćanskome rastu i pružaju im dobar primjer, tj. svjedočanstvo vjere vlastitim životom.

Zbog toga je važno veću pozornost usmjeriti na odabir kumova koji će pomoći krizmanicima u duhovnome napredovanju. Nažalost, kumovi se danas promatraju i kroz materijalnu dimenziju darivanja, nerijetko narušavajući ne samo smisao sakramenta, nego i darivanja općenito. Takvim stavom darovi Duha Svetoga, kao najveći dar primljen na svetoj potvrdi, bivaju odgurnuti u drugi plan, što omogućuje prodor sadržaja s elementima neukusa i vjerskoga neznanja. Svakako bi bilo loše da se među mladim kršćanima, zbog vrijednosti materijalnoga dara, stvaraju razlike, zavist, nezadovoljstvo. Sve ih to može udaljiti jedne od drugih. Mnogi su mišljenja da je najveća odgovornost na roditeljima koji djecu trebaju učiti o smislu sakramenata i to životom svjedočiti, a pogrješnomu i nekršćanskomu shvaćanju darivanja može se oduprijeti jedino poticanjem i ispravnim tumačenjem značenja kumstva. Jednako tako, spomen-dar ima u sebi mnogo kršćanskih vrijednosti koje su u suvremenosti zanemarene, na primjer: povezanost s događajem i njegovo trajanje, zajedništvo, pažnja bližnjih, neodvojivost života od vjere.

Budući da se i od kumova očekuje određena kršćanska zrelost, valja razmisliti i o dobnoj granici za kumovanje na sakramentu potvrde. Potvrda je stoga dobar povod i pastoralni trenutak da se sve vjernike pozove na uključenost u župu i u življenje vlastite vjere, što bi smanjilo poteškoće potvrđenicima u biranju osoba za kumovanje. Poteškoću stvaraju i one životne prilike u kojima osobe žive samo u građanskome braku, ili nisu primile sakrament potvrde, a često traže dokument (Posvjedočenje) o prikladnosti za kumovanje pri krštenju ili svetoj potvrdi.

 

Do NOT follow this link or you will be banned from the site!