Šimunje 2017.

Uoči Blagdana sv. Šimuna i Jude Tadeja od srijede, 25. listopada do petka 27. listopada održana je u Markuševcu trodnevna duhovna priprema. Vlč. Mario Dukić progovorio je kroz tri dana zainteresiranim župljanima i hodočasnicima o krepostima koje su resile lik sv. Josipa, a koje bi trebale resiti svakog čovjeka, a onda i vjernika. Govorio je o šutljivost, strpljivosti, vjernosti, brižnosti…

U subotu, 28. listopada u župi svetih Šimuna i Jude Tadeja proslavljen je blagdan njezinih zaštitnika. Središnje misno slavlje u 11. sati predvodio je vlč. Josip Balog, župnik u Granešini, u zajedništvu sa svećenicima Remetskoga dekanata dekanom fra. Brankom Lipšom, Dragutinom Mostečakom, Vinkom Tomićem, o. Mirkom Sadakom, Marijanom Ožegovićem, Stjepanom Petikom. Pozdravno slovo domaći župnik Josip Đurbek započeo je riječima:Zadnje riječi koje je Isus uputio svojim učenicima Bile su „Pođite po svem svijetu i propovijedajte evanđelje. Sveti Šimun i Juda Tadej, pripadnici dvanaestorice, poslušali su te riječi i krenuli u svijet. Krenuli su ponajprije sami, a onda preko svojih nasljednika sve do današnjeg dana. I mi slaveći danas svetog Šimuna i Judu Tadeja, osjećamo se kao njihova zajednica, kao uspjeli projekt njihovog nastojanja. Okupili su nas, dali nam sakramente, dali nam ono što čini običnog čovjeka boljim čovjekom -što čovjeka pobožanstvenjuje.“U nastavku jesrdačno pozdravio domaće župljane, pristiglehodočasnike te predstavnike mjesnih i gradskih vlasti: gospodina Ivana Čelića, saborskog zastupnika i potpredsjednika gradske skupštine, Nenada Cebića, potpredsjednika Gradske četvrti Podsljeme i Ivicu Punjeka, potpredsjednika MO Markuševec.

Predvoditelj slavlja homiliji je istaknuo:„Ušli smo danas u ovu svetu liturgiju pjevajući himan: Svom dušom mi vas hvalimo, o Šimune i Tadeju u poslu apostolkskome i slavi neba združene. Slavimo naime blagdan svetih apostola Šimuna i Jude Tadeja, zaštitnika ove župe, koji su u svojoj običnoj svakodnevici susreli Isusa, čuli njegov poziv, odazvali se i pošli za njim ostavivši sve što je određivalo njihov dotadašnji život. Na svom su životnom putu sreli učitelja iz Nazareta pred kojim se nije moglo ostati ravnodušan. Osvojijo ih je, jer je išao među nečiste s prirodnom bezazlenošću čistoga, išao je među grješnike s prirodnom snagom nevinoga, išao je među bolesne s prirodnom slobodom zdravoga. Slušajući njegovuriječ, gledajući mu dijela, mogli su sa svima ostalima reći: „Još nitko nije tako govorio, takvo što još nikada nevidjesmo.“ Isusov govor sigurno je i njima koji put bio tvrd – neshvatljiv, ali ih je, kao i ostale apostole uz Njega vezala ljubav kojoj se nisu mogli oduprijeti, nego na ljubav ljubavlju uzvratiti. Da, ljubavlju uzvratiti, bez obzira na cijenu. Sa svojim Učiteljem postat će putnici bez poćinka, lutalice bez kuće, skitnice iz ljubavi, dobrovoljni prognanici u vlastitoj domovini. Sveti Šimun i Juda Tadej ostavili su svoju dotad izgrađenu sigurnost i pošli ravno u neizvjesnost koju im nudi onaj koji čovjeka nikada ne pušta na miru, nego ga uvijek pomiče s mjesta u nešto novo, izazovno i nadasve božanski lijepo. Iz dana u dan upijali su tu božansku ljepotu,dopustivšida im srca mijenja Isusova pedagogija ljubavi. Ni nerazumijevanje ni križ ni kalvarija nisu ih odvojili od učitelja, koji im je postao sve – cilj njihovog životnog traženja. A nakonIsusove uskrsne pobijede, ojačani i prosvijetljeni Duhom Svetim, Šimun i Juda Tadej s ostalim apostolima postaju sposobni izvršiti Isusov nalog: Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju, budite moji svjedoci do nakraj zemlje. Naloženi im zadatakdo kraja su izvršili i vjerno svjedočanstvo zapečatili mučeničkom krvlju. Svojom vjerom hranjenom ljubavlju, ugradili su sebe u temelje jednog veličanstvenog djela koje se zove Crkva Kristova…“

U nastavku homilije podsjetio je na riječi Apostolskog vjerovanja, te upitao: Jesmo li svjesni velikoga dara i odgovornosti koje smo po krštenju primili, dali živimo taj dar, dali u nama ima apostolskog žara?Pozvao nas je da ostanemo hrabri i vjerni i nastavio:„ …..Braćo i sestre, uz sve teškoće i sumnje ostanimo vjerni. Nažalost skloni smo se prebrzo povlačiti pred protivnikom. Što bi bilo da su se sveti Šimun i Juda Tadej prestrašili, ušutjeli, da su se povukli? Svjedočanstvo Kristove Crkve je živo upravo zahvaljujući apostolima i bezbrojnom mnoštvu svjedoka koji su za biser kraljevstva Božjega bili spremni ići i do mučilišta. Gledajući njihovo svjedočanstvo odgovorimo si iskreno, svaki u svojoj savjesti: Ljubim li Ga?Jesam li ponosan katolik?Jesam li kao takav spreman svjedočiti pa i po cijenu žrtve, nerazumijevanja, ismijavanja ili se povlačim da ne uzburkam vodu i da imam svoj mir? Imam li hrabrosti pred svakim i u svakoj prilici ustati u obranu svoje Crkve i njezinih svetih? Psovka ne bi smjela biti glasnija od naše molitve, napadi bezbožnika morali bi samo jačati našu vjerničku revnost. Oni su glasnizato jer smo mi pretihi, jer šutimo. Ravnodušnost mnogih upravo neka nam bude podstrek našoj zauzetosti za pobjedu Božju u ovom našem vremenu. I blago nama, ako na kraju svog životnog puta budemo mogli reći s blaženim IvanomMerzom: „Bio sam vjerni sin Katoličke crkve, umirem u miru katoličke vjere. Život mi je bio Krist, a smrt dobitak. Očekujem vjećno, potpuno nepodijeljeno posjedovanje presvetogSrca Isusova, Sretan sam u miru i radosti, gdje je moja duša postigla cilj radi kojeg je stvorena.“ Draga braćo i sestre Kristovi vjernici i sinovi Crkve, neka nam u tom nastojanju pomogne nebeski zagovor svetihŠimuna i Jude Tadeja: O divne zvijezde nebeske, izmolite nam milost tu, da vjerom, nadom , ljubavlju svom smjelošću mi stupamo! Amen“

Na kraju misnog slavlja veličani Josip Đurbek zahvalio je predvoditelju slavlja, braći svećenicima. Zahvalu je uputio zboru, koji je svojim pjevanjem uveličao ovo slavlje. Na poseban način se prisjetio pokojnog Stjepana Kršića – dugogodišnjega sakritana ove župe. Već tradicionalno, članovi HPD-a „Sveti Šimun“ počastili su prisutne pečenim kestenima i mladim vinom.

Tekst: Josip Zdešić/foto:Liidija Kralj

FOTO GALERIJA

28 stavke