Uskrsna svijeća i pet zrna ‘tamjana’

Na početku Službe svjetla u vazmenom bdjenju svećenik nakon blagoslova ognja urešava uskrsnu svijeću urezujući u nju znak križa te, slijedeći formu križa, utiskuje u svijeću pet zrna tamjana. U Rimskom misalu taj obred nije posebno protumačen. Htjeli bismo vaše razjašnjenje.                                                                                                     M H b

 

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Obredni čin blagoslova novoga ognja, paljenje uskrsne svijeće na novome ognju i njezi­no unošenje u crkvu koja je u tami te svečani hva­lospjev uskrsnoj svijeći, kroz jedinstveni simbo­lizam svjetla pripovijedaju otajstvo uskrsnuća. Kršćanska je vjera spomen na Kristovo uskrsnuće rado slavila obredom svjetla. Hodočasnica Egerija pred kraj 4. stoljeća svjedoči daje kod Kristo­va groba trajno goijela uljanica, a na početku vaz- menoga bdjenja na njoj se palila druga uljanica s koje se uzimalo svjetlo za svjetiljke čitave okuplje­ne zajednice. Tako je, nadahnjujući se dijelom na starozavjetnoj službi lucemarija, stvorena vazmena Služba svjetla. S vremenom će se sličan obred oblikovati i izvan Jeruzalema. U kratkome opisu njegova oblikovanja na Zapadu slijedimo prikaz što gaje dao liturgičar S. Sirboni.

Već u 5. stoljeću, kako svjedoči rimski pje­snik Prudencije (1*413), susrećemo uporabu ve­like svijeće koja se na početku vazmenoga bdje­nja pomazuje krizmom u čemu se prepoznaje želja da ona bude gledana kao znak Krista Pomazanika, uskrsloga i prisutnoga u zajednici vjernika. Uskoro će čin pomazanja biti zamije­njen urezivanjem u svijeću forme križa te prvo­ga i zadnjega slova grčkoga alfabeta (aZ/a i omega), kako bi svijeća bila vidljiviji znak Kristova uskrsnog očitovanja. Urezivanje broja tekuće godine javit će se nešto kasnije, u 10. stoljeću.

Povijest geste utiskivanja pet zrna tamjana u uskrsnu svijeću nešto je slojevitija, ali treba ista­knuti da njezin nastanak dugujemo jednomu nesporazumu, odnosno krivomu razumijeva­nju i interpretiranju jedne obredne napomene u liturgijskim knjigama. U urešavanju uskrsne svijeće liturgijski se služitelj, prema nekim izvo­rima iz 10. st, koristio manjom svijećom ili dru­gim prikladnim predmetom čijim bi plamenom ili toplinom mogao na svijeću lako upisati’ znak križa. U liturgijskim je knjigama ta gesta bila uređena obrednom napomenom: Faciant crn­cem de incenso in cereo. Značenje te rečenice (u slobodnijemu prijevodu) bilo bi: »(Potom) upa­ljenom svijećom na (uskrsnoj) svijeći naprave znak križa.« No, u 12. st. u obrednoj napomeni riječ incenso (od glagola incendere, upaliti) biva shvaćena kao ablativ od imenice incensum (ta­mjan) te čitava napomena dobiva novo znače­nje. Tako uskoro susrećemo liturgijske kodekse s ‘korigiranom’ napomenom kojom se određuje da se na uskrsnoj svijeći znak križa napravi ta­mjanom; gesta će se dalje razvijati pa će biti ‘lo­gično’ da se rješenje nađe u pet zrna ili grudica tamjana koje se utiskuju u svijeću u rasporedu koji tvori formu križa (E. Martene, De antiquis Ecclesiae ritibus, III, 160).

Sljedeći korak u daljnjemu razvoju obreda bit će traženje prikladnoga značenja novoj ge­sti utiskivanja zrna tamjana. Tako već pred kraj 13. stoljeća G. Durandus (1*1296) donosi dva tu­mačenja: prema prvomu u tamjanu se nastoja­lo vidjeti miomirise koje su svete žene donije­le na grob da bi pomazale mrtvo Isusovo tijelo; prema drugomu pet zrna tamjana podsjećalo je na pet Isusovih rana. Ovo potonje značenje po­stalo je raširenije i prihvaćenije, pa je i današnji obred urešavanja križa na svijeći oblikovan na tragu takvoga značenja: »Kad završi uređivanje križa i ostalih znakova, svećenik može(!) u svije­ću zabosti pet zrna tamjana u obliku križa govo­reći: Po svojim svetim ranama, slavnim, čuvao nas i sačuvao Krist Gospodin. Amen.«

Premda Rimski misal ovaj čin stavlja među fakultativne, on se redovito vrši kod urešava­nja uskrsne svijeće, ali se u praksi gotovo nika­da ne rabe zrna tamjana nego grudice ili kugli­ce voska (gdjegdje i nekoga drugog materijala). Vrijedi naglasiti daje u oblikovanju ovoga ob­rednog čina naglasak s pravom stavljen na for­mu križa i na nastojanje da se znak uskrsne svijeće, kao i čitava služba svjetla, čitaju u kristološkome ključu. Vazmena svijeća predstav­lja Krista Svjetlo koje rasvjetljuje tamu smrti i tminu ‘noći’ koja je u čovjeku.

Izvor: Živo Vrelo