Od propela do Kapelice Srca Isusova

Glasnik Srca Isusova od rujna 1908 piše:

I. Sveti Šimun kraj Zagreba

Krasna li je okolica zagrebač­ka, onamo prema zapadu i sjeveru, gdje hrvatsko Zagorje zadnje svoje ogranke spušta u savsku ravnicu. Ne vidiš tu ni ko­madića gologa stijenja – sve je zeleno, sve bujno i pitomo. Ubavi brežuljci, hladoviti gajevi, plodna polja, prisojni vinogradi, cvjetne livade, žuborni potočići, veseli pjev ptica pjevica: sve ti se razigrava srce i opaja dušu mili­nom. Pravi ljetni raj! Čitava okolica jedan veliki perivoj, golemi «Maksimir»!naslovna

Nedjelja je. Ostavi prašinu i sparinu grada Zagreba, da malko udišeš čisti zrak u krasnoj prirodi Božjoj. Pođi dugom Vlaškom ulicom kraj Maksi­mira, dok ne dođeš do svetošimunske ceste. Tu zakreni lijevo kraj šuma i livada lijepom dolinicom, pa evo ti iza dva debela sata hoda, gdje te sa obronaka brežuljaka pozdravlja viso­ki zvonik župne crkve svetog Šimuna i Jude.

To je matica župe svetog Šimuna ili Markuševca, koja s podružnicama broji oko 3500 duša. Pred crkvom prodire se mala ravnica, odasvud opkoljena zelenim, šumovitim bre­žuljcima. Tu žubori gorski potočić, tuse križaju putovi, a među zelenilom bijele se tu i tamo raštrkane prijazne kućice marljivih i blagoćudnih ljudi.Malo koraka pred župnom crkvom eto ti u hladu dviju krošnjatih lipa sarinske zavjetne crkvice «MajkeBožje Anđelske». O njoj ćeš jedanput, ako Bog da, čitati u «Kalendaru Srca Isusova i Marijina».

No zakreni malo sa mnom lijevo, kojih deset časova puta, do jednoga raskršća usred šumice. Tu stoji kuća Stjepana Sitara, revnoga povjerenika našega Glasnika. Nisam u Hrvatskoj nigdje vidio tako ukusne seljačke kuće. To ti je prava seoska idila.kuća_Stjepana_Sitara

A što stoji malo koraka pred ovom kućom, upravo na samom raskršću Kakva je to milovidna kapelica?To je kapelica Srca Isusova. Baš radi nje sam te dragi čitatelju, amo i doveo. Sjedimo amo u hlad golemoga oraha, pa ću ti sve redom pripovijedati

II. Hoće im se propelo

U selu Svetog Šimuna ili Markuševcu ima mnogo čitatelja Glasnika Srca Isusova i Kalendara Srca Isusova i Marijina, jer im je povjerenik vrlo revan.

Istina, redovitih pretplatnika ima samo kojih pedeset. Ali povjerenik uzme si iz tiskare svaki mjesecjoš čitavsnopić Glasnika, pa ih komad po komad rasprodaje po 4 filira. Tako je na priliku jedne godine raspačao 478brojevaGlasnika, osim onih štoidu pretplatnike. Ono što mu preostaje,vraća tiskari, ta blizu je Zagreb, i često ga poslovi vode u grad. Osim toga raspačao je velik broj «Kalendara Srca Isusova i Marijina». Svake nedjelje i blagdana znadu se seljaci sakupiti u ovoj kući našega povjerenika ili pod ovim orahom, te razgovaraju ili čitaju.

III. Mjesto propela – spomenik Srca Isusova

kip_SIKad jednoga lijepoga proljetnoga dana godine 1906. opet se sastali seljaci. Među njima bio i Vid Đuran. On je davno o nečem snivao; sad mu srce nije više dalo, da to krije. «Znate što, dragi ljudi – progovori on – čujte, što je moja misao i želja.Svaka i čast svetome križu! No mi imamo, hvala Bogu, puno propelapodignutih po svim našim raskršćima. Što ne bismo mi, dragi seljaci, podignuli ovdje mjesto propela kakav spomenik Srca Isusova?» Svi s veseljem primiše taj prijedlog;svi uskliknuše: «Blagoslovljen budi Presveto Srce Isusovo!» Povjerenik Glasnika opet primi svubrigu na se. Vješt graditeljskom, tesarskom, a i rezbarskom poslu, objavi narodu: «Ja ću besplatno izraditi isav materijal privesti; samo nastojtesakupiti milodara za materijal!»Ta ponuda bude s oduševljenjem primljena od naroda. Vid Đuran prvi položi za taj spomenik velikodušan dar: deset kruna, a i drugi seljaci su davali, i brzo se sabere do šezdeset kruna. Pa i velečasni g. župnik Blaž  Kovačić od srca im odobri namjeru, te odmah pokloni lijep dar, a na knjižicu za popisivanje milodara napisa svoje ime i udari župni pečat. S tom knjižicom u ruci sakupili su lijepu svoticu po selu, a i kod štovatelja Srca Isusova u Zagrebu. No ipak nije bilo nade, da bi se moglo sagraditi Bog zna kakav veleban spomenik, već su samo mislili podići kakav stup s križem na vrhu, a u udubini malen kip Srca Isusova. Jednoga dana uputi se povjerenik sa svojim vjernim pomagačem Vidom Đuranom u skladište devocijonalija Antuna Scholza u Zagrebu, da naruče kip Srca Isusova. Kad tamo, eto baš onakva kipa, kakova su si željeli.Iz kamene je mase, jedan metar visok. Dragi Isus lijepo, milo gleda na nas, kao da nas k sebi grli i kaže prstom svoje Presveto Srce, koje nas toliko ljubi. Odmah se pogode za taj kip i dva Anđela za 56 kruna i radosno ovo svoje blago otpreme kući. Kada druge nedjelje narodu pokazaše taj mili kip, da ste vidjeli veselja i radosti! Odsada još većina prigrliše tu zamisao, još revnije prinesoše svoje dare. Koji je gdje kakovu ciglu imao, taj ju veselo nosi; tako je na priliku domaći učitelj Andrija Širola darovao svih sto cigli, što ih je imao; a izciglane Uhlira kod Maksimira dobili su 250 cigli na dar. Suze radosnice pokvasiše lice povjereniku. Reče sam u sebi: «Hvala ti, Isuse! Ovaj čovjek koji sigurno ne će ni vidjeti tvojega spomenika, pomogao nam je tako lijepim darom!» Jedan domaći župljanin darovao tri voza kamena za temelj, drugi jedna kola finoga savskoga pijeska, opet jedanvreću cementa i tako dalje

 IV. Bit će kapelica

kapelicaEto, sad sakupiše prilično materijala, dapače i više no treba za stup. Predloži dakle povjerenik narodu, da sagrade malu kapelicu. Ta sigurno će pobožne djevojke nakititi kip Srca Isusovacvijećem i vijencima, pa će to u kapelici barem biti zaklonjeno od kiše i nevremena. Tko veseliji nego li štovatelji Srca susova ! Bit će dakle kapelica ! Sad se napokon povjerenik lati posla. Radio je koja dva mjeseca dana. Dne 8. srpnja 1906. sve je bilo gotovo. Povjerenik je sam načinio osnovu u čisto narodnom slogu i sve je, do zadnje žlice morta, sam zazidao svojom rukom. Onda je kapelicu još i lijepo pobojao u narodnim motivima. Strop je u kapelici modar kao nebo, pun zlatnih zvjezdica. I oltar je njegovo djelo: lijepa rebrasta radnja u narodnom slogu. A jedan domaći bravar na slavu Srca Isusova besplatno je krasnom mjetnom bravarijom ogradio dva prozorčića i vrata. Okolo kapelicebi nasađen vrtić i ograđen ukusnim plotom. Osim onoga materijala, koji je bio poklonjen, i rada, koji se je činio besplatno, bilo je troška u gotovom novcu oko tisuću kruna. Eto, sve je gotovo i čeka samo na blagoslov. I već bi javljeno na svestrane, pa i u samim novinama, da će blagoslov biti 8. srpnja. Kad eto iznenada zapreke! Dobar narod na sve je mislio, samo je na jedno zaboravio, na ono, što bi imalo biti prvo: zaboravio moliti dopuštenje duhovne oblasti ! A ova im naknadno dade dopuštenje,ali uz uvjet, da polože svotu od 50 kruna kao jamčevinu za uzdržavanje  i popravak kapelice. A to je veoma mudro, jer ništa nije tužnije, nego vidjeti zanemarene, napola razrušene vjerske spomenike. Treba li dakle kasnije ova kapelica Srca Isusova popravka, eto odmah gotovih novaca: 50 kruna s kamatama. To je sve lijepo, ali tko da opiše žalost štovatelja Srca Isusova ! Nisu još namirili niti svih troškova za kapelicu, a tu još treba položiti 50 kruna ! Blagoslov bude dakle odgođen, a međutim su opet sabirali novčić po novčić

V. Blagoslov kapelice

blagoslov_kapelice Napokon – minulo je već preko godinu dana – svi su dugovi za kapelicu bili namireni, a suviše i jamčevina od 50 kruna sakupljena u položena u ruke duhovne oblasti. U nedjelju, dne 22. rujna 1907., bit će blagoslov kapelice. Revni seljaci, žene i djevojčice već četiri dana prije počeli kititi i uređivati kapelicu i popravljati putove , kuda će procesija dolaziti. U subotu na večer zagruvali mužari i nadaleko raznosili glas, kakav se dan približava. U 8 sati navečer sakupilo se pred kapelicom ogroman broj seljačkoga svijeta. Kapelica bude krasno rasvijetljena, te veselo zaori iz mnogobrojnih mladih i starih grla: «Pjevajmo, braćo kršćani

blagoslov_kapelice2…» i «Svet, svet, svet …». Nakon pjesme poboravište čitav sat u molitvi. Jedva se je pobožni narod odijelio od svoje mile kapelice, da pođe na počinak. A taj nije bio ni dug. Već ranom zorom dne 22. rujna sve trgne od sna gromki glas mužara, naviještajući svoj okolici, kakav je sretan dan osvanuo. Odmah, još u tmini, sve se diglo na noge, te kitilo kuće narodnim trobojnicama. Iza obavljene službe Božje krenula je u 9 sati uz gruvanje mužara procesija iz župne crkve k novoj kapelici Srca Isusova. Silan broj naroda nagrnuo sa okolnih župa, pa iz Zagreba, te se priključili procesiji. Iz srdačnoga prigodnog slova o Srcu Isusovu blagoslovi domaći župnik kapelicu, u pratnji gospode župnika iz Remeta i Čučerja, dok je urednik Glasnika ovjekovječio taj dirljiv prizor fotografijom. Evo, dragi čitatelji, to vam jepovijest ove mile kapelice Srca Isusova. Završimo riječima domaćega g. učitelja: «Nema čovjeka, koji bi mimo te kapelice prolazio, a da se ne bi poklonio Srcu Isusovu, te bi mu se i suza na oku opazila od ljubavi prema Srcu Božanskomu i od ufanja, da će ga ono uzetipod svoju zaštitu. Već mnogi štovatelji Presvetoga Srca nađoše u toj kapelici utjehe, a Bože daj i preslatko Srce Isusovo, bila tamila kapelica i nadalje na korist dušamanašim i djece naše!»


Sto godina je prošlo, a kapelica je još tu. Svećenici u prvih 100 godina kapelice bili su: Vlč. Blaž Kovačić, Vlč. Mirko Ročić, Vlč. Josip Ormož, Vlč. Krešimir Ivšić (za čijeg su se župnikovanja i počele slaviti svete mise kod kapelice) i današnji svećenik Vlč. Zlatko Golubić. Za urednost kapelice brine se Barica Sitar sa suseljanima.

Godine 2006. U dogovoru sa gosp. župnikom počela kompletna obnova kapelice darovima dobrih ljudi, hvala im na daru. Od krova do poda sve novo jer se staro dodrlo. Kip Srca Isusova obnovljenje prošle godine i opet je lijep kao pred sto godina. Kapelica ima zvonik, sagrađen 1980. godine, sa zvonomna struju koji je darovala gospođa Vera Ivšić koje svaki dan milozvučno poziva na molitvu. Svake godine na nedjelju iza blagdana Srca Isusova proštenje je kod kapelice u 11 sati.Svijet rado dolazi moliti i vidjeti jedni druge. Nadamo se da će tako biti još puno, puno godina. Hvala onima koji su kapelicu sagradili i sve ove godine je održavali. Hvala svim donatorima koji su, što u novcu, što u materijalu, što svojim radom nesebično doprinjeli temeljitoj obnovi kapelice.

Posebna zahvala gospodinu AntunuŠpiljaku koji je omogućio tisak ovebrošure. Dragi Bog sve vidi! I molba budućim pokoljenjima da kapelicu održavajui sačuvaju. Isuse blaga i ponizna srca, učini srce moje po srcu svome

Tekkst iz brošure zidate povodom 100. Godina Kapelice Srca Isusova


PROSLAVA 100. GODINA KAPELICE SRCA ISUSOVA

12 stavke