Blagdan posvete crkve 2017

U nedjelju, 18 lipnja 2017. godine proslavljen je blagdan Posvete župne crkve. Svečanu svetu misu u 11. sati predvodio je fra. Svetozar Kraljević, gvardijan samostana Bezgrešnog začeća BDM u Dubravi u koncelebraciji s p. Krstom Hrženjakom i domaćim župnikom Josipom Đurbekom. U uvodu u misno slavlje župnik Josip Đurbek podsjetio je na nekoliko detalja iz povijesti župne crkve. U nastavku je uputio pozdrave gradonačelniku grada Zagreba gospodinu Milanu Bandiću, predstavnicima mjesnih vlasti na čelu s g. Krešimirom Kompesakom, predsjednikom gradske četvrti Podsljeme. Pozdrave je uputio predslavitelju misnog slavlja i župljanima kao i gostima. I nastavio:

„ Gospodine gradonačelniće, predstavnici mjesne samouprave, gosti, ponosni šimunčani, hodočasnici svi župljani, braćo svećenici: Odajmo danas počast povijesti ove crkve, koja je stoljećima bila središte vjerskog života ovoga kraja. Zahvalimo svevišnjem na onom što je bilo te uputimo svoje molitve za nas danas da cijeneći svoju prošlost ostanemo vjerni svojoj crkvi, onoj od Boga darovanoj, koju kao ljudi izgrađujemo da bi u njoj mogli živjeti i svoju budućnost.

U prigodnoj homiliji fra svetozar je Istaknuo:

….“ Kada me velečasni Josip pozvao da budem danas s vama, razmišljao samo prošlom Božićnom blagoslovu obitelji. Obišao sam ovaj kraj, vidio njegovu povijest, njegovo bogatstvo, njegovu ljepotu. Posebno sam razmišljao o ljudima koji su došli ovdje, na ovo malo brdašce, na ovaj mali brežuljak. Oni su sanjali. Bili veoma veoma siromašni, nisu puno imali, ali su sanjali. I oni su negdje susreli Nekoga. I oni su bili u istom društvu u kojem se našla Samarijanka. Zamišljam: grupa ljudi, siromašnih bez velikih sredstava sa nezrecivom voljom, nesalomljivom vjerom, dolaze ovdje i dok su gradili ovaj grad, ove puteve, stavljaju kamen temeljac i malo po malo, korak po korak, oni grade ovu crkvu….“

U nastavku homilije istaknuo je jednu stalnu kušnju, a to je naša sklonost da se zatvorimo u zadanu realnost iz koje ne možemo izaći. Kada prestanemo sanjati, kada prestanemo biti spremni susresti Gospodina, tada postajemo robovi svoje nemoći, svoga siromaštva. Moramo uvijek biti spremni napraviti korak dalje poput Isusa i biti hrabri poput naših starih.

„… Čini mi se da bi smo danas trebali početi vjerovati u sebe, jer ni nama Bog ne želi dati manje i nas Bog želi susresti na tom zdencu života da zahvatimo iz njega više nego obilje….“

Na koncu mise župnik je podsjetio na sadašnje izazove pred kojima se nalazi župa: Radovi na pročelju crkve, pastoralni centar…Nakonon blagoslova nastavljeno je druženje uz domaće gibanice i ostale delicije naših vrijednih gospođa. A spoju prošlosti i sadašnjosti doprinos su dali župljani i gosti obućeni u narodne nošnje. Premda vremenski uvijeti nisu bili najidealniji, (na momente jak i neugodan vjetar) nisu umanjili svečanost i da se dolično proslavi ovaj blagdan.

9 stavke

J.Z