III Nacionalno hodočašće obitelji u Svetište u Malu Suboticu.

 „Obitelji zajedno na putu“ 

bio je moto ovogodišnjeg,  III Nacionalnog hodočašća obitelji u Svetište u Malu Suboticu.

U nedjeljno jutro 21. lipnja 2015. okupile su se obitelji. Nakon što je svaka obitelj dobila svoju obiteljsku voznu kartu i putnu torbicu svi zajedno smo „Marija-expresom“ krenuli na jedno zanimljivo putovanje. Kao što to bude i u životu neki s nama putuju od prve postaje, a neki dolaze u naše živote kasnije, tako su nam se neke obitelji pridružile na postajama tijekom putovanja.Na samom početku putovanja dobili smo Božji blagoslov po rukama našeg p. Christopha.

O tome kako je bilo najbolje govore slijedeći dojmovi obitelji putnika.

Obitelj Crikvenčić

„Još jedan prelijepi dan u zajednici Šenštat. Svo troje: tata Bojan, mama Slađana i sin Neven uživali su već subotnje pripreme i nedjeljno Nacionalno hodočašće obitelji u Svetištu u Maloj Subotici. Svatko je rado doprinio svojim skromnim talentima, svojim rukama i nogama, svi smo radosno radili za Mariju. Mama je bila kuharica, tata je kosio „zeleni tepih raja na  Zemlji“, dok je sin Neven uživao druženja i igre sa svojim vršnjacima.

Nedjelja, posebit dan, obitelji na okupu.

Spesifičnost, i naš pater Christoph danas slavi svoj rođendan. Slučajno? Mislimo da ne. Naš duhovni pastir koji nas usmjerava i drži na okupu, neminovno je važan faktor naše Šenštatske duhovnosti. Stoga smo mu i danas sve obitelji sa zajedničkim glasovima poklonili pjesmu kao dar, a uz tekst koji se orio u zraku, caklile su se brojne oči, a ni paterove oči nisu uspjele skriti emocije i ganutost.

Baka Ruža i djed Drago (roditelji mame Slađane) dokaz su velike roditeljske ljubavi i podrške.  Tako su i oni danas hodočastili na ovo mjesto. Marija se pokazuje kao kraljica i pobjednica u našoj užoj i široj obitelji svojim djelovanjem na inim životnim poljima.

Danas smo se svi ukrcali na jedan posebit vlak – Marija expres. U scenskoj temi  „Zajedno na putu“ sestra Ramona slikovito je opisala putovanje kroz stvarnost uz Marijino vodstvo, do cilja Nebeskog oca. Tu tematiku odglumile su brojne obitelji, a okolina je neminovno  uživala, te je svatko mogao  prebirati u sebi misli i zaključke, koji su bili poruka dana. Djetinje povjerenje i na našem vlaku života doista jest najbitnije. Marija, kao pravi skreničar doista nam je mnogo puta pokazala kako je najefikasnije i najsigurnije putovati do cilja – Nebeskog oca. Svojim prisustvom Ona sve naše članove obitelji bogati, diže, umiruje, jača, hrabri, hrani duhovnošću oca Kentenicha, naprosto biva najsjajnija životna zvijezda vodilja. U njoj smo i mi kao obitelj prepoznali najboljeg liječnika za naš zdrav obiteljski rast. S njom punimo „svoje baterije života“, njoj služimo i njoj povjeravamo svoju zaštitu.

U djetinjem povjerenju povezani sa mnogim drugim obiteljima osjećamo se lijepo i prihvaćemo, radosno i ispunjeno, u cjelini osjećamo se duhovno bogatiji. Ozračje koje tu vlada vrijedi osobno doživjeti, stoga svjedočimo svima Vama – Dođite nam dogodine u okrilje Majke Triput Divne na Nacionalno hodočašće obitelji u Malu Suboticu i osjetite kako je tu doista dobro biti.

Obitelj Pavković

Franjo: „Meni se jako svidio dan obitelji ove godine.Vožnja u vlaku se činila kao stvarna.“

Klara: „Meni se svidio kovčeg u kojem su bile karte sa imenima obitelji. Izvlačenje karti je mene jako obradovalo. Kolačići koje smo kao volonteri djelili obiteljima su bili jako fini. I igre su mi opet  bile jako zanimljive.“

Nikola: „Meni se dopao dan obitelji ove godine, jer su se obitelji radovale druženju. Gledao sam im sretna lica i to mi  je super.“

Dominik: „Mene se dojmila procesija u svetište. Oblikovali smo svojim hodom po tračnicama, jednu posebnu atmosferu. Vrlo poseban osjećaj. Super je to sestra Ramona zamislila. Mi smo se zaista trudili svojim zalaganjem približiti obiteljima poruku tog dana:“Vožnja u vlaku Božje providnosti“. Svaki dan bi si trebali posvijestiti ovu rečenicu. Mislim da bi mnogim obiteljima to donijelo olakšanje dok hode kroz život.

Mateja: „Meni se s ovog dana urezala rečenica:“Nitko nije kao ja!“  Posvijestila sam si i još bliže doživjela, kako smo svi orginali, kako smo svi dragocjeni, i kako svojim ponašanjem možemo  dati doprinos bilo čemu  što radimo.

Svaki od nas ima  darove i definitivno se uvijek treba  truditi biti i ostati ono što jesi, bez obzira što netko misli o tebi. Mislim još i da je vrlo važno govoriti pozitivno, ne gledati slabosti, ipak smo mi obične obitelji, a ne glumci. Vjerujem da smo taj dan baš naučili što znači „Vožnja u vlaku Božje providnosti“, bez obzira na skretnice i kočenja.

Ljuba i Josip: „Nama je ovaj dan bio zaista poseban! Ne samo da smo se opet osvjedočili kako je MTD zaista moćna i pomaže, nego smo i taj dan opet puno naučili. Gledajući kako smo kao obiteljski ljudi opterećeni s puno obaveza i kako smo slabi i potrebiti Božjeg i Majčinog zahvata da bi nešto uopće mogli napraviti, taj dan smo upravo doživjeli, da kada se prepustimo Božjoj providnosti i kažemo „DA“ iako ne znamo kako će sve ispasti, sve biva dobro. Kao voditeljima programa bitno nam je bilo samo ovo: Da se proslavi Bog i MTD i da  obitelji budu sretne i zadovoljne odu svojim domovima. Vidimo kako je dobro kada se obitelji potrude dati najbolje od sebe.

Nas je fascinirala ob.Čubelić, kako je samo kvalitetno, poučno, vjerodostojno, izradila sve rekvizite koje je igrokaz zahtijevao. Zamisli sestre Ramone oko programa su fantastične, a ob.Čubelić je sve odlično napravila. Mi im se divimo! Isto tako smo zahvalni ob.Škvorc i njihovim suradnicima, kako se divno brinu da sve funkcionira i da nikome ništa ne nedostaje. Sve u svemu, jedan jako blagoslovljen dan!

 

 

Na jednoj od postaja našeg putovanja malo smo zastali da bi protegnuli noge i, vjerovali ili ne, zaplesali uz zvuke Štrausovog valcera. Meni je to bilo najljepše! Nikolina

 

Mi smo obitelj Šlezak iz Strahoninca, kraj Čakovca, i na susret smo došli u punom sastavu od osam članova (tata Hrvoje, mama Ivana, djeca Jakov (15g.), Eva (12g.), David (9g.), Ana (4g.) i Vjera (2g.) i baka Olga). Već smo prošle godine čuli lijepe dojmove naših prijatelja koji su bili lani na susretu pa smo bili radosni što smo u gužvi mnogih događanja imali slobodnu nedjelju i mogli vam se pridružiti. 

Članovi smo Pokreta fokolara i često sudjelujemo na našim susretima obitelji u Pokretu. Raduje nas kad možemo sudjelovati i na susretima drugih pokreta drugačijih duhovnosti i bogatiti se i podržavati međusobno. Uz to, duhovne hrane nikad dosta. 

Na susretu u Maloj Subotici nas je prvo na dolasku oduševio prekrasan prostor, opremljen odlično za susrete. Svi koji su imali ulogu domaćina, na bilo koji način, bili su vrlo prijazni i susretljivi. Osmijesi posvuda. Program je bio veseo, smislen i pristupačan svima koji su se prvi puta pridružili susretu u šenštatskoj duhovnosti. Lijepa je ideja s vlakom, voznim kartama, putnom torbom, putovanjem…ciljem. Drago nam je bilo upoznati nove obitelji, a osobito zanimljivo i znakovito izvući kupon obitelji Kalanjoš, koju smo rado pozvali da sjedne s nama na ručak.

Igre na kraju su osobito oduševile djecu. Bilo nam je žao što nismo mogli ostati do kraja igara. Naša baka i naše male djevojčice su bile potrebne popodnevnog odmora pa smo propustili proglašenja pobjednika. Mi smo se ipak smatrali pobjedicima jer smo ostali duže od planiranog i jer smo uživali u vašoj srdačnosti i duhovnoj hrani koju ste nam ponudili. 

Nek vas Dobri Bog blagoslovi i nagradi za svaki napor koji ulažete u svaku dušu da je dovedete k našoj Mami, Triput Divnoj Kraljici.

S ljubavlju,

Hrvoje i Ivana Šlezak

Obitelj na životnom putu od srca k Srcu! 

U lijepom poučnom igrokazu putovanja vlakom u Svetište MBTD, bio sam u ulozi skretničara.
Kad čujemo da je netko skrenuo, naglo se uozbiljimo i zamislimo da je čovjeka od povjerenja, možda bi sve drugačije završilo!?
Od Boga smo zamišljeni kao potrebni jedni drugima, kao korektiv i podrška.
Ima situacija, dionica na putu, kad smo bespomoćni, potrebni jače sile, “poluge” kad ne znamo kako dalje.
Pater Kentenich nas uči kako sretno doputovati: predati se vodstvu Isusa po Majci. Neka oni izvedu svoj plan ljubavi za naš životni put.
Razumio sam da je važno držati se plana puta te surađivati i osluškivati poticaje. 
A nevolje i patnje su prilika da skrenemo, tj.da se odreknemo sebeljublja i bolesne samovolje. Po patnji nas Marija odgaja za više i bolje.
Ona je skretničar i naše obitelji. Svake večeri nas okuplja i daje nam smjernice u našem Kućnom svetištu.

Razgovorom i molitvom ispravljamo krivo i utvrđujemo dobro. Osmišljavamo nevolje prikazujući sebe i sve svoje brige i radosti, uspjehe i razočaranja. Tako održavamo isti smjer jer imamo isti cilj. Znamo, nismo sami! Vodi nas onaj koji je sam Put.

Uči nas onaj koji je sama Istina

Ljubi nas onaj koji je sama Ljubav . To je Isus koji nam dade svoju Majku. Ona je proslavila Boga rastući u vjeri i ljubavi.    …….                             Đuro Matić s obitelji

Uistinu bio je ovo poseban dan, ispunjen, raspjevan, rasplesan, razigran… Na kraju programa svi zajedno smo se umirili u Marijinu i Isusovu srcu slaveći svetu misu, predavši našu zahvalnost, radost, naše puteve, naše obitelji, našu domovinu najvećoj i najljepšoj Ljubavi koju smo kao mala, krhka ljudska bića smjeli primiti i doživjeti.

 

Drage obitelji, draga s. Ramona, dragi pater Christoph, hvala svima na vašem doprinosu, zalaganju, sudjelovanju, dolasku! Hvala vam za zajedništvo i radost jer uz vas i sa vama ovo putovanje je bilo posebno, bogato i zanimljivo!

Već sada se radujemo slijedećem našem susretu, dogodine!

6 stavke

                                                                                                   Mirjana i Nikola Neralić