Slavlje Majke Božje Vinske u Markuševcu

“Župna crkva Svetog Šimuna i Jude Tadeja u Markuševcu, iako je više puta proši­rivana i preuređivana, jer se puk u naseljima župe tijekom vremena množio, najčešće biva pretijesnom. Osobito je bila pretijesna u vrijeme hodočašća Gospi u Remete. Tu su se, na pitomom izbrešku Medvednice, odakle pucaju vidici na jug i zapad, hodočasnici zaustavljali i odmarali od duga puta. Da bi se mogli za vrije­me odmora moliti, u osamnaestom je stoljeću sagrađena lijepa barokna kapela Majke Božje Anđeoske koje pročelje gleda na jug, na prostrani trg gdje je nekad, nema tome davno, bila livada na kojoj su se okupljali i odmarali hodočasnici. Izuzetno vrijedno djelo markuševačke župe, kip velike vrijednosti i značenja, jeste gotički kip Marije s djetetom koju, zbog grozda koji drži u ruci zovu Marija Vinska. »Markuševačka je Marija Vinska bez sumnje jedna od najljupkijih Madona s djetetom koje su se iz doba gotike sačuvale u sjeverozapadnoj Hrvatskoj… Marijino lice više je djevojačko nego majčinsko, mirna i zamišljena izraza, a isti izraz primjećujemo i na sitnom licu djeteta koje na dlanu lijeve ruke drži zemaljsku kuglu. Vitkost Marijina lika i čvrstoća obrisa cijele pojave s mirnim padom odjeće i plašta odaju djelo treće četvrtine 15. stoljeća …

Nekad je Madona s djetetom krasila glavni oltar župne crkve u Markuševcu, dostojanstveno i skladno utkana u gotički prostor svetišta. Sad je tu, u ljupkoj baroknoj kapeli, kojoj portal krasi i štiti ograda od kovana željeza. Vjerojatno su vandalske ruke sezale i do ovog sakralnog blaga, pa je sada svima vidno, ali nikome nije lako dohvatno.

Vremena su se mijenjala, mijenjajući i dograđujući sve što su zatjecala, a puno toga su zatirala i pregazila. Raseljavahu se ljudi i njihova djela; mnoga su djela nadživjela svoje doba, postala vječna zajedno sa svojim stvaraocima. Povijest je svemu pratilac i svjedok i dok žive djela živjet će i njihovi stvaraoci; živjet će i vrijeme u kome su stvarali.

Nikola Pulić”

Po drevnoj tradiciji svake prve nedjelje u rujnu, ove godine 1. rujna, u Markuševcu se slavi blagdan Gospe Anđelske.

Uoči blagdana, na trodnevnoj duhovnoj pripremi zainteresirani župljani su u kapelici Gospe Anđelske pod vod vodstvom župnika razmatrali riječi molitve “Zdravo Marijo”, onako kako je to papa Franjo predstavio u svojoj istoimenoj knjizi.

Svečanu sv. misu u nedjelju u 11 sati pod “novim krovom” iznad vanjskog oltara u zajedništvu  fra Svetozara Kraljevića, franjevca iz Dubrave, o. Ilije Tipurića karmeličanina iz Remeta, o. Marka Šopa, dehonijanca iz Trnovčice  domaćeg župnika predvodio je župni vikar iz Retkovca vlč. Mario Dukić. Na početku župnik Josip Đurbek podsjetio je na razlog današnjeg proštenja koji se nalazi u drevnoj povijesti kapele gospe Anđelske pokraj markuševečke crkve, pročitavši dio zapisa putopisca Nikole Pulića iz 70-ih godina prošlog stoljeća. Zatim je pozdravio sve župljane, hodočasnike te predstavnike gradskih vlasti predvođene gradonačelnikom grada Zagreba Milanom Bandićem i predsjednikom Gradske skupštine Dragom Prgometom.

U homiliji propovjednik je istaknuo: Draga braćo i sestre u Kristu, slavimo Gospu Anđelsku, koja nosi naslov iz jedne prekrasne katoličke pobožnosti. Kraljica je svih onih nebrojbnih četa anđela. Nedavno smo slavili veliku Gospu, jedna od vjerskih istina koje mi katolici vjerujemo i ispovijedamo jest i njezin naslov Kraljice, koja je to postala po svome uznesenju. Marijin život je od početka bio ispunjen čudesnim Božjim zahvatima, od njezinog bezgrješnog začeća, pa sve do navještenja da će roditi Sina Božjega. Marija je u svome tijelu nosila Isusa Krista, ona ga je hranila, ona mu je bila prava majka, ona ga je odgajala i postavila na noge. I kao takva, Marija nije mogla završiti ovozemaljski hod smrću običnoga čovjeka. Marija nije običan čovjek, Marija nije obična žena, ona je savršen čovjek ona je savršena žena! Od početka je bila očuvana od grijeha i čitav je svoj život i poslanje predala u ruke Božje i veličala ga svim svojim bićem. Marija nikad nije se dvoumila prihvatiti Božju volju, premda je sve te događaje koje je proživljavala morala prebirati u svom srcu… Konačno Marija je proživjela vlastitu muku gledajući muku i smrt svoga sina. Da bi onda prva iskusila plodove njegova odkupiteljskoga djela, da bi  bila uznesena na nebo, da bi bila prozvana Kraljicom neba, a onda konačno i Kraljicom anđela. Marija nije mogla trunuti u grobu, ona koju je  Bog izabrao da bude majka njegova sina. I zato ju je uzeo k sebi, uzeo je k sebi dušom i tijelom u nebo i okrunio je tamo u vječnosti i rajskoj sreći. I to je draga braćo i sestre ona vjerska istina koju slavimo danas kada govorimo o Gospi Anđelskoj.

U nastavku homilije protumačio je ovonedjeljno evanđelje s posebnim osvrtom na one koji se pod krinkom skrušenosti i poniznosti nalaze podalje od oltara, želeći svoju komociju, svoj komfor, ili se osamljuju u kutovima crkve pod izlikom „dublje pobožnosti“ i smirenosti, premda ih Gospodin zove da priđu bliže.  ….

„ Poniznost ne može isključivati drugoga poniznost nije u prikazivanju sebe boljim ili pravednijim od drugih, poniznost nije u samoći u kojoj mi nitko ne treba, već poniznost se najbolje očituje u služenju i ljubavi prema bližnjima u kojima i po kojima tražimo Boga…”

Na koncu mise župnik se osvrnuo na minule radove: obnovu tornja i pročelja crkve te podizanje sjenice iznad vanjskoga oltara, čija je gradnja bila potrebna, nakon što je jak vjetar, u nevremenu koje je u mjesecu svibnju poharao grad Zagreb, srušio dotadanju željeznu konstrukciju .

Slavlje je praćeno pjesmom župnog zbora a završeno svečanom procesijom u kapelu Marije Vinske.

KUD Prigorec i ove je godine na dvorištu kapelica razastrlo svoje šatore ispod kojih se narod krijepio do duboko u noć.

13 stavke
Do NOT follow this link or you will be banned from the site!