Proslava zaštitnika Župe

U petak, 28.listopada proslavljena je u Markuševcu svetkovina svetih Šimuna i Jude Tadeja, zaštitnika župe. Svečano euharistijsko slavlje u zajedništvu sa svećenicima susjednih župa predvodio je misionar Zvonko Šeremet, dehonijanac.Na početku se domaći župnik Josip Đurbek u svompozdravnom govoru osvrnuo na bogatu povijest ove župe, pozdravio braću svećenike, domaće župljane i hodočasnike iz Dalmacije, Bosne i Hrcegovine i Slovenije.

Prigodnu homiliju predvoditelj slavlja započeo je riječima: “Draga braćo i sestre, pred nama stoje veliki sveci, bili su apostoli, bili su Isusovi suvremenici, dakle, živjeli su u prvom stoljeću. Apostole možemo smatrati povlaštenim ljudima, jer su živjeli u Božjoj blizini i to pune tri godine. Isus im je bio učitelj i prijatelj,gledalisu ga kao čovjeka i kao Boga… Ono što je njima bilo dano na jedan način, nama je dano na jedan mističan i duhovan način. Mi ne možemo fizički biti u prisutnosti Isusa Krista, ali možemo razmatrati događaje iz njegova života.Upravo se nalazimo u mjesecu listopadu kada se moli krunica, a krunica je takva govorno-mislena molitva u kojoj razmatramo događaje iz Isusova i Marijina života”.

Te nastavio: …”Što nam ovaj blagdan danas progovara? Rekao bih dvije stvarikoje su bitne, koje su lake za zapamtiti, a tako teške za ostvariti. Prvo ovaj blagdan nas poziva i budi u nama želju za mučeništvom, ali kad kažemo mučeništvo, todanašnjem čovjeku zvuči možda pomalo i ružno, ali ne radi se o mučenju, radi se o mučeništvu, ne radi se o tome da netko uživa u patnjama, nego se radi o tome da izabire najsavršenijinačinživota. Prvi mučenik bio je Isus Krist, a svi mi smo pozvani na radikalnu ljubav, a najradikalniji oblikljubavi je dati svoj život za Boga i svoje bližnje, a upravo to je mučeništvo. Postoje dvije vrste mučeništva: ono crveno kada prolijevate krv i ono bijelo koje možda nije zamjetljivo svakom čovjeku. Primjer žene domaćice koja svaki dan radi jedne teiste, možda i dosadne poslove, ali stoliko puno ljubavi da je to pretvara u pravu mučenicu, ne zato što ima loše ukućane, nego zato štovoli Krista. A druga poruka današnjeg dana je nasljedovanje Isusa Krista  kojega smo mi braćo i sestre kroz ova tri dana htjeli nasljedovati…Mučeništvo, dakle, ima smisla samo onda kada se žrtvuješ za neku veliku ideju, kada umireš za pravu stvar, kada daješ život za Boga, čovjeka i domovinu. Kadase čovjektako žrtvuje, onda ta žrtva ima smisla, onda takav čovjek zaslužuje poštovanje.  A upravo su naši mučenici svima nama uzor u tome…

Podsjetio je na njihov život i njihovu mučeničku smrt, posebno naglasivši njihovu ljubav prema Bogu, čovjeku i domovini. Spomenuo je i poslanicu sv. Jude Tadeja, u kojoj nastupa autoritativno, živo,  hrabro, energično, upozoravajući na opasnosti od zastranjenja i pogrješnih nauka. Zato polemičnim tonom prijeti onima koji promiču krivovjeran nauk i nemoral u javnom životu…Naglasio je da smo svi mi pozvani na svetost i ljubav…Također je podsjetio na tolike muževe i žene, koji nisu zapisani u katoličkom kalendaru, ali su svojim životom zaslužili svetost te nastavio: ...Današnji propovjednik treba biti poput svetoga Jude, a to nije lako, nije lako naći svećenika-propovjednika koji će se nadahnjivati prorocima iz Staroga zavjeta poput Ivana Krstitelja, nije lako naći onoga koji je zagledan u Krista i da propovijeda kao Krist. AKrist je kao propovjednik bio bridak i oštar, odlučan,a opet blag i prepun ljubavi. Jer Isus je znao kontrolirati svoje osjećaje, Isus nije nikada nikoga povrijedio, ali je navještao istinu i za tu je istinu dao svoj život. Ne samo da je govorio istinu, On je bio Istina! On je zato rekao: Ja sam put, istina i život…Tko njega nađe našao je smisao. I zato neka vas kroz ovu svetu misu taj Krist zagrli i vi njega zagrlite i otiđite odavde s njme, ali znajte da grliti Krista znači zagrliti križ, prihvatiti odgovornost, prihvatiti muku. To znači svjedočiti u ovomsvijetu. To znači da je to onaj križ koji dijeli: oca i sina, muža i ženu, roditelje i djecu. Pa u vlastitoj obitelji će biti onih koji će te odbacivati i ismijavati, a kamoli ljubiti. Jer ta ljubav, Božja ljubav, nije kao ove svjetovne: to nije hedonistička ljubav,to nije romantična ljubav – to je ljubav koja ide do kraja svojih mogućnosti tjelesnih i duševnih…”

Na  završetku euharistijskog slavlja župnik Đurbek je zahvalio svima koji sudjeluju i doprinose pastoralnomživotu župe. Zahvalu je uputio Gradskoj četvrti na materijalnoj pomoći župi.Zahvalio je takođerčlanovima HPD-a „Sv. Šimun“ i svima koji su sudjelovali i u pripremi domjenka nakon mise. m Svetu misu u 9 sati predvodio je vlč. Dragutin Mostečak iz Čučerja, a poldanicu u 11 sati vlč. Nikola Platužić, župni vikar u Retkovcu. Trodnevnu pripravu vodio je predslavitelj današnjega slavlja. Kroz tri dana, uz prigodne nagovore razmišljali smo o vjeri (prvi dan),o praktičnim pitanjima vezanim za život svake župne zajednice (drugi dan) teokomunikaciji u braku (treći dan).

Tekst: J.Z /foto: Lidija Kralj

20 stavke