O stavu kod moljenja molitve Gospodnje

U posljednje vrijeme primjećuje se sve veći broj vjernika koji molitvu Očenaša popraćuje gestom podizanja i širenja ruku, a u nekim slučajevima i međusobnim držanjem za ruke.Crkveni dokument,koji nam o tim gestama daje upute, opća je odredba Rimskog misala.Tu se kaže da svećenik poziv zajednici na molitvu Očenaša izgovara sklopljenih ruku, a on onda molitvu Gospodnju izgovara raširenih ruku.
Ta ista gesta , međutim, nije predviđena za zajednicu vjernika. Pojedine biskupske konferencije su prilikom prevođenja Misala dale mogućnost da vjernici mole raširenih ruku, ali uz odobrenje Kongregacija za bogoštovlje.
Hrvatska biskupska konferencija nije predvidjela takvu mogućnost. Uzdignute ruke možda bolje izražavaju duh molitve, ali nije uputno uvoditi razne geste bez prethodnog usaglašavanja, ujednačavanjai odobrenja za područje cijele biskupske konferencije.
Isto je i s držanjem za ruke tijekom molitve Očenaša.
Liturgijska tradicija ne poznaje takvu molitvenu gestu i ona nije predviđena kao oblik prilagodbe niti u jednoj biskupskoj konferenciji. Naime, želja da se tom gestom izrazi zajedništvo vjernika oduzima prvenstvenost hvale upućene „Ocu koji je na nebesima”.Osim toga, dimenzija zajedništva izražava se zasebnom gestom u činu koji prethodi pričesti, a to je obred mira ili pružanja ruke.
Sve ovo važno je zbog potrebe čuvanja liturgijske i kršćanske izvornosti znakova i čina koji su nam dani za slavljenje otajstava.