Intervju sa Tihom K. Gudac autoricom dokumentarnog filma “Goli”

Film «Goli»  nagrađen je kao najbolji film u međunarodnoj konkurenciji Sarajevo film festivala to osvojio je nagradu Srce Sarajeva za najbolji dokumentarni film.

  1. Dali si se nadala ovoj nagradi. Opiši nam put fllma do Sarajevo film

festivala?

Screen Shot 2014-09-23 at 13.07.31
Montažer filma Dragan von Petrovic i Tiha

Put prema festivalu krenu je na kraju drugog jako dugog procesa, to jest kad je film već bio završen. Svi filmovi koji su u programu festivala prolaze proces prijave i selekcije za festivalski program. Filmski festival u Sarajevu je vrlo uvažen i samo sudjelovanje na njemu je uspijeh za autore i filmove koje su napravili, tako da je već vijest da smo s filmom primljeni u vrlo jak program za mene bio ogroman uspijeh.  Svi filmovi koji su u konkurenciji, kao sto i sama riječ kaže – konkuriraju za nagrade kojih ima nekoliko, a Srce Sarajeva je glavna. Dobro je nadati se najboljem, ali par sati prije dodjele nagrada sam bila odlučila da ne idem na ceremoniju jer sam  zaključila da objektivno za to nema razloga pa da je najbolje izbjeći nervozu. Tako da sam na dodjeli dozivjela popriličan šok… na većini službenih fotografija je vidljivo da sam plakala.

  1. Kako se rodila ideja za film, o čemu govori?
Screen Shot 2014-09-23 at 13.14.13
Sa Srcem Sarajeva Tiha i Vera Winter – obiteljska prijateljica, bivša logorašica Golog otoka i jedna od protagonistica filma

Cijelu stvar doživljavam emotivno i film sam radila dugo i temeljito jer je tema osobna i meni vrlo važna. Film je hommage životnom putu i žrtvi mog dide Marijana koji je nekoliko mjeseci prije rodjenja moje mama odveden u zatvor pa na Goli otok i vratio se nakon četiri godine. Iako sam ja kao curica vidjela ožiljke koje je dida od mučenja imao po tijelu o Golom otoku i tom vremenu u obitelji se nije smjelo govoriti. Ja sam valjda rođena kao jako znatiželjno dijete, ili me to učinilo znatiželjnom, ne znam, ali oduvijek sam htjela znati istinu o prošlosti. Znala sam da povijest uvelike utječe i na našu sadašnjost, ali Dida Marijan i baka Milja koja je sve prošla s njim su preminuli i nisu mi ispričali što se sve dogodilo. Prije šest godina sam otkrila da su njihovi najbolji prijatelji, koje oduvijek dobro poznajem, također golootočani i da je došlo vrijeme u kojem mogu postavljati pitanja. Tako je započelo snimanje filma.

  1. Koliko si dugo radila na filmu?

Od prve prve ruke scenarija, nakon koje je vrlo brzo krenulo snimanje, do završetka montaže je prošlo šest godina.

  1. Kakvi su ti budući planovi… spremaš li kakav novi projekt?

Kao i ranije trenutno na raznim filmskih i TV projekatima radim kao producent i izvršni producent, a paraeleno pripremam i svoje nove autorske projekte. Nadam se da će slijedeći film koji ću napraviti biti «Ne-Vidljivo» animirano-dokumentarni film koji pripremam s prijateljem sužupljaninom Josipom Zdešićem. Napravili smo prva probna snimanja i projekt je razvijan na programu «Ani-Dox» pri školi animacije u Viborgu u  Danskoj.   Sada slijedi traženje financiranja pa, nadam se, snimanje i crtanje… To bi trebao biti esej o ljepoti života traženoj u boli i teškoćama.

  1. I za kraj, imaš li neku poruku za naše župljane i posjetitelje web-stranice?

Ovih godina više ne boravim puno u Markuševcu, ali svemu što pišem, radim i smišljam negdje je trag markuševečkog mira, tradicije i tišine.  Uživajte u ljepoti koja vas okružuje.

Ako ste pak zainteresirani za «šetnju do grada» i moj film «Goli» dodjite ga pogledati na Zagreb film festival gdje će u listopadu biti premijera i dodatna projekcija filma.

Intervju vodio: J.Z /fotografije: Tiha K. Gudac