Misa zahvalnica za 95. Godina Hrvatskog Kulturno Umjetničkog Društva „Prigorec“ Markuševec

Na sedmu vazmenu nedjelju, 13. svibnja Hrvatsko Kulturno umjetničko Društvo „Prigorec“ iz Markuševca sv misom zahvalnicom u crkvi svetih Šimuna i Jude Tadeja  započelo je obilježavanje 95. obljetnice svoga postojanja. U uvodnom slovu, predsjednik Društva Krunoslav Patalen podsjetio je na bogatu povijest Prigorca i na sadašnje aktivnosti. Istaknuo je kako Društvo danas broji 160 članova koji djeluju u četiri folklorne i dvije tamburaške sekcije, te da je dob članova od 3 do 70 godina. Posebno je istaknuo buduće turneje u sklopu proslave 95. obljetnice U Rim i i Filež, tradicionalne „Šimunske cajte“, proslavu Gospe Anđelske, te završni koncert svih sekcija dana 12. siječnja 2019. godine u velikoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Svoje pozdravno slovo završio je riječima: “Danas se prisjećamo naših pokojnih članova koji su ne žaleći truda i volje, svjesni važnosti pripadati domu i rodu i to prenositi budućim generacijama, kako bi očuvali  tradiciju, nošnju, a uz Božju pomoć i ljubav za domovinu. I mi smo danas ovdje da bi se zahvalili Bogu. Dragi dobri ljudi, sudjelujte i dalje  u radu vašeg Prigorca, hvala vam svima, a posebno veliko hvala našem župniku Josipu na služenju ove nedjeljne svete mise“.

U prigodnoj homiliji župnik Josip Đurbek, među ostalim je kazao:

…. „Danas kada se spominjemo ove velike godišnjice Hrvatskog kulturno umjetničkog društva Prigorec, zastanimo malo kod riječi kulturno i umjetničko. Ako dobro tumačim priču brače Radić, koja su počela osnivati takva društva, onda moramo reći da nisu slučajno izabrali te riječi. Što je u njihovom rječniku značila riječ kultura? U njihovom rječniku, nadam se da to znači danas i u rječniku našem i u rječniku HKUD-a Prigorec, – uljudbu koja je trebala biti protuteža onome što je bilo svakidašnje, onome što je bilo na neki način prosto, onome što je značilo rastakanje ljudskog društva. Zato je kultura ponajprije ono što se zove bonton – lijepo ponašanje. S jedne strane nekultura: psovke, vrijeđanja neprestano svađanje, a s druge strane: kultura mirnog suživota, pomaganja, kultura lijepe riječi koja čovjeka diže, koja čovjeku razveseljava život onda kada mu dobro ide, riječi koja može tješiti onda kada čovjek ima svoje probleme. Prožimanje naše stvarnosti tim duhom davalo je smisao društvu koje će tu kulturu promicati . Nadalje, riječ kultura označuje uzdizanje na jednu novu razinu.  Sjetimo se naših starih, koji su nedjeljom išli na misu u mešnom ruhu. Biti drugačije obučen – poput ove djece i ovih koji su si obukli danas narodne nošnje, to znači imati nešto posebno, imati ono što nije svakidašnje. Biti kulturan znači biti iznad prosjeka svoje svakodnevice, biti kulturan znači težiti za novim načinom ponašanja, novim načinom života. I dakako, biti kulturan znači živjeti po onome što nam je Isus ostavio kao najsavršeniju sliku života.

Prijeđimo na drugu riječ koja opisuje ovo društvo: Umjetničko društvo. Što je umjetnost? Umjetnost je ono što se u Svetom pismu zove vinom, vinom koje razveseljuje srce ljudsko. Umjetnost je ona koja nadograđuje ono što zove kulturom. Pa kad smo već kulturni, kada se lijepo ponašamo,  kada imamo jedni za druge lijepe riječi i ruku pomoćnicu, onda umjetnost diže naš duh prema Onome što je gore. Umjetnost bi trebala preobraziti ovu našu svakodnevicu, umjetnost bi trebala dati čovjeku da raširi svoja krila, umjetnost bi trebala čovjeka izdići do onih vrhunaca gdje je sam Bog, njegova domovina, njegova prisutnost. Zato društva – umjetnička društva, poput Prigorca već 95 godina, mogu se dičiti time da su u svojim mjestima dali nove vrijednosti: da su ljude nosili onda kada im je bilo jako teško, da su služili svome narodu, svojoj domovini na taj način da se nadiđu muke ovoga našega svijeta, ove naše svakidašnjice. Nisu to dakle stvari samo prošlosti. Nekad su se osnivala ta društva osnivala kako bi se pokrenuo naš ispaćeni seljački narod koji nije puno znao ni puno mogao. I u današnje vrijeme kulturno umjetničko društvo pa i ono koje se zove Prigorec trebalo bi promicati ponajprije te vrednote: s jedne strane vrednote ljudskosti, a s druge strane vrednote koje se pripisuju samome Božanstvu. Jer što vrijedi samo plesati, što vrijedi samo pjevati , što vrijedi samo putovati, ako po tome ne rastemo i kao ljudi i kao zajednica. Zahvaljujući onima koji su kroz sve te godine sudjelovali u tim velikim stvarnostima života ovoga mjesta i ove zajednice, moleći pokoj njihovim dušama, probajmo svi skupa promisliti o našoj sadašnjosti. Probajmo vidjeti gdje su novi putovi u životu svakoga od nas kao pojedinca, pa onda kao društva i kao naše zajednice i probajmo naći način djelovanja koji će nas i kulturno, znači uljuđeno i koji će nas umjetnički, znači sa težnjom prema gore, voditi u životu.

Na koncu uslijedilo je zajedničko fotografiranje članova Prigorca.

Iz Povijesti

Dana 23. rujna davne 1923 godine osnovano je Hrvatsko seljačko pjevačko društvo Prigorec u Markuševcu. Društvo je s većom skupinom seljaka osnovao Andrija Širola, učitelj u pučkoj školi u Markuševcu. 

Za istaknuti je da je HKUD „Prigorec“ od svojeg osnivanja, pa sve do današnjih dana ostalo usko vezano uz župu svetih Šimuna i Jude Tadeja u Markuševcu. Više podataka moguće je pročitati u monografiji Dragice Šuvak,  koja znanstveno obrađuje 90 godina rada Društva.

9 stavke

Foto: Lidija Kralj / Tekst: Josip Zdešić