Obljetnica posvete crkve

Proštenje posvete crkve sv. Šimuna i Jude Tadeja slavi se u nedjelju nakon Tijelova, ove godine 23. lipnja. Svečanu sv. misu služio je fra Ivan Landeka, odgojitelj bogoslova, sam. vikar u franjevačkom samostanu u zagrebačkoj Dubravi.

Prigodnu homiloju započeo je riječima:

„Braćo i sestre, jedan mladić je uoravo u ovo ljetno vrijeme šetao uz obalu mora i razmišljao o tome što je najvažnije u životu da bi čovjek bio istinski radostan i sretan, da bi imao uistinu ispunjen život. I dok je šetao susreo je jednoga staroga svećenika, odlučio mu prići,iznijeti mu svoja pitanja da vidi što će mu svećenik odgovoriti. I tako mu je pristupio i pitao: „Oče, što vi smatrate, što je najvažnije u životu da bi čovjek bio radostan, sretan, da bi imao ispunjen život, osmišljen život?“ A malo podalje od njih, tu gdje su šetali uz morsku obalu, bila je lađa vezana uz morsku hrid.Svećenik je upro prstom prema toj lađi i odgovorio: „Mladiću, veži svoju lađu čvrsto uz hridinu!“ Onda je mladić pitao : „Što to znači, što mi hoćete kroz to reći?“„Upravo ovu lađu možeš shvatiti i doživjeti kao svoj život. Hrid za koji je vezana jest Isus Krist a konop kojim je vezana jest molitva, dobra djela, post.  Vezati svoju lađu uz hridinu znači vezati svoj život, svoje srce, čvrsto uz Isusa. I tako ćeš imati osmišljen, radostan, ispunjen život.“ Evo, braćo i sestre, vjerujem da smo se i mi okupili danas ovdije na obljetnicu posvete ove crkve upravo s tom nakanom, svjesni toga, da istinski radostan, osmišljen život možemo imati samo s Isusom. I došli smo ovdje u ovaj sveti hram – crkvu da svoje srce, svoj život ponovno i uvijek čvrsto zanj privežemo,prije svega kroz slavlje svete mise, a onda i u svojim osobnim molitvama. Neka uistinu ovo slavlje bude otvorenost našega srca Gospodinu da on uvijek iznova obnavlja u nama ono što je na početku našega života učinio na svetome krštenjukada nas je vezao sa sobom. Međutim nerjetko se dogodi da zbog različitih razloga taj vez oslabi ili se prekine i potrebno ga uvijek iznova obnavljati. Pa neka ova današnja proslava bude uistinu obnova naše povezanosti s Isusom, A povezanost s njim se obnavlja upravo slušajući njegovu riječ, sudjelujući u svetoj misi, pričešćujući se….“

U natavku homolije istaknuo je kako je  Isusa zanimalo ono što svijet misli o njemu, ali najbitnije mu je mišljenje njegovih bližnjih, odnosno učenika.

….„Izraz naše vjere u njega kao Gospodina i kao Boga jesu i naše crkve koje gradimo. I upravo zato zahvaljujemo Gospodinu za sve one koji su nam predhodili, koji su nam omogućili da u ovoj crkvi i drugim crkvama možemo slaviti Gospodina, da možemo uvijek iznova primati njegovu utijehu, njegovu snagu. U tri prva kršćanska stoljećanije bilo moguće graditi crkvejer su kršćani bili proganjani. Međutim kasnije, kad su dobili slobodu ispovijedanja vjerezapočinju s gradnjom crkava. Iako ne uvijek, ali najčešće nakon gradnje crkve bivaju posvećene i svake se godine slavi obljetnica posvete dotične crkve. Mi to upravo činimo danas ovdje zahvaljujući Gospodinu za ovu crkvu. I dok slavimo obljetnicu njezine posvete, uvijek iznova želimo gospodina zamoliti da obnovi također i hram našega srca, naše duše. Jer kako smo čuli u drugom čitanju,a posveta crkve nas uvijek na to podsjeća, naša su srca, naša tijela hramovi Božji. Sveti Pavao kaže: „Sjetite se, vi ste hram Duha Svetoga. Mi smo oni u kojima Bog želi prebivati kao što na otajstven način prebiva u crkvi. Stoga si danas moramo postaviti dva bitna pitanja: 1) Kakav je naš odnos prema crkvi – prema hramu Božjem? i 2) Kakav je moj odnos prema meni kao hramu Božjem, kao hramu Duha svetoga?

Dok razmišljamo o tome kakav je naš odnos prema posvećenoj crkvi, prema našim crkvama, ponajprije se moramo upitatikako se ponašamo u crkvi, kako dolazimo u crkvu, doživljavamo li je  uistinu kao prostor Božje nazočnosti, prisutnosti, trudimo li se i nastojimoli uvijek iznova pristojno se odjevati kad idemo u crkvu? Uvijek si ta pitanja moramo postavljati! Kako sudjelujemo u svetim misnim slavljima?Slušamo li u sabranosti svoga srcapažljivo Božju Riječ, upijamoli je u svoj život, pokušavamo li donositi plodove njezina slušanja? I kad se sve to upitamo,braćo i sestre, onda uvijek dolazimo do odgovora kako smo tu slabi, manjkavi, kako smo potrebni Božje milosti, Božje snage, kako bi naš dolazak u crkvu donosio ploda.Zato zamolimo  Gospodina danas da nam on daruje svoju milost, svoju snagu, da on nadoknadi ono što mi u svojoj slabosti propustimo onda kad smo u crkvi….. Još važnije pitanje, koje sam spomenuo, jest kako se odnosim prema sebi koji sam hram Duha Svetoga?Dopuštam li Gospodinu daboravi u meni, u mome srcu da se nastani?Nastojim li se redovitomoliti, ispovijedati?Onda, kada možda Gospodina iz svoga srca istjeram svojimgrijehom, po svetoj ispovijedije uvijek tu ona milost koja nas obnavlja, koja omogućuje da se Gospodin uvijek može ponovno nastaniti u našim srcima.

 Braćo i sestre svjesni toga, uvijek se iznova obnavljajmo, da, kao što slavimo  današnju posvetu ove crkve, uvijek iznova slavimo i posvetu svoga srca, svojeduše.Neka nam zatoGospodin zato daruje svoju milost i svoju snagu Amen.

Do NOT follow this link or you will be banned from the site!